4. siječnja 2026. — Svetac dana:

Sir 24,1-2.8-12
Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.
Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg
i pred njegovom se moći proslavlja:
Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari
i koji me stvori odredi mjesto za šator moj
i reče: ‘Nastani se u Jakovu
i uđi u baštinu Izraelu.’
Prije vjekova, odiskona, on me stvorio
i neću prestati dovijeka.
Pred njim sam služila u svetom šatoru
i potom se nastanila na Sionu.
Dao mi je tako spokoj u milome gradu
i vlast mi je u Jeruzalemu.
Tako se ukorijenih u slavnom narodu,
na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.

Ps 147,12-15.19-20
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!

On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.

Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Ef 1,3-6.15-18

Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima
Iv 1,1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.

    Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Neka rekne dom Izraelov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Neka rekne dom Aronov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Svi koji se Gospodina boje neka reknu: *
        »vječna je ljubav njegova!«

    Iz tjeskobe Gospodina ja zazvah: *
        on me usliša i oslobodi.
    Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem: *
        što mi tko može?
    Gospodin je sa mnom, pomoć moja, *
        i zbunjene gledam dušmane.

    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u čovjeka.
    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u mogućnike.

    Pogani me okružiše: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me odasvud: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me poput pčela, †
        ubod im žeže kao trnje zapaljeno: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.

    Gurahu me, gurahu, da me obore, *
        ali mi Gospodin pomože.
    Gospodin je moja snaga i pjesma, *
        on mi je spasitelj.
    Čuj! Radost i spasenje *
        odzvanja šatorima pravednika:

    Gospodnja se proslavi desnica, †
        Gospodnja me uzdignu desnica, *
        Gospodnja se proslavi desnica!
    Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
        i kazivat ću djela Gospodnja.
    Kaznom teškom kaznio me Gospodin, *
        ali me smrti ne preda.

    Otvorite mi širom vrata pravde; *
        uči ću, Gospodinu zahvaliti!
    »Ovo su vrata Gospodnja, *
        na njih ulaze pravedni!«

    Zahvalit ću ti što si me uslišio *
        i moj postao spasitelj.
    Kamen koji odbaciše graditelji, *
        postade kamen zaglavni.
    Gospodnje je to djelo: *
        kakvo čudo u očima našim!
    Ovo je dan što ga učini Gospodin: *
        kličimo i radujmo se njemu!

    Gospodine, spasenje nam daj! *
        Gospodine, sreću nam daj!
    Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! †
        Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjega. *
        Bog je Gospodin, on nas obasjava!
    Složite povorku s grančicama u ruci *
        sve do rogova žrtvenika.

    Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: *
        Bože moj, tebe ja uzvisujem.
    Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Svjetlost svanu pravedniku: svima se rodi Spasitelj.

Hvalospjev (Dn 3, 52-57). Hvalospjev stvorenja Stvoritelju

Stvoritelj... blagoslovljen u vijeke (Rim 1, 25).

Povratak na kalendar…