10. siječnja 2026. — Sveta Eulalija iz Meride

Sveta Eulalija potječe iz aristokratske obitelji u Meridi u rimskoj provinciji Hispaniji. Rođena je u kršćanskoj obitelji. Eulaliju su roditelji sakrili u kući koja se nalazila daleko od grada, a time i od progona.

No, djevojčica je, stamena u vjeri, pobjegla od kuće, i to bosonoga, preko zaleđenog polja, stigla do grada i pojavila se na sudu, gdje je izgovorila samo jednu jedinu riječ: "Credo" (=Vjerujem). Progoniteljima je ta riječ zazvučila poput kletve. Nakon što su je dugo mučili i stravično izmrcvarili, položili su je na posudu za žeravu.

Latinski kršćanski pjesnik Prudencije (348. - 410.) piše da je Sveta Eulalija sudjelovala u rušenju poganskih kipova te je odbila da im žrtvuje. Podnjela je hrabro mučeništvo, sama se uspela na lomaču.

1 Iv 4,19-21
Mi ljubimo
jer on nas prije uzljubi.
Rekne li tko: »Ljubim Boga«,
a mrzi brata svog,
lažac je.
Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi,
Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.
I ovu zapovijed imamo od njega:
Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.

1 Iv 5,4-4
Jer sve što je od Boga rođeno,
pobjeđuje svijet.
I ovo je pobjeda što pobijedi svijet:
vjera naša.

Ps 72,1-2.14-15.17-17

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.

Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,

nek mu se klanjaju svagda

i povazdan ga blagoslivljaju!

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!

Lk 4,14-22
(Mt 4, 12–17; Mk 1, 14–15)
A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
(Mt 13, 53–58; Mk 6, 1–6)
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije. On razvije svitak i nađe mjesto gdje stoji napisano:

Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.

Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

    Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
        čuj, zemljo, riječi usta mojih!
    Nek mi nauk daždi poput kiše, *
        kao rosa riječ nek moja pada,
    kao kišica po mladoj zeleni, *
        kao pljusak po travi velikoj!
    Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
        a vi, Boga našega veličajte!

    On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
        jer pravi su svi njegovi putovi.
    Bog je on vjeran i bez zloće, *
        pravedan je on i pravičan.

    Oni mu se iznevjeriše - †
        nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
        porod izopačen i prepreden.
    Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
        narode glupi i bezumni!
    Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
        koji te sazdao, po kom postojiš

    Spomeni se dana pradavnih, *
        promotri godine od naraštaja do naraštaja.
    Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
        pitaj starije, pa će ti kazati.

    Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
        kad je razmještao sinove čovječje, *
        odredi im međe po broju Božjih sinova:
    tad Gospodina njegov narod zapade, *
        Jakov bî njegova baština.

    U zemlji stepskoj on ga je našao, *
        u pustinjskoj jezivoj pustoši.
    Obujmio ga, gajio ga *
        i čuvao ko zjenu oka svoga.
    Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
        nad svojim orlićima lebdeći,
    tako on krila širi, uzima ga, *
        pa ga na svojim nosi perima.
    Gospodin sâm njega je vodio, *
        tuđeg boga s njim ne bijaše.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Boga našega veličajte.

Ps 8 Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo

Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi (Ef 1, 22).

Povratak na kalendar…