18. siječnja 2026. — Margareta Ugarska

Princeza i redovnica (1242.–1270.)

Sveta Margareta je rođena u na ugarskom dvorcu Klisa kraj Splita 1242. godine od kralja Bele IV. i kraljice Marije. Već u dobi od deset godina predana je u samostan dominikanki Svete Marije koji se nalazio na Dunavu u blizini grada Bude. Taj samostan je utemeljio njezin otac. U tom samostanu se Margareta već 1254. godine zavjetovala.

Gajila je pobožnost prema Presvetoj Euharistiji i Muci Isusovoj. Rado je čitala Sveto Pismo. Njen duhovni vođa je bio dominikanac otac Marcel. Posebno je nasljedovala Isusa i Bogorodicu u svetom siromaštvu. Bila je obdarena posebnim nadnaravnim darovima. Bila je jedna od najvećih srednjovjekovnih mistika.

Umrla je 18. siječnja 1270. godine u samostanu na otočiću u blizini Budima. Taj se otok po njoj zove Margaretin otok. Njezin grob su počeli posjećivati brojni vjernici i hodočasnici iz raznih krajeva. Zaredala su se i brojna uslišanja molitava i čuda. Puk je Margaretu štovao kao Sveticu. Zbog navale Turaka relikvije ove velike čudotvorke su prenesene u Bratislavu.

Papa Pio XII je proglasio Margaretu svetom 1943. godine.

Iz 49,3-3.5-6
Rekao mi: »Ti si sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodinovim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj do nakraj zemlje doneseš.«

Ps 40,2-2.4-4.7-10
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

U usta mi stavi pjesmu novu,

slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:

uzdanje će svoje staviti u Gospodina.

Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.

Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Tvoju ću pravdu naviještat’ u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću,
o Gospodine, sve ti je znano.

1 Kor 1,1-3

UVOD

Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Iv 1,29-34
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh:
Za mnom dolazi čovjek
koji je preda mnom
jer bijaše prije mene!«

»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

    Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Neka rekne dom Izraelov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Neka rekne dom Aronov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Svi koji se Gospodina boje neka reknu: *
        »vječna je ljubav njegova!«

    Iz tjeskobe Gospodina ja zazvah: *
        on me usliša i oslobodi.
    Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem: *
        što mi tko može?
    Gospodin je sa mnom, pomoć moja, *
        i zbunjene gledam dušmane.

    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u čovjeka.
    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u mogućnike.

    Pogani me okružiše: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me odasvud: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me poput pčela, †
        ubod im žeže kao trnje zapaljeno: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.

    Gurahu me, gurahu, da me obore, *
        ali mi Gospodin pomože.
    Gospodin je moja snaga i pjesma, *
        on mi je spasitelj.
    Čuj! Radost i spasenje *
        odzvanja šatorima pravednika:

    Gospodnja se proslavi desnica, †
        Gospodnja me uzdignu desnica, *
        Gospodnja se proslavi desnica!
    Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
        i kazivat ću djela Gospodnja.
    Kaznom teškom kaznio me Gospodin, *
        ali me smrti ne preda.

    Otvorite mi širom vrata pravde; *
        uči ću, Gospodinu zahvaliti!
    »Ovo su vrata Gospodnja, *
        na njih ulaze pravedni!«

    Zahvalit ću ti što si me uslišio *
        i moj postao spasitelj.
    Kamen koji odbaciše graditelji, *
        postade kamen zaglavni.
    Gospodnje je to djelo: *
        kakvo čudo u očima našim!
    Ovo je dan što ga učini Gospodin: *
        kličimo i radujmo se njemu!

    Gospodine, spasenje nam daj! *
        Gospodine, sreću nam daj!
    Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! †
        Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjega. *
        Bog je Gospodin, on nas obasjava!
    Složite povorku s grančicama u ruci *
        sve do rogova žrtvenika.

    Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: *
        Bože moj, tebe ja uzvisujem.
    Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

Hvalospjev (Dn 3, 52-57). Hvalospjev stvorenja Stvoritelju

Stvoritelj... blagoslovljen u vijeke (Rim 1, 25).

Povratak na kalendar…