28. siječnja 2026. — Toma Akvinski

Svetac, naučitelj, prezbiter

Sveti Toma kojega se Crkva danas sjeća, pripada svakako u red jednog od najvećih crkvenih umova. Rođen je 1225. u dvorcu Akvino u južnoj Italiji. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem, a završavajući visoke škole u Napulju upoznao se s dominikanskim redom. Roditelji su se protivili da on kao plemićki sin stupi u prosjački red. Unatoč protivljenjima postao je dominikanac, a poglavari vidjevši njegove ogromne intelektualne sposobnosti šalju ga učenjaku Albertu Velikom. Toma s 23 godine postaje profesor i predaje u Parizu, Rimu i Napulju. Unatoč velikoj učenosti ostao je jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik koji je odbijao sve ponuđene mu crkvene časti. Najslavnije djelo mu je svakako Teološka suma u tri sveska gdje sustavno obrađuje cijelu teologiju. Toma je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina. Bilo je to 7. ožujka 1274., na putu u Lyon, na opći sabor. Proglašen je svecem 1567. i crkvenim naučiteljem.

2 Sam 7,14-17

Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.

: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.

Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje.

Ps 89,4-5.27-30
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.

Mt 4,1-20
(Mk 1, 12–13; Lk 4, 1–13)
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe
i na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotaknešo kamen.«

Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je:
Gospodinu, Bogu svom se klanjaj
i njemu jedinom služi!«

Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
(Mk 1, 14–15; Lk 4, 14–15)
A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:

Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva,
Put uz more, s one strane Jordana,
Galileja poganska –
narod što je sjedio u tmini
svjetlost vidje veliku;
onima što mrkli kraj smrti obitavahu
svjetlost jarka osvanu.

Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!«
(Mk 1, 16–20; Lk 5, 1–11; Iv 1, 35–42)
Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.

    Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, *
        jer sam bijedan i ubog.
    Čuvaj dušu moju, jer sam pobožnik tvoj; *
        spasi slugu svoga koji se uzda u te!

    Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se, *
        jer povazdan vapijem k tebi.
    Razveseli dušu sluge svoga, *
        jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
    Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, *
        pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

    Slušaj, Gospodine, molitvu moju, *
        i pazi na glas vapaja mog.
    U dan tjeskobe vapijem k tebi, *
        jer ćeš me uslišati.

    Nema ti ravna među bozima, Gospodine, *
        nema djela kakvo je tvoje.
    Svi narodi što ih stvori doći će †
        i klanjat se tebi, Gospodine, *
        i slavit će ime tvoje.
    Jer ti si velik i činiš čudesa: *
        ti si jedini Bog.

    Uči me, Gospodine, svojemu putu
        da hodim u istini tvojoj, *
        usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
    Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj,
        svim srcem svojim, *
        slavit ću ime tvoje dovijeka,
    jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, *
        istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.

    O Bože, oholice se digoše na me, †
        mnoštvo silnika život mi vreba, *
        i nemaju tebe pred očima.
    No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag, *
        spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
    Pogledaj na me i smiluj se meni; †
        daj svome sluzi snage svoje *
        i spasi sina sluškinje svoje!

    Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, †
        da vide moji mrzitelji i da se postide, *
        jer si mi ti, Gospodine, pomogao, ti me utješio.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Razveseli dušu sluge svoga; Gospodine, k tebi dušu uzdižem.

Povratak na kalendar…