Sveta Eulalija iz Barcelone

Melecije, Zvonimir

12. veljače 2026. — Sveta Eulalija iz Barcelone

Sveta Eulalija (Eulàlia) iz Barcelone, katalonska i španjolska mučenica, rođena je oko 290. u katalonskom naselju Sarrià, danas dijelu Barcelone. Lijepa i pobožna djevojka, uhićena je i okrutno mučena za progona cara Dioklecijana i njegovog upravitelja Decijana. Nije se htjela odreći svoje kršćanske vjere pa je pogubljena u Barceloni na današnji dan, 12. veljače 304. Po nekim izvorima je razapeta na križ, po nekima živa spaljena na stupu, a po nekima joj je odrubljena glava. Prema legendi, nakon smaknuća s njezinog vrata poletjela je bijela golubica, simbol njezine čiste duše. Često je miješaju sa svetom Eulalijom iz Méride (Extremadura, zapadna Španjolska) mučenicom, koja je živjela u isto vrijeme i doživjela sličnu sudbinu, a Crkva ju slavi 10. prosinca. Po nekim hagiografima radi se zapravo o istoj osobi, dok drugi tvrde i dokazuju da su postojale obje.

Sveta Eulalija pokopana je najprije u barcelonskoj crkvi Santa Maria del Mar, a 1339. njezine relikvije prenesene su u novu barcelonsku katedralu svete Eulalije. Glavni izvor njezinog štovanja je himna na latinskom jeziku, koju je svetoj Eulaliji sredinom VII. stoljeća ispjevao Quiricus (Quirze), biskup Barcelone. Svetom je proglašena 633. Zazivaju je kod suše i dizenterije (srdobolje, griže), a zašitnica je lađara, skeledžija, veslača, pomoraca, trudnica, putnika, mirne i sigurne plovidbe, grada Barcelone, barcelonske biskupije i katedrale u Barceloni. U Barceloni su njezinim imenom nazvane mnoge ulice, spomenici i kipovi. Štuju je osobito i na jugu Francuske, gdje se njezino ime navodi i kao Aulausie, Aulaire, Olaille, Olacie, Occille, Auzalie. Mnoga naselja u Guyenneu i Languedocu nazvana su njezinim imenom.

1 Kr 11,4-13
I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodinu kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. Činio je ono što ne bijaše pravo u očima Gospodnjim i nije se sasvim pokoravao Gospodinu kao što se pokoravao njegov otac David. Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istočno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kâd i žrtve svojim bogovima.
Gospodin se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. Tada Gospodin reče Salomonu: »Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ću sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat ću ga jednom od tvojih slugu. Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina. Ipak neću od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ću jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah.«

Ps 106,3-4.35-37.40-40
Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!

Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim

S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.


Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.

Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.


Na svoj narod Gospodin srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.


Mk 7,24-30
(Mt 15, 21–28)
Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

1 Kr 11,4-13
I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodinu kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. Činio je ono što ne bijaše pravo u očima Gospodnjim i nije se sasvim pokoravao Gospodinu kao što se pokoravao njegov otac David. Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istočno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kâd i žrtve svojim bogovima.
Gospodin se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. Tada Gospodin reče Salomonu: »Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ću sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat ću ga jednom od tvojih slugu. Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina. Ipak neću od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ću jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah.«

Ps 106,3-4.35-37.40-40
Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!

Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim

S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.


Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.

Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.


Na svoj narod Gospodin srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.


Mk 7,24-30
(Mt 15, 21–28)
Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

1 Kr 11,4-13
I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodinu kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. Činio je ono što ne bijaše pravo u očima Gospodnjim i nije se sasvim pokoravao Gospodinu kao što se pokoravao njegov otac David. Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istočno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kâd i žrtve svojim bogovima.
Gospodin se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. Tada Gospodin reče Salomonu: »Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ću sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat ću ga jednom od tvojih slugu. Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina. Ipak neću od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ću jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah.«

Ps 106,3-4.35-37.40-40
Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!

Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim

S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.


Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.

Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.


Na svoj narod Gospodin srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.


Mk 7,24-30
(Mt 15, 21–28)
Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.


Čuvaj me, Bože, *
Jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj Gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«
Svetima na zemlji, odličnim ljudima *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.
Gospodin mi je baština i čaša: *
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje *
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog’ mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Tijelo mi spokojno počiva.

KRATKO ČITANJE 1 Sol 5, 23
Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo -
neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

OTPJEV
R. U ruke tvoje, Gospodine, * predajem duh svoj.
U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.
O. Otkupio si nas, Gospodine, Bože vjerni. * Predajem duh svoj.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. U ruke . . .

EVANĐEOSKI HVALOSPJEV (Lk 2, 29-32)
Krist svjetlost naroda i slava Izraelova

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.
Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, *
po riječi svojoj u miru.
Ta vidješe oči moje, *
spasenje tvoje,
koje si pripravio *
pred licem sviju naroda.
Svjetlost na prosvjetljenje naroda, *
i slavu puka svoga izraelskoga.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.

MOLITVA
Gospodine, Bože naš, izmorili smo se dnevnim poslom. Okrijepi nas mirnim snom, da
obnovljeni tvojom pomoći, tebi budemo odani tijelom i dušom. Po Kristu.
Nato se reče:
O. Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin.
O. Amen

ANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Slavna Majko Spasitelja,
Rajska dveri milostivna,
Koja vjerne vodiš k sreći,
Iznad mora zvijezdo divna!
O pomozi palom svijetu,
Koji želi ozdravljenje,
Ti, što rodi Stvorca svoga
Prirodi na udivljenje.
Čuvši pozdrav Gabriela
Donese nam život svima,
Djevom zače, Djevom osta:
Smiluj nam se grešnicima.

ili:
Rajska kruno, rajska slavo,
Anđeoska Gospo, zdravo.
Ti si korijen, ti si vrata,
S kojih sinu svjetlost zlata.
Ti si ljiljan djevičanstva,
Ti si nakit čovječanstva.
Zdravo, puno svih milina,
Moli za nas svoga Sina.

ili:
Zdravo Kraljice, majko milosrdna,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

ili:
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, posrednice naša,
zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sin izruči! Amen

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0