4. ožujka 2026. — Kazimir

Svetac

Sveti Kazimir je zaštitnik Poljske i Litve. Rođen je 5. listopada 1458. na kraljevskom dvoru u Krakowu, a umro 1484. u Grodnu. Bijaše treće dijete Kazimira IV. Jagelovića, poljskog kralja i velikog litvanskog kneza. Odgojila ga je njegova majka Elizabeta, koja bijaše iz kuće Habsburgovaca, te kanonik Ivan Dlugosz, povjesničar Poljske. Godine 1471. izabraše ga, kao trinaestogodišnjaka, na ugarsko prijestolje, no na nj nije nikad stupio jer je u međuvremenu na to prijestolje zasjeo Matija Korvin. Kazimir je ipak jedno vrijeme kraljevao u Poljskoj, dok mu je otac boravio u Litvi. Godine 1481. odbio je ženidbu s jednom kćerkom cara Friedricha III. Kazimir imaše drugu zaručnicu: Blaženu Djevicu Mariju. Možda mu je i njegova smrtonosna bolest sušice izoštrila još više pogled za nadzemaljske neprolazne vrednote. Papa Pio XII. proglasio je Kazimira posebnim zaštitnikom litvanske mladeži. Njegovo tijelo počiva u litvanskoj prijestolnici Vilni.

Svetog su Kazimira uz druge naročito resile ove vrline: ljubav prema Kristu u Euharistiji, pobožnost prema Gospi, ljubav prema siromasima te revnost i zauzetost za Crkvu. Papa Leon X. proglasio je tog kraljevića godine 1521. svecem. Bila je to godina potpunog raskida Martina Luthera s katoličkom crkvom te godina obraćenja sv. Ignacija Loyole.

Jr 18,18-20
I rekoše: »Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu.«

Poslušaj me, o Gospodine,
i čuj što govore moji protivnici.
Ta zar se dobro uzvraća zlim?
A oni mi jamu kopaju!
Sjeti se kako stajah pred licem tvojim
da u tebe milost tražim za njih,
da odvratim od njih jarost tvoju.

Ps 31,5-6.14-16
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.

U tvoje ruke duh svoj predajem:

Otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!

Mt 20,17-28
(Mk 10, 32–34; Lk 18, 31–34)
Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«
(Mk 10, 35–45)
Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«
Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

    Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
        po velikom smilovanju
        izbriši moje bezakonje!
    Operi me svega od moje krivice, *
        od grijeha me mojeg očisti!

    Bezakonje svoje priznajem, *
        grijeh je moj svagda preda mnom.
    Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
         i učinio što je zlo pred tobom:
    pravedan da budeš prema svojim riječima *
        i bez prijekora kada te sudili budu.

    Evo, grešan sam već rođen, *
        u grijehu me zače majka moja.
    Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
        u dubini duše učiš me mudrosti.

    Poškropi me izopom da se očistim, *
        operi me, i bit ću bjelji od snijega!
    Objavi mi radost i veselje, *
        nek se obraduju kosti satrvene!

    Odvrati lice od grijeha mojih, *
        izbriši svu moju krivicu!
    Čisto srce stvori mi, Bože, *
        i duh postojan obnovi u meni!

    Ne odbaci me od lica svojega *
        i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
    Vrati mi radost svoga spasenja *
       i učvrsti me duhom spremnim!

    Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
        i grešnici tebi će se obraćati.
    Oslobodi me od krvi prolivene, †
        Bože, Bože spasitelju moj! *
        Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

    Otvori, Gospodine, usne moje, *
        i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
    Žrtve ti se ne mile, *
        kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
    Žrtva Bogu duh je raskajan, *
        srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

    U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
        i opet sagradi jeruzalemske zidine!
    Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
        prinosi i paljenice, *
        i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Srce raskajano i ponizno, Bože, nemoj prezreti.

Povratak na kalendar…