Ćiril Jeruzalemski

Salvator

18. ožujka 2026. — Ćiril Jeruzalemski

Svetac Naučitelj Biskup

Ćiril je rođen u Jeruzalemu oko godine 315. Roditelji su mu bili kršćani pa su i svoje dijete poučili i odgojili u kršćanskom duhu. Uveden je u monaški život, u poznavanje svetog pisma i raznih crkvenih pisaca. Zaređen je za đakona i svećenika u doba oštrih teoloških raspravljanja, političkih i unutarcrkvenih sukoba. Godine 348. postao je jeruzalemskim biskupom. Jedno je vrijeme vrlo plodno i nesmetano djelovao, ali se kasnije upustio u raspravu s Akacijem iz Cezareje, koji je bio napola arijanac, a smetalo ga je da je I. nicejski sabor u svome 7. kanonu dao počasni primat jeruzalemskom biskupu. Radilo se o posve ljudskom prestižu. Zato je oklevetao Ćirila podvalivši mu vjerske zablude te da je prodao neki dragocjeni crkveni palij. Ćiril je prognan u Tarz. Ondje je svojim propovijedanjem zadobio naklonost kršćanskog puka i biskupa. Oni su u njemu prepoznali pravovjernog biskupa i čovjeka bez mane koji je nevin otjeran u progonstvo. Od 38 godina svoga biskupstva Ćiril je 16 proveo u progonstvu. I. carigradski opći sabor g. 381. priznao mu je pravovjernost i zakonitost biskupovanja na jeruzalemskoj biskupskoj stolici. Ovaj je sveti biskup i crkveni otac veoma poznat kao vrstan kateheta. On je svojim slavnim katehezama dao sjaj književnoj vrsti kateheza, naviještanju preko sustavne pouke. Kroz svoje 24 kateheze, u kojima razvio i protumačio vjerske istine, prema tome i nauk o tri kršćanska inicijacijska sakramenta: o krštenju, potvrdi i Euharistiji, dao nam je vrlo vrijedan uvid u svoje doba tj. u IV. stoljeće, osobito u vjerske i liturgijske prilike u Jeruzalemu. Ćiril je umro godine 387. Već od davnina štuje da kao sveca i istočna i zapadna Crkva. Papa Leon XIII. proglasio ga je g. 1893. crkvenim naučiteljem.

Iz 49,8-15
Ovako govori Gospodin:
»U vrijeme milosti ja ću te uslišiti,
u dan spasa ja ću ti pomoći.
Sazdao sam te i postavio
za savez narodu,
da zemlju podignem,
da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,
da kažeš zasužnjenima: ‘Iziđite!’
a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’
Oni će pásti uzduž svih putova,
i paša će im biti po svim goletima.
Neće više gladovat’ i žeđati,
neće ih mučiti žega ni sunce,
jer vodit će ih onaj koji im se smiluje,
dovest će ih k izvorima vode.
Sve gore svoje obratit će u putove,
i ceste će se moje povisiti.«

Gle, jedni dolaze izdaleka,
drugi sa sjevera i sa zapada,
a neki iz zemlje sinimske.
Kličite, nebesa, veseli se, zemljo,
podvikujte, planine, od veselja;
jer Gospodin tješi narod svoj,
on je milosrdan nevoljnima.
Sion reče: »Gospodin me ostavi,
Gospod me zaboravi.«
»Može li žena zaboravit’ svoje dojenče,
ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
tebe ja zaboraviti neću.

Ps 145,8-9.13c-13c.14-14.17-18

Milostiv je Gospodin i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim

Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.


Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.



Iv 5,17-30
Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Isus nato odvrati:
»Zaista, zaista, kažem vam:
Sin ne može sam od sebe činiti ništa,
doli što vidi da čini Otac;
što on čini,
to jednako i Sin čini.
Jer Otac ljubi Sina
i pokazuje mu sve što sam čini.
Pokazat će mu i veća djela od ovih
te ćete se čudom čuditi.
Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve
i oživljava
tako i Sin oživljava koje hoće.
Otac doista ne sudi nikomu:
sav je sud predao Sinu
da svi časte Sina
kao što časte Oca.
Tko ne časti Sina,
ne časti ni Oca koji ga posla.«
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moju riječ
i vjeruje onomu koji me posla,
ima život vječni
i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.
Zaista, zaista, kažem vam:
dolazi čas – sada je! –
kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega
i koji čuju, živjet će.
Doista, kao što Otac ima život u sebi
tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
i ovlasti ga da sudi
jer je Sin Čovječji.
Ne čudite se tome
jer dolazi čas
kad će svi koji su u grobovima,
čuti njegov glas.
I izići će:
koji su dobro činili
– na uskrsnuće života,
a koji su radili zlo
– na uskrsnuće osude.
Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa:
kako čujem, sudim,
i sud je moj pravedan
jer ne tražim svoje volje,
nego volju onoga koji me posla.«



    Radošću silnom u Gospodinu se radujem, *
        duša moja kliče u Bogu mojemu,
    jer me odjenu haljinom spasenja, *
        zaogrnu plaštem pravednosti,
    kao ženik kad sebi vijenac stavi *
        ili nevjesta kad se uresi nakitom.

    Kao što zemlja tjera svoje klice, *
        kao što u vrtu niče sjemenje,
    učinit će Gospodin da iznikne pravda *
        i hvala pred svim narodima.

    Sionu za ljubav neću šutjeti, *
        Jeruzalema radi neću mirovati,
    dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost, *
        dok njegovo spasenje ne plane ko zublja.

    I puci će vidjeti tvoju pravednost, *
        i tvoju slavu svi kraljevi;
    prozvat će te novim imenom *
        što će ga odrediti usta Gospodnja.
    U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna *
        i kraljevski vijenac na dlanu Boga svoga.

    Neće te više zvati Ostavljenom, *
        ni zemlju tvoju Opustošenom,
    nego će te zvati Moja milina, *
        a zemlju tvoju Udata,
    jer ti si milje Gospodnje, *
        i zemlja će tvoja imat supruga.

    Kao što se mladić ženi djevicom, *
        tvoj će se graditelj tobom oženiti;
    i kao što se ženik raduje nevjesti, *
        Tvoj će se Bog tebi radovati.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Gospodin me odjenu haljinom spasenja i pravednosti.

 

Ps 146 (145). Blaženi koji se uzdaju u Gospodina.

Hvalimo Gospodina u svom životu, to jest svojim ponašanjem (Arnobije)



    Radošću silnom u Gospodinu se radujem, *
        duša moja kliče u Bogu mojemu,
    jer me odjenu haljinom spasenja, *
        zaogrnu plaštem pravednosti,
    kao ženik kad sebi vijenac stavi *
        ili nevjesta kad se uresi nakitom.

    Kao što zemlja tjera svoje klice, *
        kao što u vrtu niče sjemenje,
    učinit će Gospodin da iznikne pravda *
        i hvala pred svim narodima.

    Sionu za ljubav neću šutjeti, *
        Jeruzalema radi neću mirovati,
    dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost, *
        dok njegovo spasenje ne plane ko zublja.

    I puci će vidjeti tvoju pravednost, *
        i tvoju slavu svi kraljevi;
    prozvat će te novim imenom *
        što će ga odrediti usta Gospodnja.
    U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna *
        i kraljevski vijenac na dlanu Boga svoga.

    Neće te više zvati Ostavljenom, *
        ni zemlju tvoju Opustošenom,
    nego će te zvati Moja milina, *
        a zemlju tvoju Udata,
    jer ti si milje Gospodnje, *
        i zemlja će tvoja imat supruga.

    Kao što se mladić ženi djevicom, *
        tvoj će se graditelj tobom oženiti;
    i kao što se ženik raduje nevjesti, *
        Tvoj će se Bog tebi radovati.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Gospodin me odjenu haljinom spasenja i pravednosti.

 

Ps 146 (145). Blaženi koji se uzdaju u Gospodina.

Hvalimo Gospodina u svom životu, to jest svojim ponašanjem (Arnobije)



    Radošću silnom u Gospodinu se radujem, *
        duša moja kliče u Bogu mojemu,
    jer me odjenu haljinom spasenja, *
        zaogrnu plaštem pravednosti,
    kao ženik kad sebi vijenac stavi *
        ili nevjesta kad se uresi nakitom.

    Kao što zemlja tjera svoje klice, *
        kao što u vrtu niče sjemenje,
    učinit će Gospodin da iznikne pravda *
        i hvala pred svim narodima.

    Sionu za ljubav neću šutjeti, *
        Jeruzalema radi neću mirovati,
    dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost, *
        dok njegovo spasenje ne plane ko zublja.

    I puci će vidjeti tvoju pravednost, *
        i tvoju slavu svi kraljevi;
    prozvat će te novim imenom *
        što će ga odrediti usta Gospodnja.
    U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna *
        i kraljevski vijenac na dlanu Boga svoga.

    Neće te više zvati Ostavljenom, *
        ni zemlju tvoju Opustošenom,
    nego će te zvati Moja milina, *
        a zemlju tvoju Udata,
    jer ti si milje Gospodnje, *
        i zemlja će tvoja imat supruga.

    Kao što se mladić ženi djevicom, *
        tvoj će se graditelj tobom oženiti;
    i kao što se ženik raduje nevjesti, *
        Tvoj će se Bog tebi radovati.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Gospodin me odjenu haljinom spasenja i pravednosti.

 

Ps 146 (145). Blaženi koji se uzdaju u Gospodina.

Hvalimo Gospodina u svom životu, to jest svojim ponašanjem (Arnobije)

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0