21. ožujka 2026. — sv. Benedetta Cambiagio Frassinello

Rođena je 2. listopada 1791. u Langascu kod Campomoronea (provincija Genova, Ligurija), kao dijete seljačke obitelji. Od trinaeste godine živjela je u lombardijskom gradu Paviji. S 20 godina doživjela je mistično iskustvo, nakon kojeg se posvetila molitvenom i duhovnom životu. Htjela je postati redovnicom, ali se po želji roditelja 1816. udala za stolara Giovannija Battistu Frassinella.

Njezina životna sudbina jedna je od rijetkih među sveticama. Više je udatih žena, kada su postale udovice, prihvatilo redovnički poziv. Benedetta je to učinila još za života svoga muža, koji je pristao na njezinu odluku te je i on prihvatio redovnički poziv. Giovanni se 1825. pridružio se kao brat laik redovnicima somaschima, a Benedetta je postala uršulinka. Naročito se isticala svojom djelatnošću na društvenom i duhovnom području. Dokazala je da se te dvije djelatnosti ne suprotstavljaju, nego nadopunjuju. Širila je Radosnu vijest u praksi, kao žena koja na sve moguće načine evangelizira društvo. Posebno je zaslužna za odgoj siromašnih i napuštenih djevojčica u Paviji.

U vrlo teškim vremenima društvene i političke krize, stavila se na raspolaganje siromašnim djevojkama, ponudila im je svoje duhovno materinstvo i odvažno ih vodila usred svakodnevnih nevolja i opasnosti. Te su se mlade žene uz njezinu pomoć uspjele osloboditi jarma teškog razdoblja, u kojem su živjele, pa se sveta Benedetta, gorljiva zagovornica ženskih prava, po mnogima može smatrati i pretečom suvremenog feminizma.

Već 1827. osnovala je u Paviji prvu pučku školu, koja je za četiri godine imala već više od stotinu učenica. Godine 1838. osnovala je s još pet suradnica družbu Sestara benediktinki od Providnosti, koja se naročito posvetila odgoju i obrazovanju djevojaka. Redovnice te družbe po njoj su i nazvane „benedittine“. Preminula je na današnji dan, 21. ožujka 1858, u gradiću Ronco Scrivia (provincija Genova, Ligurija), gdje se nalazila “Kuća providnosti”, generalna kuća njezine družbe. Ta družba i danas uspješno djeluje u Europi, Južnoj Americi i Africi.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987, a svetom 2002.godine.

Jr 11,18-20
Gospodin mi objavi te znam! Tada mi ti, Gospodine, razotkri njihove spletke. A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!«
Ali ti, Gospodine nad vojskama, koji pravedno sudiš,
koji ispituješ srca i bubrege,
daj da vidim kako se njima osvećuješ,
jer tebi povjerih parnicu svoju.

Ps 7,2-3.9b-12
O Gospodine, Bože moj, tebi se utječem,
od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
da mi dušu ne zgrabe kao lav
što razdire, a nema tko da izbavi.

Po nevinosti koja je u meni

Iv 7,40-53
Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona – to je prokleto!« Kaže im Nikodem – onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

    Dobro je slaviti Gospodina, *
        pjevati imenu tvome, Svevišnji;
    naviještati jutrom ljubav tvoju, *
        i noću vjernost tvoju,
    uz harfu od deset žica i liru, *
        s pjesmom uz citaru.

    Obradovao si me djelima svojim,Gospodine, *
        kličem zbog djela ruku tvojih.

    Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
        kako duboki naumi tvoji!
    Bezuman čovjek ne spoznaje, *
        luđak to ne shvaća.
    Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
        i cvali svi što zlo čine,
    određeni su za vječnu propast; *
        a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.

    Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
        tvoji će dušmani propasti; *
        raspršit će se svi što čine zlo.
    Rog si mi digao ko u bivola, *
        pomazao me uljem prečistim;
    i oko mi s visoka gleda dušmane, *
        i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

    Ko palma cvate pravednik *
        i raste ko cedar libanonski.
    Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
        cvatu u dvorima Boga našega.
    Rod donose i u starosti, *
        sočni i puni svježine:
    da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
        Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Jutrom naviještamo, Gospodine, ljubav tvoju i noću vjernost tvoju.

Povratak na kalendar…