Rebecca Ar-Rayya

Oton, Rebeka

23. ožujka 2026. — Rebecca Ar-Rayya

Rođena je 1832. godine na sam blagdan sv. Petra i dobila krsno ime Petrunila.
U dvadesetprvoj se godini zaredila u Kongregaciji Marije od Bezgrešnog Začeća, te je ime promijenila u Anissa (Janja).
God. 1856., položivši redovničke zavjete, svoj je život u potpunosti predala Bogu. Kada su se god. 1871. promijenile prilike u njenoj Kongregaciji, sestre su imale priliku odlučiti hoće li ostati u redu ili ne. U pomoć svetoj Rebecci je pristigao sv. Antun Opat, koji joj se u više navrata ukazao na to kako je njezino mjesto u libanonskome redu svetoga Antuna maronita-redu Baladiya (maroniti su katolici istočnoga obreda u Libanonu).

Dana 12. srpnja 1871.. Anissa je pristupila tome redu pod imenom Rafqa (Rebecca).
Visoko motivirana kao redovnica, te snažne duhovnosti, sestra Rebecca je smjesta krenula putem svetosti, stopama Kristovim kako bi Ga mogla nasljedovati do kraja. Na blagdan Gospe od Krunice god. 1885. zamolila je Boga za milost dioništva u Kristovim patnjama. Kao odgovor na njezinu molitvu, zdravlje joj se smjesta stalo pogoršavati, te je polako osljepljivala i na kraju bila osuđena na invalidska kolica. Ostatak je života provela u molitvi, ali je i dalje pridonosila obavljanju samostanskih poslova, koliko su joj to mogućnosti dopuštale.
Posljednjih je 18 godina, sada već potpuno slijepa, sestra Rebecca provela u novome samostanu sv. Josipa u Ad-Daheru. Bilo je to mjesto njezinih najvećih trpljenja, ali i najvećih radosti. Osobito su novakinje bile pod dojmom njezine snažne duhovnosti, obilježene molitvom, poniznošću i ljubavlju. Iako je 18 godina trajno, i danju i noću, trpjela teške boli, susestre je nikada nisu čule da se žalila. Naprotiv, često bi ona njih umirivala riječima kako zahvaljuje Bogu na svojim trpljenjima "jer znam kako je bolest na dobrobit moje duše i na Njegovu slavu", te kako "bolest prihvaćena strpljivo i zahvalno pročišćuje dušu kao što oganj pročišćuje zlato".

Bila je uvijek spokojna i nasmijana. Zahvaljujući njezinoj velikoj strpljivosti, zaslužuje biti uspoređena s velikim svecima.
Valja napomenuti još i to kako joj je Bog uslišao molitvu, te joj, prema želji, potkraj života povratio vid samo na trenutak, kako bi mogla ugledati lice majke Ursule, svoje poglavarice, prijateljice i pouzdanice, koja je također i autorica njezina životopisa.

Rebecca je preminula 23. ožujka 1914.g. Četiri dana nakon smrti, na njezinu su se grobu počela događati čudesna ozdravljenja. Među ozdravljenima bila je i sama majka Ursula, koja je bila pogođena teškim oboljenjem dišnih putova, radi kojega se zamalo ugušila.
Ozdravljenje jedne libanonke od raka maternice god. 1938., pribavilo joj je naslov blaženice, pa ju je blaženom proglasio papa Ivan Pavao II., 17. studenoga 1985.
Isti ju je papa u jubilejskoj godini 2000., proglasio i svetom.

Dn 13,1-9.15-18.19-30.33-62

 

U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim.

On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih.
One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: »Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda.« Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima.
Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo s dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće. Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. Ona reče djevojkama: »Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!«

One učine kako im zapovjedi.

: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajnja vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.
 

Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj. »Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke.« Suzana zastenja: »Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći. Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom.« I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, a jedan potrča i otvori vrtna vrata.
Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. Rekoše skupljenu narodu: »Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!« Poslaše po nju. Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. Starci rekoše: »Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona s dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom. Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo.«
Povjerova im zbor – ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

Suzana povika iza glasa: »Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude,

ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.«
Gospod usliši njezin vapaj. Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. On povika iza glasa: »Ja sam čist od krvi njezine!« Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: »Što si to kazao?« Stade posred njih i reče: »Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.«
Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: »Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!«
Tada im reče Daniel: »Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati.« Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: »Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini, donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: ‘Nedužna i pravedna da nisi ubio.’ Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?« On odgovori: »Pod jednom trišljom.« Daniel reče: »Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini.«
I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: »Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! Ovako ste radili s kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju. Reci mi, dakle, pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!« On odgovori: »Pod jasikom.« Daniel mu reče: »Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre.«
Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spašava one što se u nj uzdaju. I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje. I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema Zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bî spašena jedna nedužna krv.


    Čuj, Gospodine, riječi moje, *
        jecaje moje osluhni!
    Osvrni se na glas mog prizivanja, †
        o Kralju moj i Bože moj, *
        jer tebe vruće zazivam!

    Gospodine, zorom glas mi već čuješ, *
        zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć.
    Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: †
        zlobniku nema boravka s tobom, *
        opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.

    Mrziš sve koji čine bezakonje *
        i uništavaš lažljivce.
    Krvopija i varalica *
        Gospodinu se gadi.
    A ja ću po velikoj dobroti tvojoj *
        unići u Dom tvoj:
    past ću ničice pred svetim Domom tvojim, *
        Gospodine, prepun poštovanja.

    U svojoj me pravdi vodi †
        poradi mojih dušmana, *
        svoj put mi poravnaj pred očima.
    U njihovim ustima iskrenosti nema, *
        srce im je puno zloće;
    grob otvoren grlo je njihovo, *
        jezikom svojim laskaju.

    Nek se raduju svi što se utječu tebi, *
        neka kliču sve dovijeka!
    Štiti ih, i nek se vesele u tebi *
        koji ljube ime tvoje,
    jer pravednika, Gospodine, ti blagoslivljaš, *
        dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Tebe, Gospodine, vruće zazivam i zorom glas mi već čuješ.


    Čuj, Gospodine, riječi moje, *
        jecaje moje osluhni!
    Osvrni se na glas mog prizivanja, †
        o Kralju moj i Bože moj, *
        jer tebe vruće zazivam!

    Gospodine, zorom glas mi već čuješ, *
        zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć.
    Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: †
        zlobniku nema boravka s tobom, *
        opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.

    Mrziš sve koji čine bezakonje *
        i uništavaš lažljivce.
    Krvopija i varalica *
        Gospodinu se gadi.
    A ja ću po velikoj dobroti tvojoj *
        unići u Dom tvoj:
    past ću ničice pred svetim Domom tvojim, *
        Gospodine, prepun poštovanja.

    U svojoj me pravdi vodi †
        poradi mojih dušmana, *
        svoj put mi poravnaj pred očima.
    U njihovim ustima iskrenosti nema, *
        srce im je puno zloće;
    grob otvoren grlo je njihovo, *
        jezikom svojim laskaju.

    Nek se raduju svi što se utječu tebi, *
        neka kliču sve dovijeka!
    Štiti ih, i nek se vesele u tebi *
        koji ljube ime tvoje,
    jer pravednika, Gospodine, ti blagoslivljaš, *
        dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Tebe, Gospodine, vruće zazivam i zorom glas mi već čuješ.


    Čuj, Gospodine, riječi moje, *
        jecaje moje osluhni!
    Osvrni se na glas mog prizivanja, †
        o Kralju moj i Bože moj, *
        jer tebe vruće zazivam!

    Gospodine, zorom glas mi već čuješ, *
        zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć.
    Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: †
        zlobniku nema boravka s tobom, *
        opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.

    Mrziš sve koji čine bezakonje *
        i uništavaš lažljivce.
    Krvopija i varalica *
        Gospodinu se gadi.
    A ja ću po velikoj dobroti tvojoj *
        unići u Dom tvoj:
    past ću ničice pred svetim Domom tvojim, *
        Gospodine, prepun poštovanja.

    U svojoj me pravdi vodi †
        poradi mojih dušmana, *
        svoj put mi poravnaj pred očima.
    U njihovim ustima iskrenosti nema, *
        srce im je puno zloće;
    grob otvoren grlo je njihovo, *
        jezikom svojim laskaju.

    Nek se raduju svi što se utječu tebi, *
        neka kliču sve dovijeka!
    Štiti ih, i nek se vesele u tebi *
        koji ljube ime tvoje,
    jer pravednika, Gospodine, ti blagoslivljaš, *
        dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Tebe, Gospodine, vruće zazivam i zorom glas mi već čuješ.

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0