8. travnja 2026. — Julijana

Prema izvještajima o mukama ove svete mučenice saznajemo da je iz svoje obitelji bila jedina pripadnica kršćanske vjere, dok je njezin otac Afrikanac bio revan štovatelj poganskih božanstava. Julijana je bila obećana za brak jednom poganinu koji se zvao Evilazije. Ona bi se za njega i udala, ali samo uz uvjet da postane kršćanin. On se tada razgnjevio i izveo je pred sud. Ni prijetnje, ni muke hrabru djevojku nisu uspjele slomiti niti odvratiti od njezine čvrste odluke. Zbog toga je osuđena na smrt, pa joj je odrubljena glava, i tako je završila svoj zemaljski tijek. Bilo je to za cara Maksimilijana 305. godine. Relikvije ove svete mučenice prenesene su najprije iz Nikomedije u Puteole u Italiju, zatim u Cumu i napokon 25. veljače 1207. u Napulj.

Dj 3,1-10
Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on – onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.

Ps 105,1-4.6-9

Aleluja! Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!

Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Lk 24,13-35
(Mk 16, 12–13)
I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

      Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Noći i dani blagoslivljajte Gospoda: *
         (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: *
        neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!
    Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Izvori, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:*
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:*
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Izraele, blagoslivljaj Gospoda: *
        hvali i uzvisuj ga dovijeka!
    Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)
    Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: *
        (hvalite i uzvisujte ga dovijeka!)

    Blagoslivljajmo Oca, Sina sa Svetim Duhom, *
        hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka!
    Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom, *
        hvaljen i slavljen dovijeka!

(Na kraju ovog hvalospjeva NE govori se Slava Ocu.)

Ant. Otkupitelj naš uskrsnu iz groba: hvalopojku recimo Gospodinu, Bogu svome, aleluja.

Ps 149. Pobjednička pjesma svetaca

Kralju svome, Kristu, neka klikću sinovi Crkve, sinovi naroda (Hezihije).

Ant. 3. Aleluja, Gospodin uskrsnu kako vam je rekao, aleluja.

Povratak na kalendar…