Atanazije Aleksandrijski
Antonin, Boleslav
Svetac Naučitelj Biskup
SVETI ATANAZIJE, biskup i crkveni naučitelj (295-373)
Atanazije je rođen u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji i to oko 295. godine, dakle dok su još trajala progonstva kršćana. Zanesen kršćanskim asketskim idealima Atanazije je još kao mladić otišao u pustinju gdje je bio učenik sv. Antuna pustinjaka. Atanazijev će se teološki talent razviti za arijanske krize. Arije je bio svećenika koji je nijekao Kristovo božanstvo. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga a ne božanskog porijekla. Atanazije prati svog biskupa na I. opći sabor u Niceji gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem. Arijeva osuda na saboru nije još značila i kraj arijanstva jer će se glavna borba voditi tek kasnije. U tu će borbu Atanazije uložiti sve svoje sile, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom i tako postati jednim od najsjajnijih likova crkvene povijesti. Aleksandrijski biskup Aleksandar umro je 17. travnja 328. a naslijedit će ga u službi Atanazije. Puk ga je primio s oduševljenjem, veličajući ga kao "vjerodostojnog kršćanina, asketu i pravog biskupa". Kao biskup morao je mnogo trpjeti. Bio je klevetan, proganjan: četiri puta prognan iz svoje biskupije. No, svojim je spisima i govorima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život. Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. naravnom smrću
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
Dobro je slaviti Gospodina, *
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju, *
i noću vjernost tvoju,
uz harfu od deset žica i liru, *
s pjesmom uz citru.
Obradovao si me djelima svojim,Gospodine, *
kličem zbog djela ruku tvojih.
Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
kako duboki naumi tvoji!
Bezuman čovjek ne spoznaje, *
luđak to ne shvaća.
Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast; *
a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.
Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
tvoji će dušmani propasti; *
raspršit će se svi što čine zlo.
Rog si mi digao ko u bivola, *
pomazao me uljem prečistim;
i oko mi s visoka gleda dušmane, *
i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.
Ko palma cvate pravednik *
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti, *
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Kako su silna djela tvoja, Gospodine, aleluja.
Dobro je slaviti Gospodina, *
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju, *
i noću vjernost tvoju,
uz harfu od deset žica i liru, *
s pjesmom uz citru.
Obradovao si me djelima svojim,Gospodine, *
kličem zbog djela ruku tvojih.
Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
kako duboki naumi tvoji!
Bezuman čovjek ne spoznaje, *
luđak to ne shvaća.
Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast; *
a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.
Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
tvoji će dušmani propasti; *
raspršit će se svi što čine zlo.
Rog si mi digao ko u bivola, *
pomazao me uljem prečistim;
i oko mi s visoka gleda dušmane, *
i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.
Ko palma cvate pravednik *
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti, *
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Kako su silna djela tvoja, Gospodine, aleluja.
Dobro je slaviti Gospodina, *
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju, *
i noću vjernost tvoju,
uz harfu od deset žica i liru, *
s pjesmom uz citru.
Obradovao si me djelima svojim,Gospodine, *
kličem zbog djela ruku tvojih.
Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
kako duboki naumi tvoji!
Bezuman čovjek ne spoznaje, *
luđak to ne shvaća.
Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast; *
a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.
Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
tvoji će dušmani propasti; *
raspršit će se svi što čine zlo.
Rog si mi digao ko u bivola, *
pomazao me uljem prečistim;
i oko mi s visoka gleda dušmane, *
i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.
Ko palma cvate pravednik *
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti, *
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Kako su silna djela tvoja, Gospodine, aleluja.
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
