sveti Anđeo

Anđelko

5. svibnja 2026. — sveti Anđeo

Rođen je 1185. godine u Jeruzalemu kao Židov. Kad su mu roditelji postali kršćani, krstili su i dva svoja sina blizanca, Anđela i njegova brata. Nakon smrti roditelja oba brata stupiše u karmelski red na brdu Karmelu. Kad je Anđeo zaređen za svećenika, propovijeda po Palestini. Zatim ga poglavari šalju u Rim sa svrhom kako bi od pape Honorija III. tražio potvrdu Regule koju je za redovnike s Karmela sastavio sveti Brckardo. Dobivši traženu potvrdu, odlazi na Siciliju kao propovjednik. Tada su se na Siciliji proširili patareni. Anđeo se svojim propovijedanjem njima ubrzo zamjerio, navlastito bahatom plemiću Berengariju koji je živio sablažnjivo. Njihova mržnja na Anđela došla je do vrhunca u Likati, u crkvi svetoga Filipa i Jakova, gdje ga napadoše dok je u slavlju Svete mise propovijedao i bodežom zadaše mu pet rana. Od zadobivenih rana umro je 4 dana kasnije, 5. svibnja 1255. Štovanje mu se počelo širiti, a potvrdio ga je papa Pio II. Svetog Anđela karmelićani štuju posebno na Siciliji i u Italiji. U Likati mu je podignuta crkva gdje mu i tijelo počiva.

Dj 14,19-28
Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima,

Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.

Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. I proveli su nemalo vremena s učenicima.

Ps 145,10-13.21-21

Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore

da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim

i svet u svim svojim djelima.

Nek’ usta moja kazuju hvalu Gospodinovu
i svako tijelo nek’ slavi sveto ime njegovo –
uvijek i dovijeka.


Iv 14,27-31
Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.
Čuli ste, rekoh vam:
‘Odlazim i vraćam se k vama.’
Kad biste me ljubili, radovali biste se
što idem Ocu
jer Otac je veći od mene.
Kazao sam vam to sada,
prije negoli se dogodi,
da vjerujete kad se dogodi.
Neću više s vama mnogo govoriti
jer dolazi knez svijeta.
Protiv mene ne može on ništa.
Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.
Ustanite, pođimo odavde!«

Ant. 3. Puna je zemlja dobrote Gospodnje, aleluja.

    Pravednici, Gospodinu kličite! *
        Hvaliti ga pristoji se čestitima.
    Slavite Gospodina na harfi, *
        na liri od deset žica veličajte njega!
    Pjesmu novu zapjevajte njemu *
        i glazbala skladna popratite poklicima.

    Jer prava je riječ Gospodnja, *
        i vjernost su sva djela njegova.
    On ljubi pravdu i pravo: *
        puna je zemlja dobrote Gospodnje.
    Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *
        i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
    Vodu morsku on sabire kao u mješinu *
        i bezdane stavlja u spremišta.

    Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *
        neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
    Jer on reče - i sve postade, *
        naredi - i sve se stvori.
    Gospodin razbija nakane pucima, *
        mrsi namjere narodima.
    Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *
        i misli srca njegova od koljena do koljena.

    Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *
        narodu koji on odabra sebi za baštinu!
    Gospodin motri s nebesa *
        i gleda sve sinove čovječije.
    Iz svoga prebivališta motri *
        sve stanovnike zemaljske:
    on je svima srca stvorio *
        i pazi na sva djela njihova.

    Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *
        ne spasava velika sila junaka.
    Isprazno se od konja nadati spasenju, *
        silna jačina njegova ne izbavlja.
    Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *
        nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
    da im od smrti život spasi, *
        da ih hrani u danima gladi.

    Naša se duša Gospodinu nada, *
        on je pomoć i zaštita naša.
    Srce nam se u njemu raduje, *
        u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
    Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *
        kao što se u tebe uzdamo!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Puna je zemlja dobrote Gospodnje, aleluja.

Ant. 3. Puna je zemlja dobrote Gospodnje, aleluja.

    Pravednici, Gospodinu kličite! *
        Hvaliti ga pristoji se čestitima.
    Slavite Gospodina na harfi, *
        na liri od deset žica veličajte njega!
    Pjesmu novu zapjevajte njemu *
        i glazbala skladna popratite poklicima.

    Jer prava je riječ Gospodnja, *
        i vjernost su sva djela njegova.
    On ljubi pravdu i pravo: *
        puna je zemlja dobrote Gospodnje.
    Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *
        i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
    Vodu morsku on sabire kao u mješinu *
        i bezdane stavlja u spremišta.

    Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *
        neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
    Jer on reče - i sve postade, *
        naredi - i sve se stvori.
    Gospodin razbija nakane pucima, *
        mrsi namjere narodima.
    Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *
        i misli srca njegova od koljena do koljena.

    Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *
        narodu koji on odabra sebi za baštinu!
    Gospodin motri s nebesa *
        i gleda sve sinove čovječije.
    Iz svoga prebivališta motri *
        sve stanovnike zemaljske:
    on je svima srca stvorio *
        i pazi na sva djela njihova.

    Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *
        ne spasava velika sila junaka.
    Isprazno se od konja nadati spasenju, *
        silna jačina njegova ne izbavlja.
    Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *
        nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
    da im od smrti život spasi, *
        da ih hrani u danima gladi.

    Naša se duša Gospodinu nada, *
        on je pomoć i zaštita naša.
    Srce nam se u njemu raduje, *
        u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
    Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *
        kao što se u tebe uzdamo!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Puna je zemlja dobrote Gospodnje, aleluja.

Ant. 3. Puna je zemlja dobrote Gospodnje, aleluja.

    Pravednici, Gospodinu kličite! *
        Hvaliti ga pristoji se čestitima.
    Slavite Gospodina na harfi, *
        na liri od deset žica veličajte njega!
    Pjesmu novu zapjevajte njemu *
        i glazbala skladna popratite poklicima.

    Jer prava je riječ Gospodnja, *
        i vjernost su sva djela njegova.
    On ljubi pravdu i pravo: *
        puna je zemlja dobrote Gospodnje.
    Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *
        i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
    Vodu morsku on sabire kao u mješinu *
        i bezdane stavlja u spremišta.

    Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *
        neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
    Jer on reče - i sve postade, *
        naredi - i sve se stvori.
    Gospodin razbija nakane pucima, *
        mrsi namjere narodima.
    Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *
        i misli srca njegova od koljena do koljena.

    Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *
        narodu koji on odabra sebi za baštinu!
    Gospodin motri s nebesa *
        i gleda sve sinove čovječije.
    Iz svoga prebivališta motri *
        sve stanovnike zemaljske:
    on je svima srca stvorio *
        i pazi na sva djela njihova.

    Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *
        ne spasava velika sila junaka.
    Isprazno se od konja nadati spasenju, *
        silna jačina njegova ne izbavlja.
    Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *
        nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
    da im od smrti život spasi, *
        da ih hrani u danima gladi.

    Naša se duša Gospodinu nada, *
        on je pomoć i zaštita naša.
    Srce nam se u njemu raduje, *
        u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
    Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *
        kao što se u tebe uzdamo!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Puna je zemlja dobrote Gospodnje, aleluja.

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0