GOSPA FATIMSKA

13. svibnja 2026. — Blažena Djevica Marija Fatimska

Blažena Djevica Marija u gradiću Fatimi u Portugalu ukazivala se učestalo od 13. svibnja do 13. listopada 1917. Njezina ukazanja Crkva je službeno priznala, a katolici su joj nadjenuli ime Majka Božja Fatimska. U svetište je hodočastio papa Pavao VI. te tri puta papa Ivan Pavao II. Znakovito je njegovo hodočašće točno godinu dana nakon atentata koji je izvršen na njega. Atentat na papu Ivana Pavla II. bio je na 64. godišnjicu prvog ukazanja Majke Božje djeci u Fatimi.

Prije Marijina ukazanja djeci se tri puta ukazao Anđeo mira 1916. godine.

U Fatimi se Majka Božja obratila trima malim pastirima, a preko njih čitavu svijetu. Marijinu ukazanju svjedočili su mali pastiri Lucia de Jesus dos Santos, Francisco Marto i Jacinta Marto, djeca iz obližnjeg sela Aljusters. Majka Marija male je pastire zadužila da čovječanstvu prenesu Njezinu duboku zabrinutost zbog bezbožnosti i ljudske pokvarenosti. ''Ako se ljudi ne obrate'', poručila je Djevica, ''uslijedit će strašna kazna''. Za izlazak iz moralne krize u kojoj se društvo nalazi, Djevica je dala jasan izbor: obraćenje ili kazna.

Djevica se prvi put ukazala 13. srpnja 1917. godine i tada je govorila o vječnoj kazni na drugom svijetu.

Drugo ukazanje odnosi se na izbor pred kojim se nalazi čovječanstvo.

U trećem ukazanju Djevica je djeci otkrila tri fatimske tajne.

Kad se Djevica četvrti put ukazala, djeca nisu bila tamo jer ih je zatvorio načelnik. Ponovno se ukazala 19. kolovoza 1917. Djeci je poručila da i dalje puno mole i žrtvuju se za grješnike. Rekla je: ''Znajte, mnoge duše odlaze u pakao jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.''

Sljedećeg ukazanja 13. rujna rekla im je. "Nastavite moliti krunicu. U listopadu će doći i naš Gospodin, sa mnom i sa svetim Josipom, kako bismo blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama."

Posljednje šesto ukazanje obilježila je Marijina molba da se na mjestu ukazanja sagradi kapelica. Nakon ukazanja dogodilo se misteriozno čudo Sunca. Vidjelo ga je od 50 000 do 70 000 ljudi. Sunce se poput velike vatrene kugle strjelovito kretalo nebom i okretalo oko svoje osi. Prelijevalo se u raznim svjetlucavim bojama. Trajalo je oko 10 minuta i vidjelo se s udaljenosti od 40 kilometara. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i nastavilo sjati.

Dj 17,15-15.22-34
Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu.
Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: »Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.«
»Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!«
»Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.«
»I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.«
Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« Tako se Pavao povuče od njih. Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

Dj 18,1-1

Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

Ps 148,1-2.11-14

Aleluja!
Hvalite Gospodina s nebesa,
hvalite ga u visinama!

Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove!

Zemaljski kraljevi i svi narodi,
knezovi i suci zemaljski!
Mladići i djevojke,
starci s djecom zajedno:

nek’ svi hvale ime Gospodnje,
jer jedino je njegovo ime uzvišeno!
Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
on podiže snagu svom narodu,
on proslavlja svete svoje,
sinove Izraelove – narod njemu blizak. Aleluja!

Iv 16,12-15
Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on – Duh Istine –
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i – navješćivat će vama.«

    Glasom svojim Bogu vapijem, *
        glasom svojim Bogu, i on me čuje.
    U dan nevolje tražim Gospodina, †
        noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
        utjehu otklanja duša moja.
    Spominjem se Boga i uzdišem; *
        kad razmišljam, daha mi nestane.

    Vjeđe moje budne držiš, *
        potresen sam, ne mogu govoriti.
    Mislim na drevne dane *
        i sjećam se davnih godina;
    razmišljam noću u srcu, *
        mislim, i duh moj ispituje:

    »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
        i Hoće li ikad još biti milostiv?
    Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
        njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
    Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
        ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«

    I govorim: »Ovo je bol moja: *
        promijenila se desnica Višnjega.«
    Spominjem se djela Gospodnjih, *
        sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
    Promatram sva djela tvoja, *
        razmatram ono što si učinio.

    Svet je tvoj put, o Bože: *
        koji je bog tako velik kao Bog naš?
    Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
        na pucima si pokazao silu svoju.
    Mišicom si izbavio narod svoj, *
        sinove Jakovljeve i Josipove.
    Vode te ugledaše, Bože, †
        ugledaše te vode i ustuknuše, *
        bezdani se uzburkaše.
    Oblaci prosuše vode, †
        oblaci zatutnjiše gromom, *
        i tvoje strijele poletješe.
    Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
        munje rasvijetliše krug zemaljski, *
        zemlja se zatrese i zadrhta.

    Kroz more put se otvori tebi †
        i tvoja staza kroz vode goleme, *
        a tragova tvojih nitko ne vidje.
    Ti si svoj narod vodio kao stado *
        rukama Mojsija i Arona.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Ugledaše te vode, Bože, kroz more si proveo narod svoj, aleluja.

Povratak na kalendar…