1. lipnja 2026. — Justin

U svetom Justinu dolazimo u II. stoljeću do posve novog tipa kršćanskoga sveca. To je tip intelektualca, učena čovjeka koji se bavi znanošću, filozofa koji razmišlja o smislu života i o posljednjem uzroku svih stvari.

Justin je rođen početkom II. st. u srcu Samarije. Svu njegovu pažnju zaokupljali su filozofski problemi. U njegovo doba filozofija nije bila neka apstraktna znanost, daleka od života, već više egzistencijalna, životna. Za istinom se tragalo da bi se lakše došlo do sreće, do ostvarenja ona čovjekove vječne i praiskonske težnje. Tek ta je filozofija Justinu pružila neko zadovoljstvo, upravljajući mu život prema promatranju Boga. Neumorni tražitelj potpune istine se povlači na samotno mjesto kraj mora nadajući se da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu otkri da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se sada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Sv. Justin svjedoči kako Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su djelovali i kršćani s kojima je dolazio u dodir. Obrativši se na kršćanstvo, Justin se dao na apostolat, osobito među ljudima veće kulture. Čitav je Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, bilo svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod pak njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji Justina optuži vlastima da naime ruši rimsku vlast. Justin bi bačen u tamnicu s nekolicinom svojih učenika, a samu smrt ti su sveti mučenici podnijeli najvjerojatnije godine 165. za vrijeme cara Marka Aurelija.

2 Pt 1,1-7
Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas.

Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega!
Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.
Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav.
Ps 91,1-2.14-16

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,

reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«

Mk 12,1-12
(Mt 21, 33–46; Lk 20, 9–19)
I uze im zboriti u prispodobama: »Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«
»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.«
»Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

Niste li čitali ovo Pismo:
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo –
kakvo čudo u očima našim!«

I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

R. Blagoslovljen da si, Gospodine, * odvijeka dovijeka. Blagoslovljen da si, Gospodine, odvijeka dovijeka.
O. Jedini si ti učinio čuda velika. * Odvijeka dovijeka. Slava Ocu. Blagoslovljen.



EVANĐEOSKI HVALOSPJEV

Ant. Blagoslovljen Gospodin Bog naš.

Izgovarajući početni stih znamenujemo se znakom križa.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
        što pohodi i otkupi narod svoj;
    podiže nam snagu spasenja *
        u domu Davida, sluge svojega,
    kao što obeća na usta
        svetih proroka svojih odvijeka: †
        spasiti nas od neprijatelja naših - *
        i od ruke sviju koji nas mrze;
    iskazati dobrotu ocima našim, *
        i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
    zakletve kojom se zakle Abrahamu,
        ocu našemu: *
        da će nam dati
    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
        služimo bez straha
    u svetosti i pravednosti pred njim *
        u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
        jer ćeš ići pred Gospodinom
        da mu pripraviš putove,
    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
        po otpuštenju grijeha njihovih,
    darom premilosrdnog srca Boga našega *
        po kojem će nas pohoditi
        Mlado Sunce s visine,
    da obasja one što sjede u tmini
        i sjeni smrtnoj, *
       da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Blagoslovljen Gospodin Bog naš.

MOLBENICA

Uzveličajmo Krista, milošću i Duhom Svetim ispunjena, te mu se pouzdano obratimo:

     Gospodine, Duha nam svoga podaj.

Nek nam ovaj dan bude ugodan, miran i neokaljan,
-da ti večeras mognemo radosna i čista srca hvalu iskazati.

Nek nas danas tvoja svjetlost obasjava
-i ti upravljaj djelo naših ruku.

Pokaži nam svoje lice da u miru dobro činimo
-i moćnom nas desnicom svojom danas štiti.

Pogledaj na sve koji su se našoj molitvi preporučili
-i obdari ih svakovrsnim dobrom duše i tijela.

    Oče naš...

Povratak na kalendar…