Antun Marija Gianelli

7. lipnja 2026. — Antun Marija Gianelli

Svetac Biskup

Na sam Uskrs 12. travnja 1789. ugledao je u Cereti, u pokrajini Liguriji, svjetlo svijeta Antun Marija Gianelli, budući biskup i svetac. Već od malena pokazivao je znakove duhovnoga zvanja. Pobožna i plemenita gospoda Nicoletta Rebizzo povela ga je stoga u Genovu i predvela kardinalu Spinu, moleći ga da maloga primi u sjemenište. Ona ga je na njegovu putu do oltara i dalje pomagala. U 19. godini života Gianelli je stupio u bogoslovno sjemenište te provodio uzoran klerički život. Pokazivao je naročit smisao te izrazitu sposobnost za propovijedanje. Stoga mu je bilo dopušteno da propovijeda čim je primio red podđakonata.

Antun je u cvijetu mladosti, u dobi od samo 23 godine, 23. svibnja 1812. primio svećeničko ređenje. Kako je bio zagrijan za svoj poziv, poče odmah s velikom revnošću obavljati razne svećeničke službe. Marno je poučavao vjernike u kršćanskome nauku svjestan da je vjersko neznanje velik neprijatelj rasta u vjeri. Za svoje se kateheze marljivo i savjesno pripremao, a pripravu je popratio žarkim molitvama. U kolegiju piarista obavljao je službu profesora književnosti, no nije bio samo profesor već i odgojitelj. Zalagao se za preventivnu odgojnu metodu. Mladima, prakticiranjem sakramentalnoga života, valja nekako pomoći da ne upadnu u razne mane. Bolje je zlo spriječiti, negoli ga kasnije liječiti.

Kasnije u bogoslovnom sjemeništu Gianelli postade profesorom govorništva. Kako je sam bio zagrijan govornik, nije mu bilo teško predavati i drugima vještinu i tajne govorništva. O tome je napisao i malu raspravu koja govori o njegovoj veoma živahnoj ćudi. Kroz deset godina bio je profesor govorništva, no time nije bila iscrpljena sva njegova djelatnost. Uz to se bavio i karitativnim radom, osobito u oskudnim i gladnim godinama 1816-1817. Grad Genova poznavao ga je kao vrsna propovjednika u svim važnim zgodama i na velike svetkovine. Kroz dvanaest godina obavljao je veoma plodnu pastoralnu službu u Chiavariju.

Gianelli se u pastoralnom radu služio posve modernim metodama. Tako je sastavio župnu kartoteku, koja mu je bila kao neki barometar za poznavanje stanja u njegovoj župi. Godine 1829. osnovao je žensku redovničku družbu Marijinih kćeri, koja se imala baviti odgojem ženske mladeži i karitativnim radom po bolnicama i gostinjcima. Njegove su redovnice postale slavne kad su za vrijeme pošasti kolere herojskom hrabrošću i ustrajnošću dvorile bolesnike uz rizik i opasnost vlastitoga života.

Hoš 6,3-6
Težimo da upoznamo Gospodina:
k’o zora pouzdan mu dolazak.
On će nam doći poput dažda jesenskog,
poput kiše proljetne što natapa zemlju.«

Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?
Što za tebe mogu učiniti, Judo?
K’o oblak jutarnji ljubav je vaša,
k’o rana rosa koje nestaje.
Zato sam ih preko prorokâ sjekao
i ubijao riječima usta svojih;
al’ sud će tvoj izaći k’o svjetlost.
Jer ljubav mi je mila, ne žrtve,
poznavanje Boga, ne paljenice.

Ps 50,1-1.8-8.12-15

PSALAM 50 (49)

Psalam.
Asafov. Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
Ne korim te zbog žrtava tvojih –
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao,
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?

Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Rim 4,18-25
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina. Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

Mt 9,9-13
(Mk 2, 13–17; Lk 5, 27–32)
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

    Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Neka rekne dom Izraelov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Neka rekne dom Aronov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Svi koji se Gospodina boje neka reknu: *
        »vječna je ljubav njegova!«

    Iz tjeskobe Gospodina ja zazvah: *
        on me usliša i oslobodi.
    Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem: *
        što mi tko može?
    Gospodin je sa mnom, pomoć moja, *
        i zbunjene gledam dušmane.

    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u čovjeka.
    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u mogućnike.

    Pogani me okružiše: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me odasvud: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me poput pčela, †
        ubod im žeže kao trnje zapaljeno: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.

    Gurahu me, gurahu, da me obore, *
        ali mi Gospodin pomože.
    Gospodin je moja snaga i pjesma, *
        on mi je spasitelj.
    Čuj! Radost i spasenje *
        odzvanja šatorima pravednika:

    Gospodnja se proslavi desnica, †
        Gospodnja me uzdignu desnica, *
        Gospodnja se proslavi desnica!
    Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
        i kazivat ću djela Gospodnja.
    Kaznom teškom kaznio me Gospodin, *
        ali me smrti ne preda.

    Otvorite mi širom vrata pravde; *
        uči ću, Gospodinu zahvaliti!
    »Ovo su vrata Gospodnja, *
        na njih ulaze pravedni!«

    Zahvalit ću ti što si me uslišio *
        i moj postao spasitelj.
    Kamen koji odbaciše graditelji, *
        postade kamen zaglavni.
    Gospodnje je to djelo: *
        kakvo čudo u očima našim!
    Ovo je dan što ga učini Gospodin: *
        kličimo i radujmo se njemu!

    Gospodine, spasenje nam daj! *
        Gospodine, sreću nam daj!
    Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! †
        Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjega. *
        Bog je Gospodin, on nas obasjava!
    Složite povorku s grančicama u ruci *
        sve do rogova žrtvenika.

    Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: *
        Bože moj, tebe ja uzvisujem.
    Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

Hvalospjev (Dn 3, 52-57). Hvalospjev stvorenja Stvoritelju

Stvoritelj... blagoslovljen u vijeke (Rim 1, 25).

Povratak na kalendar…