10. lipnja 2026. — Bogumil iz Gnesena

U katoličkom kalendaru danas se spominjemo poljskog svećenika, nadbiskupa Gniezna i redovnika kamaldoljanina, blaženog Bogumila. Rođen je oko 1135. godine u selu DobrOwu u velikopoljskom vojvodstvu u plemićkoj obitelji.

Imao je brata blizanca s kojim je studirao u Parizu. Bogumil je zaređen za svećenika, a služio je kao župnik u DobrOwu, u župi Presvetog Trojstva u crkvi koju je sam sagradio. Volio je samoću i bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije.

Nadbiskupom grada Gniezna postao je 1167. godine i tražio je od svoga svećenstva strogu disciplinu i strogost.

S ove službe povukao se 1772. godine. Stupio je u katolički pustinjački red i postao redovnik kamaldoljanin. Zavjetovao se na šutnju i samoću. Posljednje desetljeće svog života proveo je kao pustinjak u UniejOwu.

Preminuo je na današnji dan, 10. lipnja 1182. godine u DobrOwu.

Bogumil je na samrti imao viziju Marije i Djeteta Isusa, okruženih anđelima koji su ga ponijeli u nebo. Poljaci su ga počeli štovati odmah nakon njegove smrti, a pripisuju mu se mnoga čuda.

Njegove relikvije pohranjene su u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uniejowu. Papa Pio XI. proglasio je Bogumila blaženim 1925. godine.

IZVOR: zupajastrebarsko.hr/Laudato

1 Kr 18,20-39
Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i reče: »Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospodin Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.« A narod mu nije ništa odgovorio. Ilija nastavi: »Ja sam još jedini ostao kao prorok Gospodinov, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Gospodnje: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.« Sav narod odgovori: »Dobro!«
Potom reče Ilija prorocima Baalovim: »Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.«
Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: »O Baale, usliši nas!« Ali nije bilo ni glasa ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili.
U podne im se Ilija naruga i reče: »Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!« A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.
Tada Ilija reče svemu narodu: »Priđite k meni!« I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Gospodnji koji bijaše srušen. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: »Izrael će biti ime tvoje!« I sagradi od toga kamenja žrtvenik imenu Gospodnjem i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. Tada reče: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!« Učiniše tako. Zapovjedi im: »Ponovite«, i oni ponoviše. Tada reče: »Učinite i treći put.« Oni tako i treći put. Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom.
Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Gospodine, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. Usliši me, Gospodine; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Gospodin, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.«
I oganj Gospodnji pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Gospodin je Bog! Gospodin je Bog!«
Ps 16,1-2.4-5.8-8.11-11

Miktam.
Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«

Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanicâ nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.

Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Mt 5,17-19
»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

    Glasom svojim Bogu vapijem, *
        glasom svojim Bogu, i on me čuje.
    U dan nevolje tražim Gospodina, †
        noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
        utjehu otklanja duša moja.
    Spominjem se Boga i uzdišem; *
        kad razmišljam, daha mi nestane.

    Vjeđe moje budne držiš, *
        potresen sam, ne mogu govoriti.
    Mislim na drevne dane *
        i sjećam se davnih godina;
    razmišljam noću u srcu, *
        mislim, i duh moj ispituje:

    »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
        i Hoće li ikad još biti milostiv?
    Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
        njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
    Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
        ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«

    I govorim: »Ovo je bol moja: *
        promijenila se desnica Višnjega.«
    Spominjem se djela Gospodnjih, *
        sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
    Promatram sva djela tvoja, *
        razmatram ono što si učinio.

    Svet je tvoj put, o Bože: *
        koji je bog tako velik kao Bog naš?
    Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
        na pucima si pokazao silu svoju.
    Mišicom si izbavio narod svoj, *
        sinove Jakovljeve i Josipove.
    Vode te ugledaše, Bože, †
        ugledaše te vode i ustuknuše, *
        bezdani se uzburkaše.
    Oblaci prosuše vode, †
        oblaci zatutnjiše gromom, *
        i tvoje strijele poletješe.
    Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
        munje rasvijetliše krug zemaljski, *
        zemlja se zatrese i zadrhta.

    Kroz more put se otvori tebi †
        i tvoja staza kroz vode goleme, *
        a tragova tvojih nitko ne vidje.
    Ti si svoj narod vodio kao stado *
        rukama Mojsija i Arona.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš.

Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne

Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).

Povratak na kalendar…