22. srpnja 2026. — Marija Magdalena

Svetica

Časoslov naroda Božjega na obvezni spomendan sv. Marije Magdalene kaže posve kratko ono bitno. »Bila je primljena među Kristove učenike. Nazočna je bila kod njegove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela je Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.«

Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena među Kristove učenike, to je među tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grješnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika. Slikari su je obično slikali kako suzama pere Gospodinove noge, a kosom otire, poistovjećujući je s onom ženom, javnom grješnicom u gradu, do Isusovih nogu u kući farizeja šimuna Gubavoga.

Mi se ovdje nećemo i ne možemo upuštati u ta raspravljanja, već jednostavno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu učenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća. »Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama« (Mk 16,9–10).

Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv. Ivan u 20. glavi svoga evanđelja. Tumačeći taj tekst Grgur Palamas, solunski nadbiskup od 1340–1359, po utjecaju u istočnoj Crkvi tako velik kao sv. Toma Akvinski u zapadnoj, zapisao je o Mariji Magdaleni divnih misli. One prema tradiciji istočne Crkve, kao i svako drugo teološko razmišljanje, treba da posluže kontemplaciji i mistici, molitvenom doživljavanju našega Gospodina.

Pročitajmo jedan dio toga nadahnutoga Palamasova teksta!

»Među onima što su nosile miomiris na Kristov grob, slavimo jedino spomen Marije Magdalene. Krist je iz nje istjerao sedam zlih duhova da bi dao mjesto sedmerostrukom djelovanju milosti Duha. Njezina ustrajnost da ostane i dalje na grobu zavrijedila joj je viđenje i razgovor s anđelima; zatim je vidjela Gospodina te postala njegovim apostolom kod apostola. Poučena i potpuno uvjerena iz ustiju samoga Boga, polazi naviještati im da je vidjela Gospodina i ponavljati im što joj je rekao.

Promotrimo, braćo moja, koliko je po dostojanstvu Marija Magdalena zaostajala za Petrom, glavom apostola, i Ivanom, veoma ljubljenim Kristovim teologom, a koliko je ipak više od njih bila obdarena. Kad su oni dotrčali na grob, ne vidješe drugo do plahtice i ručnika; no ona koja je čvrstom ustrajnošću ostala do kraja na vratima groba, vidjela je prije apostola ne samo anđele, nego i samoga Gospodara anđela, uskrsla u tijelu. Čula je njegov glas i tako ju je Bog svojom riječju stavio u svoju službu.

Hram je u kojem u ovaj čas stojimo slika Kristova groba. On je čak i nešto bolje od slike, on je, tako reći, stvarno jedan drugi Sveti grob. Tu se nalazi mjesto gdje se polaže Gospodinovo tijelo, tu se nalazi sveti stol. Svaki, dakle, onaj što se cijelim srcem žuri prema ovome božanskome grobu, istinskom Božjem prebivalištu, da bi tu sabrana duha i upravljena prema Bogu ustrajao sve do kraja, taj će ne samo na anđeoski način naučiti riječi nadahnutih knjiga, nego će i sam očima duha, da ne kažem i više: očima tijela, bez ikakve prevare promatrati samoga Gospodina. Jer onaj koji očima vjere promatra mistični stol i kruh života pohranjen na njemu, vidi u stvarnosti Božju Riječ, koja je za nas postala tijelo i nastanila se među nama. A ako se udostoji i primiti ga, ne samo da ga vidi, već i sudjeluje u njegovu bitku, prima ga u svoje srce kao gosta te se ispunja božanskom milošću što dolazi od njega. Isto tako kad je Marija vidjela onoga koga su apostoli željeli vidjeti, zaslužila je viđenje i uživanje onoga koga prema Apostolu i anđeli žele gledati. Po toj kontemplaciji, po tom sudjelovanju u misteriju čovjek se sav pobožanstvenjuje.«

Sveta Marija Magdalena bila je za umjetnike, propovjednike, duhovne pisce uvijek veliko i trajno nadahnuće. Ona je i u puku veoma popularna svetica. U našim krajevima posvećene su joj brojne crkve i podignuti oltari. I pravo je da je štujemo te od nje naučimo onu čuvstvenu i djelotvornu ljubav prema Isusu. Ona je uz Gospodina pod križem, kad su ga gotovo svi ostavili, zato je postala tip vjernoga Isusova učenika, kakav bi trebao zapravo biti svaki Kristov sljedbenik.

Popularnost svete Marije Magdalene očituje se i u tome što je kao svoju zaštitnicu slave žene, pokornice, frizeri, tvorničari parfema i pomada, vrtlari, vinciliri, vinogradari i učenici. Njezino ime nose mnoge žene.