Petar Krizolog

Rufin, Anđa

30. srpnja 2026. — Petar Krizolog

Biti dvorski biskup rijetko je odlikovanje, a veoma često opasnost da se čovjek izgubi u dvorskom životu, intrigama i politici. To je bila napast i za današnjega sveca Petra Krizologa, zlatorječitoga. Odrastao u gradu Forum Cornelii, današnja Imola kod Bologne, i tamo odgojen pod zaštitom biskupa Kornelija, mladi je đakon prvi put došao u dodir s velikim svijetom kad je pratio svog biskupa u Rim. Papa Celestin I. u razgovoru s njime brzo je uočio izvanrednu govorničku nadarenost te izobrazbu, zatim točno poznavanje Svetog pisma i djela velikog istočnog oca Ivana Zlatoustoga. Zlatorječiti bio je sličan Zlatoustome i kao govornik i kao teolog. No još je više na Papu djelovalo, kao i na sve koji su se susretali s Krizologom, njegova velika težnja za kreposnim životom. Vjerojatno nadahnut odozgora, Papa je posvetio mladog đakona za biskupa i odredio ga za biskupsku stolicu u Raveni, tada prijestolnici Zapadnog Rimskog Carstva.

Za mladoga biskupa oduševila se i glasovita carica Galla Placidia, koja je upravljala Carstvom umjesto maloljetnog sina Valentinijana. Rado je tražila kod njega savjete da uzmogne što bolje i pravednije vladati. I mnogi carski dvorjanici, slušajući Petrove propovijedi, počeše vršiti dobra djela: dijeliti milostinju siromasima, izbjegavati nećudoredne igre i plesove, što bijahu posljednji izdanci poganstva na izdisaju. Obraćali su se i mnogi krivovjerci, a nekršteni su molili za krštenje.

Petar je bio i veliki prijatelj sirotinje. Dijelio je od svoga i šakom i kapom, na carskom dvoru molio za siromahe, obilazio siromašne gradske četvrti pomažući svima kako je znao i mogao. Osobita briga bila mu je sjaj Božje službe. Otprilike 20 godina nosio je nekadašnji đakon iz Forum Cornellija biskupski štap i teret jedne važne biskupije. Iako je još bio u najljepšoj muževnoj dobi, počeo je sve više osjećati da slabi. Tijelo izmučeno radom i brigama počelo je otkazivati. Stoga se sveti biskup povukao iz gradske vreve u tišinu svog rodnog grada da se pripremi na smrt u blizini groba svog svetog zaštitnika, svetog mučenika i biskupa Kasijana. Umro je 3. prosinca 450. i tako se ugasilo veliko svjetlo koje je rasvjetljivalo Crkvu u ona teška i nemirna vremena.

Grad Ravena zavio se u tugu za svojim nenadoknadivim biskupom, kome nije bilo ravna do dana današnjega. No, Petar Krizolog živi još i danas i to ne samo u nebu kao Božji svetac, već i na zemlji u svojim govorima, od kojih je sačuvano 200, te u uspomeni Crkve, koja slavi njegov blagdan 4. prosinca.

Zapamtimo bar jednu njegovu glasovitu izreku koja glasi: "Tko se namjerava šaliti s vragom, ne može se veseliti s Kristom!"

Crkva je svetog Petra Krizologa zbog njegovih nastojanja u naviještanju vjere i ćudoređa proglasila godine 1729. svojim naučiteljem.

Jr 18,1-6
Ovo je riječ koju Gospodin uputi Jeremiji: »Ustani i siđi u kuću lončarovu – ondje ću ti objaviti svoje riječi.« Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi. I dođe mi riječ Gospodnja: »Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov?« – riječ je Gospodnja. »Evo, kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov.
Ps 146,1b-6b

Hvali, dušo moja, Gospodina!

more i sve što je u njima;


Mt 13,47-53
»Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«
»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.«

A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

 

 

(Mk 6, 1–6; Lk 4, 16–30)
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.


Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni *
jer mi se duša utječe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se *
dok pogibao ne mine.
Vapijem Bogu višnjemu, *
Bogu koji mi čini dobro.

Nek pošalje s nebesa i spasi me,  
nek postidi one što me progone: *
nek Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
Ležim usred lavova *
koji proždiru ljudske sinove.
Zubi su im koplja i strijele, *
a jezik im mač je naoštren.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, *
slava tvoja nek je nad svom zemljom!
Mrežu namjestiše stopama mojim, *
stisnuše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu: *
sami nek u nju padnu!

Postojano je srce moje, Bože,  
postojano je srce moje: *
pjevat ću i svirati.
Probudi se, dušo moja!  
Probudi se harfo i citro! *
Probudit ću zoru jutarnju.
Hvalit ću te, Gospodine, među narodima, *
među pucima pjevat ću tebi:
jer do neba je dobrota tvoja, *
do oblaka vjernost tvoja.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, *
slava tvoja nek je nad svom zemljom!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, 
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Amen.

Ant. Probudi se, harfo i citro, probudit ću zoru jutarnju.

Izgovarajući početni redak znamenujemo se križem.

Veliča * duša moja Gospodina
    i klikće duh moj *
        u Bogu mome Spasitelju,
    što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
        odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
    Jer velika mi djela učini Svesilni, *
        sveto je ime njegovo.
    Od koljena do koljena dobrota je njegova *
        nad onima što se njega boje.

    Iskaza snagu mišice svoje, *
        rasprši oholice umišljene.
    Silne zbaci s prijestolja, *
        a uzvisi neznatne.
    Gladne napuni dobrima, *
        a bogate otpusti prazne.

    Prihvati Izraela, slugu svoga, *
        kako obeća ocima našim:
    spomenuti se dobrote svoje *
        prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

    Slava Ocu i Sinu *
       i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku,
       tako i sada i vazda *
       i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.


Čuvaj me, Bože, *
Jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj Gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«
Svetima na zemlji, odličnim ljudima *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.
Gospodin mi je baština i čaša: *
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje *
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog’ mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Tijelo mi spokojno počiva.

KRATKO ČITANJE 1 Sol 5, 23
Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo -
neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

OTPJEV
R. U ruke tvoje, Gospodine, * predajem duh svoj.
U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.
O. Otkupio si nas, Gospodine, Bože vjerni. * Predajem duh svoj.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. U ruke . . .

EVANĐEOSKI HVALOSPJEV (Lk 2, 29-32)
Krist svjetlost naroda i slava Izraelova

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.
Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, *
po riječi svojoj u miru.
Ta vidješe oči moje, *
spasenje tvoje,
koje si pripravio *
pred licem sviju naroda.
Svjetlost na prosvjetljenje naroda, *
i slavu puka svoga izraelskoga.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.

MOLITVA
Gospodine, Bože naš, izmorili smo se dnevnim poslom. Okrijepi nas mirnim snom, da
obnovljeni tvojom pomoći, tebi budemo odani tijelom i dušom. Po Kristu.
Nato se reče:
O. Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin.
O. Amen

ANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Slavna Majko Spasitelja,
Rajska dveri milostivna,
Koja vjerne vodiš k sreći,
Iznad mora zvijezdo divna!
O pomozi palom svijetu,
Koji želi ozdravljenje,
Ti, što rodi Stvorca svoga
Prirodi na udivljenje.
Čuvši pozdrav Gabriela
Donese nam život svima,
Djevom zače, Djevom osta:
Smiluj nam se grešnicima.

ili:
Rajska kruno, rajska slavo,
Anđeoska Gospo, zdravo.
Ti si korijen, ti si vrata,
S kojih sinu svjetlost zlata.
Ti si ljiljan djevičanstva,
Ti si nakit čovječanstva.
Zdravo, puno svih milina,
Moli za nas svoga Sina.

ili:
Zdravo Kraljice, majko milosrdna,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

ili:
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, posrednice naša,
zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sin izruči! Amen

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0