Maksimilijan Kolbe

14. kolovoza 2026. — Maksimilijan Kolbe

Sveti Maksimilijan Kolbe


Maksimilijan Kolbe (Rajmund) rodio se u Zdunskoj Woli, u Poljskoj, 1894. godine, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.
Kao dječak Maksimilijan je bio jako darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je obje - čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište.  Na studije u Rim poslan je 1912. u 24. godini života i već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan.
U Rimu su u to vrijeme bile organizirane masonske protukatoličke manifestacije, koje su zabrinule Maksimilijana. Zato je osnovao je katoličku marijansku organizaciju "Vojska Bezgrešne", s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, osobito štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje.
U Poljsku se vratio 1919. U Niepokalanowu – Gradu Bezgrešne u blizini Varšave izgradio je samostan 1927. i za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko-izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, prvi poljski katolički dnevnik (1935.g.) koji je za tri godine po izlaženju imao milijunsku nakladu. Maksimilijan je izgradio vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za četiri zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće.
Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiju i Polineziju te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku.
Vratio se u Poljsku u vrijeme već rasplamsanog Drugog svjetskog rata. Nacisti su ga prvi put s redovnicima 9. rujna odveli iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća.
Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljen i mučen. Od tamo su ga transportirali u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. godine jedan je Poljak logoraš u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspio pobjeći. Zbog toga je deset drugih logoraša osuđeno na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan od njih bio je poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu za nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi. Umro je 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline.
Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. godine papa Ivan Pavao II. Spomendan mu je 14. kolovoza.
U Zagrebu je Župa Sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku osnovana 1. studenog 1982. godine dekretom nadbiskupa Franje Kuharića, a prva je misa održana župi u nedjelju 30. siječnja 1983.

Ez 16,1-15.60-63
I dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! Reci: Ovako Gospodin Bog govori Jeruzalemu, nevjernici: ‘Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje.
A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi! Razrasti se kao izdanak u polju!’ I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja – dob je ljubavi!
Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih savez s tobom’ – riječ je Gospodina Boga – ‘i ti moja postade. Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!
Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe’ – riječ je Gospodina Boga. ‘Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. Ali ću se ja ipak spomenuti svojega saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit ću s tobom savez vječan. I ti ćeš se opomenuti svojih putova i postidjet ćeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlađu, koje ću ti dati za kćeri, ali ne snagom tvog saveza. Sklopit ću s tobom savez svoj i znat ćeš da sam ja Gospodin, da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini!’ To je riječ Gospodina Boga.«

Iz 12,2-3.4-6
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.«
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

Reći ćete u dan onaj:

»Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!

Objavite narodima djela njegova

razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!«

Mt 19,3-12
Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«
Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.«
Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«


Maksimilijan Kolbe (Rajmund) rodio se u Zdunskoj Woli, u Poljskoj, 1894. godine, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.
Kao dječak Maksimilijan je bio jako darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je obje - čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište.  Na studije u Rim poslan je 1912. u 24. godini života i već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan.
U Rimu su u to vrijeme bile organizirane masonske protukatoličke manifestacije, koje su zabrinule Maksimilijana. Zato je osnovao je katoličku marijansku organizaciju "Vojska Bezgrešne", s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, osobito štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje.
U Poljsku se vratio 1919. U Niepokalanowu – Gradu Bezgrešne u blizini Varšave izgradio je samostan 1927. i za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko-izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, prvi poljski katolički dnevnik (1935.g.) koji je za tri godine po izlaženju imao milijunsku nakladu. Maksimilijan je izgradio vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za četiri zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće.
Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiju i Polineziju te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku.
Vratio se u Poljsku u vrijeme već rasplamsanog Drugog svjetskog rata. Nacisti su ga prvi put s redovnicima 9. rujna odveli iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća.
Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljen i mučen. Od tamo su ga transportirali u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. godine jedan je Poljak logoraš u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspio pobjeći. Zbog toga je deset drugih logoraša osuđeno na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan od njih bio je poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu za nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi. Umro je 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline.
Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. godine papa Ivan Pavao II. Spomendan mu je 14. kolovoza.
U Zagrebu je Župa Sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku osnovana 1. studenog 1982. godine dekretom nadbiskupa Franje Kuharića, a prva je misa održana župi u nedjelju 30. siječnja 1983.


Maksimilijan Kolbe (Rajmund) rodio se u Zdunskoj Woli, u Poljskoj, 1894. godine, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.
Kao dječak Maksimilijan je bio jako darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je obje - čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište.  Na studije u Rim poslan je 1912. u 24. godini života i već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan.
U Rimu su u to vrijeme bile organizirane masonske protukatoličke manifestacije, koje su zabrinule Maksimilijana. Zato je osnovao je katoličku marijansku organizaciju "Vojska Bezgrešne", s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, osobito štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje.
U Poljsku se vratio 1919. U Niepokalanowu – Gradu Bezgrešne u blizini Varšave izgradio je samostan 1927. i za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko-izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, prvi poljski katolički dnevnik (1935.g.) koji je za tri godine po izlaženju imao milijunsku nakladu. Maksimilijan je izgradio vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za četiri zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće.
Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiju i Polineziju te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku.
Vratio se u Poljsku u vrijeme već rasplamsanog Drugog svjetskog rata. Nacisti su ga prvi put s redovnicima 9. rujna odveli iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća.
Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljen i mučen. Od tamo su ga transportirali u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. godine jedan je Poljak logoraš u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspio pobjeći. Zbog toga je deset drugih logoraša osuđeno na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan od njih bio je poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu za nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi. Umro je 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline.
Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. godine papa Ivan Pavao II. Spomendan mu je 14. kolovoza.
U Zagrebu je Župa Sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku osnovana 1. studenog 1982. godine dekretom nadbiskupa Franje Kuharića, a prva je misa održana župi u nedjelju 30. siječnja 1983.


Maksimilijan Kolbe (Rajmund) rodio se u Zdunskoj Woli, u Poljskoj, 1894. godine, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.
Kao dječak Maksimilijan je bio jako darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je obje - čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište.  Na studije u Rim poslan je 1912. u 24. godini života i već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan.
U Rimu su u to vrijeme bile organizirane masonske protukatoličke manifestacije, koje su zabrinule Maksimilijana. Zato je osnovao je katoličku marijansku organizaciju "Vojska Bezgrešne", s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, osobito štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje.
U Poljsku se vratio 1919. U Niepokalanowu – Gradu Bezgrešne u blizini Varšave izgradio je samostan 1927. i za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko-izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, prvi poljski katolički dnevnik (1935.g.) koji je za tri godine po izlaženju imao milijunsku nakladu. Maksimilijan je izgradio vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za četiri zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće.
Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiju i Polineziju te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku.
Vratio se u Poljsku u vrijeme već rasplamsanog Drugog svjetskog rata. Nacisti su ga prvi put s redovnicima 9. rujna odveli iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća.
Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljen i mučen. Od tamo su ga transportirali u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. godine jedan je Poljak logoraš u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspio pobjeći. Zbog toga je deset drugih logoraša osuđeno na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan od njih bio je poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu za nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi. Umro je 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline.
Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. godine papa Ivan Pavao II. Spomendan mu je 14. kolovoza.
U Zagrebu je Župa Sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku osnovana 1. studenog 1982. godine dekretom nadbiskupa Franje Kuharića, a prva je misa održana župi u nedjelju 30. siječnja 1983.

Zakonsko jamstvo

Zakonsko jamstvo. Roba koja se prodaje u Europskoj uniji zaštićena je zakonskim jamstvom od najmanje dvije godine. Potrošači mogu ostvariti svoja prava na temelju zakonskog jamstva usklađenosti ako roba na primjer: ne odgovara opisu; ne funkcionira kako je predviđeno. Prodavatelji su odgovorni za svaku neusklađenost koja je postojala u trenutku isporuke robe i koja postane očita dok vrijedi zakonsko jamstvo pa u tom slučaju moraju ponuditi: besplatan popravak ili besplatnu zamjenu; u nekim slučajevima sniženje cijene ili potpuni povrat plaćenog iznosa. U nekim je zemljama predviđeno dulje trajanje zakonskog jamstva. Za rabljenu robu može se odrediti kraće trajanje, ali minimum je godina dana. Ako želite saznati više o svojim pravima u pojedinim zemljama, skenirajte QR kod ili se obratite prodavatelju: europa.eu/youreurope/jamstva_hr. Što učiniti ako ste primili neusklađenu robu: 1. Što prije prijavite problem prodavatelju. 2. Predočite dokaz o kupnji, npr. potvrdu, račun ili bankovni izvod. Prodavatelji i proizvođači mogu ponuditi i komercijalno jamstvo, koje se primjenjuje neovisno o zakonskom jamstvu. Na primjer, vaš proizvod može nositi ovu oznaku GARAN, što znači da proizvođač za cijeli proizvod nudi komercijalno jamstvo trajnosti bez dodatnih troškova.
europa.eu/youreurope/jamstva_hr Otvori u punoj veličini

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0