10. rujna 2026. — Nikola iz Tolentina

Svetac

Nikola se rodio god. 1245. u Castel Sant' Angelo, danas Sant' Angelo in Pontano. Roditelji, koji bijahu dugo bez djece, isprosili su ga od Boga po zagovoru sv. Nikole, biskupa, pa su mu zato dali i njegovo ime.

Augustinski novicijat je završio god. 1260. u Sanginesiju, a studij gramatike, logike i teologije u Tolentinu i Cingoliju. Za svećenika ga je zaredio u Cingoliju g. 1269. biskup iz Osima sveti Benvenuto. Kao svećenik je djelovao u raznim mjestima: Macerati, Piaggiolinu di Fano, Montegiorgiju, Corridoniji, Sant' Elpidiju, Recanatiju, Treji, Valmanente di Pesaro, Fermu i napokon, sve do svoje blažene smrti 10. rujna 1305., u Tolentinu.

Posjedovao je bezazlenu narav, bio je jednostavan, znao je bez raspravljanja slušati i mlađe od sebe. Veoma je brižno pazio na svoje oči. Posjedovao je takvu krepost čednosti očiju koju bismo mi danas nazvali gotovo pretjeranom. Svetac se pak bojao da se preko neopreznosti u pogledima u njegovo srce ne bi ušuljao neprijatelj ljudske naravi i oteo mu njegovo duhovno blago. Samo tako možemo pravo shvatiti njegovo ljubomorno čuvanje očiju od svega onoga što smatraše ne samo opasnim već i nepotrebnim. Svetac je bio i veliki poštovatelj i obdržavatelj siromaštva. Njegove su životne potrebe bile svedene na najmanju mjeru. Odjeća siromašna, ležaj više nego skroman, slamnjača i ništa drugo. Za pokoru se oštro bičevao, osobito petkom. Nikad nije jeo meso, jaja, mliječnih proizvoda ni voća. Krajnji isposnik. Hranio se povrćem, i to bijaše nezačinjeno. Postio je o kruhu i vodi ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom, a u Korizmi u sve dane osim nedjelje.

Pa ipak on, tako strog sa samim sobom, gotovo nemilosrdan asket, prema drugima bijaše sama dobrota. Prema subraći, prijateljima, pokornicima pokazivaše neobičnu učtivost, punu neke nadzemaljske vedrine. Njegovu su dobrohotnost naročito osjećali siromasi, patnici, gosti. U tome je bio divan i nenatkriljiv. Znao je u sebi spojiti ono što bi nam na prvi pogled izgledalo nespojivo: najveću strogost života s najvećom ljudskošću i dobrotom prema drugima.

Žest mjeseci prije smrti svetac je na osobit način doživljavao Božju blizinu. Kao da je već na ovoj zemlji imao predosjećaj one slave koja će se objaviti u nebu. Zato je često ponavljao Pavlove riječi: "Imam želju umrijeti i biti s Kristom" (Fil 1,23). Kod nas sv. Nikola iz Tolentina niti je poznat niti štovan svetac. No nije tako nezapažen drugdje. Od XVI. do XVIII. stoljeća bio je jedan od najviše štovanih svetaca i u Europi i u obje Amerike. Nakon kanonizacije god 1446. njegovo se štovanje iz Italije proširilo u Žpanjolsku, Francusku, Belgiju, Njemačku, kasnije u Ameriku. Njemu u čast podignute su mnoge veoma lijepe crkve. Veoma se štovao u ovim gradovima: Tolentinu, Rimu, Veneciji, Gentu, Ypresu, Bruggeu, Kolnu, Bruxellesu, Louvainu, Antwerpenu, Munchenu. Mislim da svečev život, s kojim smo se u bitnim crtama upoznali, to štovanje i opravdava.

Spomenuli smo da je sv. Nikola iz Tolentina sve svoje slobodno vrijeme upotrebljavao za molitvu. Bio je velik molitelj. Mi smo u današnjoj užurbanosti uvijek u opasnosti da "ne imadnemo vremena za molitvu", a što je za naš duhovni rast veoma štetno.

1 Kor 8,10-13
Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, »izgraditi« da jede žrtvovano idolima? I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

Ps 139,1-3.13-14.23-24

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,

ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,

što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

Lk 6,27-38
(Mt 5, 38–48; 7, 12)
»Nego, velim vama koji slušate:
Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju.«

»Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj.«
»I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.«
»Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.«
»Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.«
»Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.«
(Mt 7, 1–5; 15, 14; 10, 24–25)
»Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
        što pohodi i otkupi narod svoj;
    podiže nam snagu spasenja *
        u domu Davida, sluge svojega,
    kao što obeća na usta
        svetih proroka svojih odvijeka: †
        spasiti nas od neprijatelja naših - *
        i od ruke sviju koji nas mrze;
    iskazati dobrotu ocima našim, *
        i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
    zakletve kojom se zakle Abrahamu,
        ocu našemu: *
        da će nam dati
    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
        služimo bez straha
    u svetosti i pravednosti pred njim *
        u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
        jer ćeš ići pred Gospodinom
        da mu pripraviš putove,
    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
        po otpuštenju grijeha njihovih,
    darom premilosrdnog srca Boga našega *
        po kojem će nas pohoditi
        Mlado Sunce s visine,
    da obasja one što sjede u tmini
        i sjeni smrtnoj, *
       da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Gospodinu služimo u svetosti i izbavit će nas iz ruke neprijatelja.

Čuvaj me, Bože, *
Jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj Gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«
Svetima na zemlji, odličnim ljudima *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.
Gospodin mi je baština i čaša: *
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje *
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog’ mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Tijelo mi spokojno počiva.

KRATKO ČITANJE 1 Sol 5, 23
Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo -
neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

OTPJEV
R. U ruke tvoje, Gospodine, * predajem duh svoj.
U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.
O. Otkupio si nas, Gospodine, Bože vjerni. * Predajem duh svoj.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. U ruke . . .

EVANĐEOSKI HVALOSPJEV (Lk 2, 29-32)
Krist svjetlost naroda i slava Izraelova

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.
Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, *
po riječi svojoj u miru.
Ta vidješe oči moje, *
spasenje tvoje,
koje si pripravio *
pred licem sviju naroda.
Svjetlost na prosvjetljenje naroda, *
i slavu puka svoga izraelskoga.
Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.

MOLITVA
Gospodine, Bože naš, izmorili smo se dnevnim poslom. Okrijepi nas mirnim snom, da
obnovljeni tvojom pomoći, tebi budemo odani tijelom i dušom. Po Kristu.
Nato se reče:
O. Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin.
O. Amen

ANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Slavna Majko Spasitelja,
Rajska dveri milostivna,
Koja vjerne vodiš k sreći,
Iznad mora zvijezdo divna!
O pomozi palom svijetu,
Koji želi ozdravljenje,
Ti, što rodi Stvorca svoga
Prirodi na udivljenje.
Čuvši pozdrav Gabriela
Donese nam život svima,
Djevom zače, Djevom osta:
Smiluj nam se grešnicima.

ili:
Rajska kruno, rajska slavo,
Anđeoska Gospo, zdravo.
Ti si korijen, ti si vrata,
S kojih sinu svjetlost zlata.
Ti si ljiljan djevičanstva,
Ti si nakit čovječanstva.
Zdravo, puno svih milina,
Moli za nas svoga Sina.

ili:
Zdravo Kraljice, majko milosrdna,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

ili:
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, posrednice naša,
zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sin izruči! Amen

Povratak na kalendar…