Kornelije i Ciprijan
Eufemija
Sveci i mučenici
Crkva danas slavi ovu dvojicu mučenika skupa. Obojica su živjela u veoma teškom vremenu. U to po Crkvu teško doba Kornelije, god. 251. izabran za rimskoga biskupa, nije preuzeo na se baš laku baštinu. Novacijan, veoma nadaren i utjecajan rimski teolog i svećenik bi također izabran za papu. I tako je u samom središtu kršćanstva došlo do raskola. Sporne točke nisu bile teološke naravi. Radilo se o pastoralnoj praksi. Pitanje je bilo kakav da se zauzme stav prema onima koji u progonstvu otpadoše od vjere? Kornelije zastupaše blaži stav. Neka se onima koji se budu iskreno kajali opet otvore vrata Crkve. Novacijan je zastupao drukčije mišljenje. Stoga je Kornelije sazvao sinodu u Rimu koja je Novacijana i njegove pristaše isključila iz Crkve. Papa je za svoj stav dobio potvrdu s raznih strana i od onih koji su pripadali drugim mjesnim crkvama. Kornelije nije imao na raspolaganju mnogo vremena da radi na crkvenom jedinstvu. Kad je, naime, za Decijeva nasljednika, cara Gala, opet buknulo progonstvo protiv kršćana, papa Kornelije bijaše prognan u Centumcellae, današnja Civittavecchia, gdje je umro 14. ili 15. rujna 253. god. Tijelo mu je kasnije pokopano u Kalistovim katakombama. Crkva ga ubraja u mučenike. Ciprijan se rodio u Kartagi oko god. 210. u poganskoj obitelji. Obavljao je najprije službu odvjetnika. Zatim se obratio na kršćanstvo, postao svećenik i napokon kartaški biskup. U burnim vremenima veoma je dobro primjerom i spisima upravljao Crkvom. Za Valerijanova progonstva bio je najprije prognan, a zatim pred licem svoje crkvene zajednice pogubljen. Sveti Ciprijan je svojim spisima bio veoma značajan učitelj rane Crkve. O njemu piše sv. Jeronim: "Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca." Njegova se pisana djela dijele na dogmatska, apologetska, ćudoredna i na pisma. Sva su prigodne naravi, napisana da točno označe neki nauk, da poprave zablude, da promiču krepost, da otklone razdore. Kako je silan značaj bio sv. Ciprijan doznajemo i iz toga što je od početka veoma ozbiljno shvaćao kršćanski život. Još kao katekumen položio je zavjet čistoće i podijelio siromasima velik dio svojih posjeda. Osim toga, odrekao se navike čitanja poganskih pisaca, posvetivši se isključivo proučavanju Svetoga pisma i čitanju kršćanskih spisa. Crkva stavlja danas pred nas dva velika biskupa mučenika iz prvoga razdoblja kršćanstva. Žtoviše, crkveni povjesničari jednoga od njih: svetoga Ciprijana, smatraju najznačajnijom ličnosti Crkve III. stoljeća. Upoznali smo ih u vršenju njihove pastirske službe i u njihovu mučeničkom svjedočenju za Krista. Obojica nam mogu biti pouzdani učitelji jer su svoje riječi i naučavanje zapečatili krvlju.
Čeznite za višim darima!
A evo vam puta najizvrsnijega!
Crkva danas slavi ovu dvojicu mučenika skupa. Obojica su živjela u veoma teškom vremenu. U to po Crkvu teško doba Kornelije, god. 251. izabran za rimskoga biskupa, nije preuzeo na se baš laku baštinu. Novacijan, veoma nadaren i utjecajan rimski teolog i svećenik bi također izabran za papu. I tako je u samom središtu kršćanstva došlo do raskola. Sporne točke nisu bile teološke naravi. Radilo se o pastoralnoj praksi. Pitanje je bilo kakav da se zauzme stav prema onima koji u progonstvu otpadoše od vjere? Kornelije zastupaše blaži stav. Neka se onima koji se budu iskreno kajali opet otvore vrata Crkve. Novacijan je zastupao drukčije mišljenje. Stoga je Kornelije sazvao sinodu u Rimu koja je Novacijana i njegove pristaše isključila iz Crkve. Papa je za svoj stav dobio potvrdu s raznih strana i od onih koji su pripadali drugim mjesnim crkvama. Kornelije nije imao na raspolaganju mnogo vremena da radi na crkvenom jedinstvu. Kad je, naime, za Decijeva nasljednika, cara Gala, opet buknulo progonstvo protiv kršćana, papa Kornelije bijaše prognan u Centumcellae, današnja Civittavecchia, gdje je umro 14. ili 15. rujna 253. god. Tijelo mu je kasnije pokopano u Kalistovim katakombama. Crkva ga ubraja u mučenike. Ciprijan se rodio u Kartagi oko god. 210. u poganskoj obitelji. Obavljao je najprije službu odvjetnika. Zatim se obratio na kršćanstvo, postao svećenik i napokon kartaški biskup. U burnim vremenima veoma je dobro primjerom i spisima upravljao Crkvom. Za Valerijanova progonstva bio je najprije prognan, a zatim pred licem svoje crkvene zajednice pogubljen. Sveti Ciprijan je svojim spisima bio veoma značajan učitelj rane Crkve. O njemu piše sv. Jeronim: "Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca." Njegova se pisana djela dijele na dogmatska, apologetska, ćudoredna i na pisma. Sva su prigodne naravi, napisana da točno označe neki nauk, da poprave zablude, da promiču krepost, da otklone razdore. Kako je silan značaj bio sv. Ciprijan doznajemo i iz toga što je od početka veoma ozbiljno shvaćao kršćanski život. Još kao katekumen položio je zavjet čistoće i podijelio siromasima velik dio svojih posjeda. Osim toga, odrekao se navike čitanja poganskih pisaca, posvetivši se isključivo proučavanju Svetoga pisma i čitanju kršćanskih spisa. Crkva stavlja danas pred nas dva velika biskupa mučenika iz prvoga razdoblja kršćanstva. Žtoviše, crkveni povjesničari jednoga od njih: svetoga Ciprijana, smatraju najznačajnijom ličnosti Crkve III. stoljeća. Upoznali smo ih u vršenju njihove pastirske službe i u njihovu mučeničkom svjedočenju za Krista. Obojica nam mogu biti pouzdani učitelji jer su svoje riječi i naučavanje zapečatili krvlju.
Crkva danas slavi ovu dvojicu mučenika skupa. Obojica su živjela u veoma teškom vremenu. U to po Crkvu teško doba Kornelije, god. 251. izabran za rimskoga biskupa, nije preuzeo na se baš laku baštinu. Novacijan, veoma nadaren i utjecajan rimski teolog i svećenik bi također izabran za papu. I tako je u samom središtu kršćanstva došlo do raskola. Sporne točke nisu bile teološke naravi. Radilo se o pastoralnoj praksi. Pitanje je bilo kakav da se zauzme stav prema onima koji u progonstvu otpadoše od vjere? Kornelije zastupaše blaži stav. Neka se onima koji se budu iskreno kajali opet otvore vrata Crkve. Novacijan je zastupao drukčije mišljenje. Stoga je Kornelije sazvao sinodu u Rimu koja je Novacijana i njegove pristaše isključila iz Crkve. Papa je za svoj stav dobio potvrdu s raznih strana i od onih koji su pripadali drugim mjesnim crkvama. Kornelije nije imao na raspolaganju mnogo vremena da radi na crkvenom jedinstvu. Kad je, naime, za Decijeva nasljednika, cara Gala, opet buknulo progonstvo protiv kršćana, papa Kornelije bijaše prognan u Centumcellae, današnja Civittavecchia, gdje je umro 14. ili 15. rujna 253. god. Tijelo mu je kasnije pokopano u Kalistovim katakombama. Crkva ga ubraja u mučenike. Ciprijan se rodio u Kartagi oko god. 210. u poganskoj obitelji. Obavljao je najprije službu odvjetnika. Zatim se obratio na kršćanstvo, postao svećenik i napokon kartaški biskup. U burnim vremenima veoma je dobro primjerom i spisima upravljao Crkvom. Za Valerijanova progonstva bio je najprije prognan, a zatim pred licem svoje crkvene zajednice pogubljen. Sveti Ciprijan je svojim spisima bio veoma značajan učitelj rane Crkve. O njemu piše sv. Jeronim: "Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca." Njegova se pisana djela dijele na dogmatska, apologetska, ćudoredna i na pisma. Sva su prigodne naravi, napisana da točno označe neki nauk, da poprave zablude, da promiču krepost, da otklone razdore. Kako je silan značaj bio sv. Ciprijan doznajemo i iz toga što je od početka veoma ozbiljno shvaćao kršćanski život. Još kao katekumen položio je zavjet čistoće i podijelio siromasima velik dio svojih posjeda. Osim toga, odrekao se navike čitanja poganskih pisaca, posvetivši se isključivo proučavanju Svetoga pisma i čitanju kršćanskih spisa. Crkva stavlja danas pred nas dva velika biskupa mučenika iz prvoga razdoblja kršćanstva. Žtoviše, crkveni povjesničari jednoga od njih: svetoga Ciprijana, smatraju najznačajnijom ličnosti Crkve III. stoljeća. Upoznali smo ih u vršenju njihove pastirske službe i u njihovu mučeničkom svjedočenju za Krista. Obojica nam mogu biti pouzdani učitelji jer su svoje riječi i naučavanje zapečatili krvlju.
Crkva danas slavi ovu dvojicu mučenika skupa. Obojica su živjela u veoma teškom vremenu. U to po Crkvu teško doba Kornelije, god. 251. izabran za rimskoga biskupa, nije preuzeo na se baš laku baštinu. Novacijan, veoma nadaren i utjecajan rimski teolog i svećenik bi također izabran za papu. I tako je u samom središtu kršćanstva došlo do raskola. Sporne točke nisu bile teološke naravi. Radilo se o pastoralnoj praksi. Pitanje je bilo kakav da se zauzme stav prema onima koji u progonstvu otpadoše od vjere? Kornelije zastupaše blaži stav. Neka se onima koji se budu iskreno kajali opet otvore vrata Crkve. Novacijan je zastupao drukčije mišljenje. Stoga je Kornelije sazvao sinodu u Rimu koja je Novacijana i njegove pristaše isključila iz Crkve. Papa je za svoj stav dobio potvrdu s raznih strana i od onih koji su pripadali drugim mjesnim crkvama. Kornelije nije imao na raspolaganju mnogo vremena da radi na crkvenom jedinstvu. Kad je, naime, za Decijeva nasljednika, cara Gala, opet buknulo progonstvo protiv kršćana, papa Kornelije bijaše prognan u Centumcellae, današnja Civittavecchia, gdje je umro 14. ili 15. rujna 253. god. Tijelo mu je kasnije pokopano u Kalistovim katakombama. Crkva ga ubraja u mučenike. Ciprijan se rodio u Kartagi oko god. 210. u poganskoj obitelji. Obavljao je najprije službu odvjetnika. Zatim se obratio na kršćanstvo, postao svećenik i napokon kartaški biskup. U burnim vremenima veoma je dobro primjerom i spisima upravljao Crkvom. Za Valerijanova progonstva bio je najprije prognan, a zatim pred licem svoje crkvene zajednice pogubljen. Sveti Ciprijan je svojim spisima bio veoma značajan učitelj rane Crkve. O njemu piše sv. Jeronim: "Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca." Njegova se pisana djela dijele na dogmatska, apologetska, ćudoredna i na pisma. Sva su prigodne naravi, napisana da točno označe neki nauk, da poprave zablude, da promiču krepost, da otklone razdore. Kako je silan značaj bio sv. Ciprijan doznajemo i iz toga što je od početka veoma ozbiljno shvaćao kršćanski život. Još kao katekumen položio je zavjet čistoće i podijelio siromasima velik dio svojih posjeda. Osim toga, odrekao se navike čitanja poganskih pisaca, posvetivši se isključivo proučavanju Svetoga pisma i čitanju kršćanskih spisa. Crkva stavlja danas pred nas dva velika biskupa mučenika iz prvoga razdoblja kršćanstva. Žtoviše, crkveni povjesničari jednoga od njih: svetoga Ciprijana, smatraju najznačajnijom ličnosti Crkve III. stoljeća. Upoznali smo ih u vršenju njihove pastirske službe i u njihovu mučeničkom svjedočenju za Krista. Obojica nam mogu biti pouzdani učitelji jer su svoje riječi i naučavanje zapečatili krvlju.
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
