Karlo Boromejski
Dragutin
Svetac Biskup
U plavetnim vodama jezera Lago Maggiore zrcale se Boromejski otoci. nekoć su bili gole stijene, a sad su na njima parkovi s gajevima palmi i naranči. Da bi na njima mogao nastati raj, moralo se mučnim radom hladno kamenje nasuti i prekriti plodnom zemljom. Taj je posao izvršila obitelj Borromeo.
Na južnoj obali jezera leži grad Arona. Tu se rodio god. 1538. Carlo Borromeo, najveći čovjek svoga roda. Kako još i danas nad svim onim krajem dominira njegov ogroman kip – zvan »San Carlone« – tako je i njegova ličnost po svom utjecaju nad svim crkvenim knezovima njegova vremena. Kultiviranje boromejskih otoka nije bilo njegovo djelo, već kasnijih pokoljenja. No on je izvršio daleko važniju kultivaciju.
Njegova je zadaća bila da Crkvu sjeverne Italije, koja je tada bila samo nešto malo više od neplodnoga stijenja, pretvori u cvatući raj.
Karlo je od svojih roditelja, grofa Giberta II. i Margarete de Medici, baštinio nepokolebljivost značaja. Odgojen prema svome plemičkom staležu, zarana je došao u dodir s ljepotom što ju je pružala umjetnost njegova stoljeća. No vrlo rano suočio se i sa zlima i neugodnostima svoga vremena. Govoriti o njegovu životu znaci isto tako govoriti i o zloupotrebama koje su se bile uvukle u Crkvu. Međutim, veoma je značajno za Karla Boromejskoga kako se on u svemu tome držao.
Tada su roditelji običavali određivati životni put svoje djece već u najranijoj dobi. Birali su im zvanje, stalež i bračnoga druga. Drukčije nije bilo ni kod Borromea. I oni su, kao i svaka druga značajnija obitelj raspolagali crkvenim nadarbinama. Ako je koji sin htio uživati te nadarbine, morao je dokazati da želi pripadati kleričkom staležu. Zbog toga ipak nije morao postati svećenik. Bilo je dosta primiti samo tonzuru. Budući da je Karlo imao dobivati prihode opatije u Aroni, njegovi su roditelji dali privolu da mali primi tonzuru već u sedmoj godini pa je o tome sastavljen i službeni dokument. Kao klerik Karlo je bio obvezan nositi kleričko odijelo. No taj se crkveni propis uglavnom nije obdržavao. Mnogi klerici, koji su to bili samo zbog crkvenih dobara, nosili su kleričko odijelo jedino u službenim prigodama. Tako je i Karlo i dalje hodao u baršunu, zlatu te opasan malom sabljom, kako ga prikazuju i slike toga doba. No pripovijeda se da je mali u Crkvi želio ne samo postići visoku karijeru, već i postati pravi Božji sluga. On je odredbu svoga oca ozbiljno shvatio pa mu se domala i rodilo pravo svećeničko zvanje.
Postavši već s 12 godina opat-komendatar, dohotke od te službe i časti nije uzimao za sebe, već ih je dao u korist siromaha. Ipak je preuzeo sve dužnosti što onda baš nije bilo u običaju. Tako je pokazao smisao za savjesnost i odgovornost, nesebičnost i socijalni osjećaj.
Kad mu je bilo 16 godina, poslao ga je otac na studij prava u Paviju. I dok je tamo vladao pomalo lud i raskalašen đački život zajedno s djevojkama po gostionicama, dotle se mladi Borromeo sav usredotočio na studij, a nikad nije zaboravio izmoliti propisani časoslov. Za zvanje se, dakle, Karlo ozbiljno spremao već od malena: revnom molitvom i studijem, prema onoj: »Ora et labora!« – Moli i radi!
Tri godine kasnije umro mu je otac, a kako najstariji sin Federico Borromeo nije bio sposoban razriješiti zapleteno pitanje baštine, Učinio je to Karlo i to tako spretno da su se svi divili. unatoč tim poslovima i prekidu studija, već je naredne godine sve nadoknadio te postao doktor obaju prava i to »summa cum laude«. Žto sve može postići i učiniti marljivost! Lijenčina nikad ni na što ne stigne.
U to je doba Karlov ujak kardinal Giovani Medici bio izabran za papu te uzeo ime Pio IV. Spomenimo ovdje kao zanimljivost da je on jedno vrijeme bio i dubrovački nadbiskup te se rado nazivao »cardinalis ragusinus«. Dakako da kao nadbiskup nije stolovao u Dubrovniku, već je po tadašnjem običaju mjesto njega poslove nadbiskupije vodio njegov vikar.
Prigodom izbora Pija IV. sve se žurilo da čestita i mladome Papinu nećaku. Kakva mu se sad sreća smiješi! Nepotizam će opet učiniti svoje. Nasuprot kurijalnim intrigama pape su se mislile osigurati pouzdanim ljudima iz vlastite rodbine. No ta je povjerljivost mnogo puta bila i zloupotrebljavana. Na sva laskanja prijatelja Karlo je ponosno odgovarao da se neće gurati naprijed. U Rim će ići samo onda ako ga Papa bude pozvao. Nije bio karijerist.
Papa ga je pozvao i obasuo častima i službama. Premda nije studirao teologiju niti primio svete redove, već u 21. godini postao je apostolski protonotar, veliki penitencijar, šef uprave crkvene države, kancelar Crkve, kardinal, nadbiskup Milana, protektor raznih redova i država. On je bio i prvi kardinal državni tajnik u današnjem smislu, druga po važnosti ličnost u Crkvi. On drži u rukama niti Papine unutrašnje i vanjske politike. Kroz njegove ruke prolazi sva korespondencija s kraljevima i biskupima.
Rezidencija kardinala državnog tajnika bila je u palači Colonna, a dvorska svita brojila mu je 150 osoba. Iako je ispočetka živio raskošno kao i svi ostali tadašnji crkveni knezovi, ipak je sve to bilo nuzgredno, a u središtu njegova života stajao je rad. Svoje brojne službe gledao je ne samo kao nešto što donosi velike prihode, već kao veliku odgovornost, a to je nadasve pozitivno. Imao je veoma razvijen osjećaj odgovornosti. Prilike su u odnosu prema Papi, za vladavine Pavla IV., s vladarima i rimskim pukom bile veoma napete i mladi je kardinal pokazao mnogo diplomatske vještine da sve dovede u normalnu kolotečinu. Uspio je besprimjerno.
Neshvatljivo je kako je mogao obavljati toliko poslova. Bio je pravi fenomen radne sposobnosti, a i to je neprocjenjiva prednost. Bio je čovjek izvanredno jake volje. Kad bi se ražestio, znao je mucati. No i to je svladao i postao je jedan od najvećih propovjednika svoga vremena.
Spavao je samo pet sati. I tako je kraj svih svojih poslova pronalazio vremena za molitvu i studij. Kako je bio dobro potkovan u oba prava, tako o filozofiji i teologiji nije imao gotovo ni pojma. No jakom voljom i marljivošću popunio je i tu rupu studirajući skolastike i stoike. Uvečer bi u vatikanskim vrtovima okupljao oko sebe odlične duhove. Tako je nastala Akademija u kojoj su bili kao članovi i mnogi kardinali. U tim krugovima održavala su se predavanja i diskusije o raznim znanstvenim temama. Neka su od tih predavanja kasnije i tiskana pod naslovom Vatikanske večeri. I tako su zajednički sastanci ušli u povijest duha.
Smrt Karlova starijega brata tako ga je potresla da je odlučio postati posve drugi, još bolji: dao se stoga zarediti za svećenika i biskupa. započeo je samotnički, strogi i isposnički život i nije se više predavao nikakvim ispraznostima. Otpustio je velik dio svoje dvorske pratnje. Velikim mu je prijateljem i savjetnikom postao sveti Filip Neri.
Velika je zasluga sv. Karla da je nakon mnogih pregovora uspio nadvladati mnogobrojne diplomatske i organizacijske poteškoće da bi se mogao nastaviti i dovršiti obnoviteljski Tridentski sabor. I tako se sabor nakon dugog prekida opet sabrao. Karlo Boromejski bit će jedan od najrevnijih provoditelja u život svega onoga što je zaključio Tridentski sabor.
Milano nije 80 godina vidio svoga biskupa, već su ga zamjenjivali generalni vikari. Karlo je pošao u Milano u svoje nadbiskupsko sjedište. Tamo je najprije sredio prilike u nadbiskupskom dvoru, a onda se dao na obilaženje svoje nadbiskupije. Putovao je pješke ili jašući na konju. Sazivao je pokrajinske sinode na koje su dolazili njegovi biskupi sufragani, a bilo ih je 15. Takvih je sinoda održao 6, a za vlastitu nadbiskupiju 11. U govoru što ga je izrekao na posljednjoj sinodi između ostaloga rekao je i ovo:
»Svi smo doduše slabi, priznajem, ali nam je Gospodin Bog dao sredstva kojima se možemo, ako hoćemo, lako pomoći. Onaj bi svećenik zacijelo htio posjedovati neporočnost života za koju uvida da se od njega traži, biti suzdržljiv i pokazivati, kako se dolikuje, anđeosko vladanje. Međutim, ne pomišlja da se za to prihvati sredstava: moliti, izbjegavati razgovore zlih kao štetne i opasne prisnosti.
Onaj se opet tuži da, kad ude u kor, da moli psalme i kad ide slaviti misu, odmah mu dušu obuzme tisuću stvari koje ga odvlače od Boga. Ali što to čini prije nego stupi u kor ili k misi u svetištu, kako se spremio, koja je sredstva uzeo i upotrijebio da očuva sabranost?
Želiš li da te poučim kako ćeš napredovati iz kreposti u krepost i, ako si već u koru sabran, kako ćeš drugi put biti još sabraniji i tvoj prinos Bogu još miliji? Slušaj što ću ti reci. Ako je u tebi već zapaljen neki žižak božanske ljubavi, nemoj ga smjesta izdati i izložiti vjetru. Tiganj drži zatvoren da ne ohladi i izgubi toplinu. Izbjegavaj – koliko možeš – rastresenost; ostani sabran s Bogom, izbjegavaj isprazne razgovore.
Dužnost ti je propovijedati i poučavati? Trudi se i prioni uz ono što je potrebno da tu dužnost valjano obaviš. U prvom redu sam čini, propovijedaj životom i vladanjem da ne bi oni koji vide da jedno govoriš, a drugo radiš, ismijali tvoje rijeci i vrtjeli glavom.
Jesi li ti dušobrižnik? Nemoj zbog toga zanemariti brigu o sebi. Nemoj se tako izdašno drugima porazdijeliti da tebi od tebe ne bi ništa preostalo. Treba da se sjećaš duša kojima si na čelu, ali tako da sebe ne zaboraviš.
Shvatite, braćo, ništa nije tako potrebno svima crkvenim ljudima koliko mislena molitva koja sve naše djelovanje prethodi, prati i slijedi. Molit ću psalme, veli Prorok, i razumjet ću. Obavljaš li sakramente, misli, brate, što činiš; ako slaviš misu, razmatraj što prikazuješ; moliš li psalme u koru, misli kome i što govoriš; ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek se sve vaše obavlja u ljubavi. Tako ćemo lako moći nadvladati sve poteškoće koje, to je nužnost (u to smo naime postavljeni), danomice mnogobrojne, doživljavamo. Tako ćemo imati snage da Krista rodimo u sebi i u drugima.«
Sv. Karlo se marno brinuo za duhovnu obnovu biskupa, klera i puka. Tu su mu pomagali oratorijanci sv. Filipa Nerija, isusovci, a i on je sam osnovao oblate sv. Ambrozija. Za puk se brinuo i preko katehista. Na njegov poziv javilo se 2.000 muževa i žena spremnih poučavati u vjeri. Te katehiste organizirao je u Bratovštini kršćanskoga nauka i napisao im priručnik koji je jedno »remek-djelo odgojne mudrosti« (D. Petry).
Bio je čudo radinosti. Njegova korespondencija u Ambrozijanskoj biblioteci broji 268 folijanata, a sadrži 35.000 pisama.
Umro je god. 1584., relativno mlad, u dobi od 46 godina, iscrpljen molitvom, pokorom, napornim radom, brojnim putovanjima – stizao je i u najudaljenije i najzabačenije predjele svoje nadbiskupije – a osobito nesebičnim zalaganjem i služenjem svima za vrijeme velike pošasti kuge u Milanu. Umro je, ali i mrtav još govori kao jedan od divova biskupskoga pastorala.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga
pred kime da strepim?
SRIJEDA
III. tjedan Psaltira
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Ant. Poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, *
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, *
svi puci tvoje spasenje!
Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno *
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila! *
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio! *
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
HIMAN
Bjež, noći, tmino, oblače,
Već ide svjetlo, nebo sja!
O varav svijete smutljivi,
Krist dolazi: iščezavaj!
Sunčanom zrakom taknuta
Po zemlji tama trga se,
Stvar svaka boju dobiva
U svjetlu zvijezde žarane.
O Kriste, srećo jedina,
Prostodušno i čisto te
Sa plačem, pjesmom molimo:
Pomozi duhu našemu!
Pun svijet je boja lažljivih,
Osvijetli ti nam pravi lik,
Ti pravo svjetlo blaženih,
Sjaj nama licem prejasnim.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
PSALMODIJA
Ps 86 (85). Vapaj u trpljenju i progonstvu
Blagoslovljen Bog koji nas tješi u svakoj našoj nevolji
(2 Kor 1, 3. 4).
Ant. 1. Razveseli dušu sluge svoga; Gospodine, k tebi dušu uzdižem.
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, *
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju, jer sam pobožnik tvoj; *
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se, *
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga, *
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, *
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju, *
i pazi na glas vapaja mog.
U dan tjeskobe vapijem k tebi, *
jer ćeš me uslišati.
Nema ti ravna među bozima, Gospodine, *
nema djela kakvo je tvoje.
Svi narodi što ih stvori doći će †
i klanjat se tebi, Gospodine, *
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa: *
ti si jedini Bog.
Uči me, Gospodine, svojemu putu
da hodim u istini tvojoj, *
usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj,
svim srcem svojim, *
slavit ću ime tvoje dovijeka,
jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, *
istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.
O Bože, oholice se digoše na me, †
mnoštvo silnika život mi vreba, *
i nemaju tebe pred očima.
No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag, *
spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni; †
daj svome sluzi snage svoje *
i spasi sina sluškinje svoje!
Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, †
da vide moji mrzitelji i da se postide, *
jer si mi ti, Gospodine, pomogao, ti me utješio.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Razveseli dušu sluge svoga; Gospodine, k tebi dušu uzdižem.
Hvalospjev (Iz 33, 13-16). Gospodin, pravedan sudac
Za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve koji su daleko (Dj 2, 39).
Ant. 2. Blago čovjeku koji hodi u pravdi i pravo govori.
»Čujte vi koji ste daleko, što sam učinio, *
a vi koji ste blizu, poznajte mi snagu!«
Na Sionu strepe grešnici, *
trepet spopada bezbožnika:
»Tko će od nas opstati
pred ognjem zatornim, *
tko će od nas opstati pred žarom vječnim?«
Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, *
koji prezire dobit od prinude,
koji otresa ruku da ne primi mito, †
koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, *
koji zatvara oči da ne vidi zlo:
on će prebivati u visinama *
tvrđe na stijenama bit će mu utočište,
imat će dosta kruha *
i vode će mu svagda dotjecati.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Blago čovjeku koji hodi u pravdi i pravo govori.
Ps 98 (97). Gospodin - kralj i sudac
Ovaj psalam označuje prvi Gospodnji dolazak i vjeru svih naroda (sv. Atanazije).
Ant. 3. Kličite Gospodinu kralju.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova *
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje, *
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti *
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe *
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu, *
raduj se, kliči i pjevaj!
Zapjevajte Gospodinu uz citru, *
uz citru i uza zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova: *
kličite Gospodinu kralju!
Neka huči more i što je u njemu, *
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek plješću rukama, *
zajedno s njima neka se brda raduju!
Jer Gospodin dolazi, *
dolazi suditi zemlji.
Sudit će krugu zemaljskom po pravdi *
i pucima po pravici.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Kličite Gospodinu kralju.
KRATKO ČITANJE Job 1, 21; 2, 10b
Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti. Gospod dao, Gospod oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?
KRATKI OTPJEV
R. Prikloni mi, Bože, srce * propisima svojim. Prikloni.
O. Život mi čuvaj na putu svojemu. * Propisima svojim. Slava Ocu. Prikloni.
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV
Ant. Iskaži nam dobrotu svoju i sjeti se Saveza svetoga svojega.
Izgovarajući početni stih znamenujemo se znakom križa.
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših - *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
Ant. Iskaži nam dobrotu svoju i sjeti se Saveza svetoga svojega.
MOLBENICA
Molbu svoju upravimo Kristu, koji hrani i njeguje Crkvu, za koju sebe sama preda. Njemu zavapijmo riječima:
Pogledaj, Gospodine, Crkvu svoju.
Blagoslovljen da si, Kriste, pastiru svoje Crkve, jer ti nam danas daješ život i svjetlo:
-daj da ti budemo zahvalni za taj radosni dar.
Pogledaj milostivo na narod koji je u tvoje ime sabran:
-ne dopusti da propadne itko od onih koje ti je Otac predao.
Vodi svoju Crkvu putem svojih zapovijedi:
-nek ti je Duh Sveti učini vjernom.
Oživljuj Crkvu za stolom riječi i kruha:
-ojačana tom hranom neka radosna ide za tvojim stopama.
Oče naš...
MOLITVA
Gospodine, obasjaj nas svojim svjetlom da se tebi uvijek obraćamo, jer tvojom smo mudrošću sazdani i tvoja nas providnost upravlja. Po Gospodinu. Amen.
ZAKLJUČAK
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
Amen.
SRIJEDA
III. tjedan Psaltira
R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja.
HIMAN
Nebeski Bože presveti,
Ti slikaš svjetlom ognjenim,
Ti kitiš sjajem divotnim
Visina jasnih prostorja.
Ti pališ u dan četvrti
Sunačni kolut plameni,
Put mjesecu određuješ
I crtaš staze zvijezdama.
Od crne noći bijeli dan
Tom svjetlošću razmeđuješ,
Mjesecima označuješ
Kad počinju i svršuju.
Iz našeg srca tjeraj noć,
Operi ljage dušama,
Odriješi grijeha vezove,
Odvali teret krivnje s nas.
Podijeli Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
PSALMODIJA
Ps 126 (125). Radost i pouzdanje u Bogu
Kao što ste zajedničari patnja, tako ste i utjehe (2 Kor 1, 7).
Ant. 1. Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, *
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, *
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: *
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin: *
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše *
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama *
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući *
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom *
noseći snoplje svoje.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Ps 127 (126). Uzaludan je rad bez Boga
Božja ste građevina (1 Kor 3, 9).
Ant. 2. Gospodin nam kuću gradi i grad čuva.
Ako Gospodin kuće ne gradi, *
uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grada ne čuva, *
uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat prije zore *
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke: *
miljenicima svojim u snu on daje.
Evo: sinovi su Gospodnji dar, *
plod utrobe njegova je nagrada.
Strelica u ruci ratnika - *
to su sinovi mladosti.
Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, †
neće se postidjeti *
kad se sreo bude s dušmanom na vratima.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Gospodin nam kuću gradi i grad čuva.
Hvalospjev (Kol 1, 12-20).
Krist Prvorođenac prije svakog stvorenja i Prvorođenac od mrtvih
Ant. 3. Krist je Prvorođenac, prije svakog stvorenja, da u svemu bude prvak.
S radošću zahvaljujmo Ocu †
koji nas osposobi *
za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame *
i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,
u kome imamo otkupljenje, *
otpuštenje grijeha.
Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *
Prvorođenac, prije svakog stvorenja.
Ta u njemu je sve stvoreno †
na nebesima i na zemlji, *
vidljivo i nevidljivo,
bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *
bilo Vrhovništva, bilo Vlasti:
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega, *
i sve stoji u njemu.
On je Glava Tijela, Crkve; †
on je Početak, *
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Jer, svidjelo se Bogu *
u njemu nastaniti svu Puninu
i po njemu †
- uspostavivši mir krvlju križa njegova - *
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Krist je Prvorođenac, prije svakog stvorenja, da u svemu bude prvak.
KRATKO ČITANJE Ef 3, 20-21
Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije negoli mi moliti ili zamisliti - njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen.
KRATKI OTPJEV
R. Izbavi me, Gospodine, * milostiv mi budi. Izbavi me.
O. Ne pogubi mi dušu s grešnicima. * Milostiv mi budi. Slava Ocu. Izbavi me.
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV
Ant. Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.
Izgovarajući početni redak znamenujemo se križem.
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen...
Ant. Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.
PROŠNJE
Pomolimo se Bogu, koji nam posla svoga Sina da bude Spasitelj i uzor njegovu narodu, i ponizno uskliknimo.
Neka hvala tvoja, Gospodine, bude u tvojemu narodu.
Zahvaljujemo ti, Gospodine, jer si nas izabrao da budemo prvenci spasenja
-i pozvao si nas da baštinimo slavu Gospodina našega Isusa Krista.
Daj svima koji ispovijedaju tvoje sveto ime da budu složni u prihvaćanju istine tvoje riječi
-i neka uvijek govore tvojom ljubavlju.
Stvoritelju svijeta, tvoj je Sin živio među ljudima i svojim je ljudskim rukama radio:
-sjeti se svih onih koji u znoju lica svojega zarađuju kruh svagdašnji.
Spomeni se i ljudi koji predano rade u službi drugima:
-nek ih ni udarci ni nerazumijevanje ne obeshrabre u njihovu naumu.
Iskaži svoje milosrđe našoj pokojnoj braći:
-ne predaj ih vlasti zloga duha.
Oče naš...
MOLITVA
Neka, Gospodine, glas Crkve koja vapije uziđe tvojoj dobroti. Oprosti grijehe svome narodu te on tebi bude odan i tvojom zaštitom posve siguran. Po Gospodinu. Amen.
ZAKLJUČAK
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
Amen.
R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja
Ispit savjesti ili razmišljanje o proteklom danu. Kod zajedničkog ali i pojedinačnog moljenja može se obaviti pokajnički čin jednim od slijedećih obrazaca:
Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju,
riječju, djelom i propustom:
moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
Zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu,
sve anđele i svete, i vas, braćo,
da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu.
Ako je nazočan svećenik, govori zaključak:
Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni.
O. Amen
HIMAN
Već mrak se hvata, gine dan,
O Stvoritelju, čuj nam glas,
Po beskrajnoj ti blagosti
Iznad nas bdij i štiti nas.
Nek srca naša miruju
I tebe kroz noć sanjaju,
Nek slavu tvoju vječitu
Do zore, tiha, pjevaju.
Za život čestit molimo,
Obnovi našu gorljivost.
Nek tvoja svjetlost obasja
Zle sjene što ih tama tka.
Podijeli, Oče milostiv
Po Kristu našem Isusu
U vijeke koji sa Tobom
I Duhom vlada Presvetim. Amen
ili
O Kriste, sjajna svjetlosti,
Ti zlo i tminu razgoniš.
Od Svjetla Svjetlo blaženo,
Ti radost budi vjernima.
Sad primi našu molitvu:
I ove noći čuvaj nas,
Udijeli mir nam spokojan
Da slatki san sad usnimo.
Dok tako snili budemo,
Nek srce za Te bdije nam,
A svojom vjernom desnicom
Zakrili svoje vjernike.
Ti štite naš i obrano,
Obuzdaj ljude zasjedne
I staze naše upravljaj
K nebeskim divnim dverima.
Sva slava Ocu višnjemu,
I Tebi Kriste, Spasu naš,
Sa Duhom, našom utjehom,
I sad i vječnost čitavu. Amen
SRIJEDA
PSALMODIJA
Ant. 1. Bože, budi mi hrid zaštite i tvrđava spasenja.
Ps 31 (30), 1-6. Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23,46).
Tebi se, Gospodine, utječem,
o, da se ne postidim nikada: *
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke duh svoj predajem: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. 1. Bože, budi mi hrid zaštite i tvrđava spasenja.
Ant. 2. Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi.
Ps 130 (129). Pouzdanje u Boga
On će spasiti narod svoj od grijeha njegovih (Mt 1, 21)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi: *
Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje *
na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, *
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje, *
da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam, *
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina *
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna *
nek’ Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Jahve milosrđe *
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela *
od svih grijeha njegovih.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi.
KRATKO ČITANJE Ef 4, 26-27
Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajte mjesta đavlu.
OTPJEV
R. U ruke tvoje, Gospodine, * predajem duh svoj.
U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.
O. Otkupio si nas, Gospodine, Bože vjerni. * Predajem duh svoj.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. U ruke . . .
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV (Lk 2, 29-32)
Krist svjetlost naroda i slava Izraelova
Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom
i počivamo u miru.
Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, *
po riječi svojoj u miru.
Ta vidješe oči moje, *
spasenje tvoje,
koje si pripravio *
pred licem sviju naroda.
Svjetlost na prosvjetljenje naroda, *
i slavu puka svoga izraelskoga.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Brani nas, Gospodine, dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom i počivamo u miru.
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, ti si blag i krotak te daješ slatki jaram i lako breme onima koji idu za tobom. Primi, molimo te, naše današnje naume i naš rad i udijeli nam počinak koji će nam pomoći da ti još spremnije služimo. Po Kristu.
Nato se reče:
O. Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin.
O. Amen
ANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Slavna Majko Spasitelja,
Rajska dveri milostivna,
Koja vjerne vodiš k sreći,
Iznad mora zvijezdo divna!
O pomozi palom svijetu,
Koji želi ozdravljenje,
Ti, što rodi Stvorca svoga
Prirodi na udivljenje.
Čuvši pozdrav Gabriela
Donese nam život svima,
Djevom zače, Djevom osta:
Smiluj nam se grešnicima.
ili:
Rajska kruno, rajska slavo,
Anđeoska Gospo, zdravo.
Ti si korijen, ti si vrata,
S kojih sinu svjetlost zlata.
Ti si ljiljan djevičanstva,
Ti si nakit čovječanstva.
Zdravo, puno svih milina,
Moli za nas svoga Sina.
ili:
Zdravo Kraljice, majko milosrdna,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!
ili:
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, posrednice naša,
zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sin izruči! Amen
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti