Sedam svetih osnivača Reda slugu BDM

17. veljače 2026. — Sedam svetih osnivača Reda slugu BDM

Sveci

Sva sedmorica svetih osnivača Reda slugu BDM po zanimanju su bili trgovci i pripadali su moćnom cehu koji je vršio veliki utjecaj na život grada Firenze. Ova sedmorica trgovaca koji su početkom XIII. st. putovali po Italiji vidjeli su mnoga dobra, bujan procvat kršćanstva ali i sekte heretika koje su širile krivovjerje, sektaški duh, rascjep i sukobe među vjernicima. Potaknuti milošću Božjom ova se sedmorica ljudi udruži u pokornički pokret živeći strogo i čineći dobro potrebnima. Osjećajući potrebu za dubljom kontemplacijom sedmorica muževa povukoše se 1241. g. na Monte senario, 18 km sjeverno od Firenze i počeše ondje provoditi pustinjački život baveći se isključivo Božjim stvarima. Svoj red nazvaše Družba Presvete Djevice Marije. Red je konačno potvrdio sam papa 1255. godine. Kao središnje točke svoga zajedničkog života novi je red uzeo božansko čitanje, misu, molitvu u koru, službu siromasima i djela milosrđa uopće. Primjer ovih svetih slugu Blažene Djevice Marije djelovao je na mnoge, ponajviše bogataše. Oni su svojim životom obogatili život Crkve, navodeći je da što više bude u skladu s Evanđeljem. Svetima ih je proglasio 15. siječnja 1888. g. papa Leon XIII. , iako im se uspomena i štovanje počelo širiti već u XIV. st. Na Veliku Gospu 1933. kosti su im skupljene u jedan relikvijar te prenesene u kapelu njima posvećenu, sagrađenu prigodom 700. obljetnice ove družbe.

Jak 1,12-18
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
Svaki dobar dar,
svaki savršen poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlilâ
u kome nema promjene
ni sjene od mijene.

Po svom naumu on nas porodi
riječju Istine
da budemo prvina neka
njegovih stvorova.

Ps 94,12-13.14-15.18-19
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine,
i učiš zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana,
dok se grob kopa zlikovcu.

Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Čim pomislim: »Noga mi posrće«,
dobrota me tvoja, o Gospodine, podupire.
Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,
tvoje mi utjehe dušu vesele.

Mk 8,14-21
(Mt 16, 5–12; Lk 12, 1)
A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?

Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Jak 1,12-18
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
Svaki dobar dar,
svaki savršen poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlilâ
u kome nema promjene
ni sjene od mijene.

Po svom naumu on nas porodi
riječju Istine
da budemo prvina neka
njegovih stvorova.

Ps 94,12-13.14-15.18-19
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine,
i učiš zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana,
dok se grob kopa zlikovcu.

Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Čim pomislim: »Noga mi posrće«,
dobrota me tvoja, o Gospodine, podupire.
Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,
tvoje mi utjehe dušu vesele.

Mk 8,14-21
(Mt 16, 5–12; Lk 12, 1)
A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?

Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Jak 1,12-18
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
Svaki dobar dar,
svaki savršen poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlilâ
u kome nema promjene
ni sjene od mijene.

Po svom naumu on nas porodi
riječju Istine
da budemo prvina neka
njegovih stvorova.

Ps 94,12-13.14-15.18-19
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine,
i učiš zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana,
dok se grob kopa zlikovcu.

Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Čim pomislim: »Noga mi posrće«,
dobrota me tvoja, o Gospodine, podupire.
Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,
tvoje mi utjehe dušu vesele.

Mk 8,14-21
(Mt 16, 5–12; Lk 12, 1)
A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?

Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Jak 1,12-18
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
Svaki dobar dar,
svaki savršen poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlilâ
u kome nema promjene
ni sjene od mijene.

Po svom naumu on nas porodi
riječju Istine
da budemo prvina neka
njegovih stvorova.

Ps 94,12-13.14-15.18-19
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine,
i učiš zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana,
dok se grob kopa zlikovcu.

Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Čim pomislim: »Noga mi posrće«,
dobrota me tvoja, o Gospodine, podupire.
Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,
tvoje mi utjehe dušu vesele.

Mk 8,14-21
(Mt 16, 5–12; Lk 12, 1)
A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?

Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Povratak na kalendar…

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0