26. veljače 2026. — Aleksandar Aleksandrijski

Svetac

Sveti Aleksandar, aleksandrijski patrijarh, naslijedio je Achillasa godine 313. a umro je 18. travnja 328. Od godine 318. do 323. vodio je dogmatsku borbu protiv svećenika Arija koji je nijekao Kristovo Božanstvo. Osudio je njegovo učenje brojnim pismima, a neka su sačuvana. Aleksandar je odigrao i veliku ulogu na saboru u Niceji a isti je sabor potvrdio njegovu vlast nad Egiptom, Libijom i Pentapolisom. Kad je riječ o sv. Aleksandru, aleksandrijskom patrijarhu, možemo mirne duše ustvrditi da se radi o velikom čovjeku koji je u vremenima arijanske krize odigrao veliku i pozitivnu ulogu. Aleksandru je u borbi protiv arijanaca pomagao njegov đakon Atanazije, kasnije njegov nasljednik i veliki svetac te crkveni naučitelj.

Est 4,17-17

U one dane: Kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom,
uteče Gospodinu. Pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:

»Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini!
Dođi u pomoć meni koja sam sama,
kojoj nema druge pomoći do tebe,
jer opasnost je moja kao na dlanu.

Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu
da si ti, Gospode, izabrao Izraela
među svim drugim narodima,
naše očeve među svim njihovim precima
u svoju trajnu baštinu
i da si za njih učinio sve što si im obećao,

Sjeti se, Gospode!
Objavi se u vrijeme naših jada
i ohrabri me,
o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva!

Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom,
a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega
da zatrt bude i on i njegovi sumišljenici.

A nas oslobodi rukom svojom
i dođi u pomoć meni koja sam sama
i nemam nego tebe, o Gospode!

Ps 138,1-3.7-8

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,

bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,

pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;

Gospodine, tvoja me desnica spasava!

Gospodine, što ja počeh, ti dovrši!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Mt 7,7-12
(Lk 11, 9–13)
»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!«
»Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

    Velik je Gospodin, hvale predostojan *
        u gradu Boga našega.
    † Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, *
        radost je zemlji svoj.
    Gora Sion, na krajnjem sjeveru, *
        grad je Kralja velikog.
    Bog u kulama njegovim *
        jakom se pokaza utvrdom.

    Jer gle, složiše se kraljevi, *
        navališe zajedno.
    Čim vidješe, zapanjiše se, *
        i zbunjeni u bijeg nagnuše.
    Ondje ih trepet obuze *
        kao muka porodilje,
    kao kad vjetar istočni *
        razbija brodove taršiške.

    Što smo čuli, sada vidimo: *
        grad Gospodina nad Vojskama,
    grad Boga našega - *
        Bog ga utvrdi dovijeka.
    Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote *
        usred Hrama tvojega.
    Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja *
        do nakraj zemlje doseže.
    Puna je pravde desnica tvoja; *
        nek se raduje brdo Sionsko!
    Neka kliču gradovi Judini *
        zbog tvojih sudova!

    Obiđite Sion i prođite njime, *
        prebrojite kule njegove!
    Pogledajte dobro bedeme njegove, *
        promotrite mu potanko dvorove:
    da biste kazivali budućem koljenu: *
        »Takav je Bog,
    Bog naš zasvagda i dovijeka! *
        On neka vas vodi!«

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Velik je Gospodin, hvale predostojan u gradu Boga našega.

    Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio *
        i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
    Gospodine, Bože moj, zazvah te, *
        i ti si me ozdravio;
    Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja, *
        na rubu groba ti si me oživio.

    Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, *
        zahvaljujte svetom imenu njegovu!
    Jer samo za tren traje srdžba njegova, *
        a cio život dobrota njegova.
    Večer donese suze, *
        a jutro klicanje.

    A ja u svojoj sreći rekoh: *
        »Neću se pokolebati nikada!«
    Dobrotom si me, Gospodine,
        na goru nade postavio, *
        ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.
    Tada, Gospodine, zavapih k tebi, *
        i zazvah milosrđe Boga svojega:

    »Kakva je korist od krvi moje, *
        kakva korist da u grob siđem?
    Zar će te prašina slaviti, *
        zar će naviještati vjernost tvoju? «
    Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni; *
        Gospodine, budi mi na pomoć!

    Okrenuo si plač moj u igranje, †
        skinuo kostrijet s mene *
        i opasao me radošću.
    Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: *
        Gospodine, Bože moj,
        dovijeka ću te hvaliti!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Gospodine, Bože moj, zazvah te i ti si me ozdravio; dovijeka ću te hvaliti.

Ps 32 (31). Blažen čovjek komu je krivica otpuštena

David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela (Rim 4, 6).

Povratak na kalendar…