Jadwiga
Branko, Marcelina
Danas se u katoličkom kalendaru prisjećamo poljske kraljice Jadwige. Rođena je u Budimu 1374. godine kao kći hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca i poljske kraljice Elizabete Bosanske. Izabrana je za kraljicu 1382., a dvije godine poslije okrunjena i za kralja Poljske.
Jadwiga se udala za kneza Litve: Vladislava II. Jagela koji se obvezao prijeći na kršćanstvo i ujediniti Litvu s Poljskom. Tako je došlo do poljsko-litavske državne unije, a Litva je postala kršćanskom zemljom. Mlada kraljica aktivno je sudjelovala u političkom, diplomatskom i kulturnom životu.
Vodila je diplomatsku korespodenciju i uspješno organizirala povratak dijelova Galicije. Sveta Jadwiga bila je visoko obrazovana žena, ljubiteljica znanosti, umjetnosti, glazbe i književnosti. Brinula se za školovanje mladih Poljaka i Litavaca, a otvorila je i mnoge bolnice, podigla crkve i samostane, osnovala biskupiju u Vilniusu te uvela u liturgiju narodni jezik.
Osobito je brinula o siromasima, ljudima u nevolji i potlačenima, zbog čega ju je narod već za života štovao kao sveticu. Svojim donacijama skupljenim od prodaje vlastitog nakita i kraljevskih obilježja pomagala je sveučilištu u Krakowu koje je u čast kraljici i kralju nazvano Jagiellonskim.
Kod pape Bonifacija isposlovala je da se na Sveučilištu u Krakowu ustanovi teološki fakultet. Rodila je djevojčicu Elizabetu Bonifaciju, ali nakon mjesec dana obje su umrle zbog komplikacija od porođaja. Jadwiga je preminula na današnji dan, 17. srpnja 1399. godine u Krakowu.
Dobra kraljica stoljećima je omiljena u poljskom narodu, a pripisuju joj se i mnoga čudesa. Prema predaji bila je mističarka kojoj se kod molitve pred crnim križem u sjevernoj lađi Wawelske katredale, ukazivao Isus Krist.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom u Krakowu 1997. godine. Njezino glavno svetište, katedralna bazilika svetih Stanislava i Vaclava, nalazi se na brdu Wavelu u Krakowu.
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
po velikom smilovanju
izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, *
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem, *
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan da budeš prema svojim riječima *
i bez prijekora kada te sudili budu.
Evo, grešan sam već rođen, *
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim, *
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, *
nek se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih, *
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, *
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega *
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja *
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene, †
Bože, Bože spasitelju moj! *
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje, *
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, *
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan, *
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
prinosi i paljenice, *
i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
po velikom smilovanju
izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, *
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem, *
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan da budeš prema svojim riječima *
i bez prijekora kada te sudili budu.
Evo, grešan sam već rođen, *
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim, *
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, *
nek se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih, *
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, *
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega *
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja *
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene, †
Bože, Bože spasitelju moj! *
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje, *
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, *
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan, *
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
prinosi i paljenice, *
i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
po velikom smilovanju
izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, *
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem, *
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan da budeš prema svojim riječima *
i bez prijekora kada te sudili budu.
Evo, grešan sam već rođen, *
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim, *
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, *
nek se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih, *
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, *
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega *
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja *
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene, †
Bože, Bože spasitelju moj! *
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje, *
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, *
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan, *
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
prinosi i paljenice, *
i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
