Gilbert

Veronika Jeruz.

4. veljače 2026. — Gilbert

Gilbert je sin Joselina, hrabra normanskoga ratnika koji je slijedio Vilima Osvajača u sretnom osvajanju Engleske. Nakon toga osvajanja kralj mu daje na poklon posjed s utvrdom Sempringham.

Gilbert je trebao nasljedovati oca u vojničkoj karijeri. No, nije bio pozvan za ratnika; više su mu se sviđale knjige, pa ga je otac poslao u Pariz na studije. Iz tog se grada vratio pun kulture i mudrosti, ali i kreposti i pobožnosti, te s velikom željom, posvetiti se redovničkome životu.

Njegovoj je želji - iako nehotice - udovoljio sam otac, poklonivši mu dvije crkve s pripadajućim povlasticama, kako bi iz njih crpio sredstva za svoj svjetovni uspjeh. Gilbert je to iskoristio kako bi se posvetio djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa.

Nakon očeve smrti naslijedio je Sempringham gdje je na svojim posjedima otvorio dva samostana; jedan ženski (1131.), a drugi muški (1147.), utemeljivši tako "gilbertinski" red, posluživši se ponešto izmijenjenim benediktinskim pravilom. Ti samostani postadoše prve jezgre engleskog redovništva gilbertijanaca, koje Henrik VII. ukida godine 1583.

Za vrijeme dramatičnog spora između Henrika II. i Thomasa Becketa, i sam je bio žrtvom progonstva i optužbi.

Nakon što je rehabilitiran, doživio je časnu dob od čak stotinu i šest godina, te je preminuo proživjevši iznimno dugu agoniju. Ime mu je staronjemačkoga porijekla i znači: plemeniti talac.

2 Sam 24,2-2.9-17
I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: »Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda.« Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.
Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Gospodinu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Gospodin, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«
Kad je David ujutro ustao, već je Gospodnja riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: »Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: ‘Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!’«
Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Gospodinove, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«
David, dakle, izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Gospodin pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodinu zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci svoju ruku!« A Gospodnji je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Gospodinu: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«

Ps 32,1-2.5-7

PSALAM 32 (31)

Davidov.
Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’,
odjenut’ me radošću spasenja.

Mk 6,1-6
(Mt 13, 53–58; Lk 4, 16–30)
I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
(Mt 10, 1–15; Lk 9, 1–6)
Obilazio je selima uokolo i naučavao.

2 Sam 24,2-2.9-17
I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: »Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda.« Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.
Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Gospodinu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Gospodin, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«
Kad je David ujutro ustao, već je Gospodnja riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: »Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: ‘Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!’«
Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Gospodinove, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«
David, dakle, izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Gospodin pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodinu zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci svoju ruku!« A Gospodnji je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Gospodinu: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«

Ps 32,1-2.5-7

PSALAM 32 (31)

Davidov.
Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’,
odjenut’ me radošću spasenja.

Mk 6,1-6
(Mt 13, 53–58; Lk 4, 16–30)
I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
(Mt 10, 1–15; Lk 9, 1–6)
Obilazio je selima uokolo i naučavao.

2 Sam 24,2-2.9-17
I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: »Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda.« Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.
Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Gospodinu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Gospodin, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«
Kad je David ujutro ustao, već je Gospodnja riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: »Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: ‘Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!’«
Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Gospodinove, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«
David, dakle, izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Gospodin pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodinu zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci svoju ruku!« A Gospodnji je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Gospodinu: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«

Ps 32,1-2.5-7

PSALAM 32 (31)

Davidov.
Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’,
odjenut’ me radošću spasenja.

Mk 6,1-6
(Mt 13, 53–58; Lk 4, 16–30)
I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
(Mt 10, 1–15; Lk 9, 1–6)
Obilazio je selima uokolo i naučavao.

2 Sam 24,2-2.9-17
I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: »Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda.« Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.
Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Gospodinu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Gospodin, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«
Kad je David ujutro ustao, već je Gospodnja riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: »Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: ‘Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!’«
Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Gospodinove, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«
David, dakle, izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Gospodin pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodinu zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci svoju ruku!« A Gospodnji je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Gospodinu: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«

Ps 32,1-2.5-7

PSALAM 32 (31)

Davidov.
Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’,
odjenut’ me radošću spasenja.

Mk 6,1-6
(Mt 13, 53–58; Lk 4, 16–30)
I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
(Mt 10, 1–15; Lk 9, 1–6)
Obilazio je selima uokolo i naučavao.

Povratak na kalendar…

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0