27. siječnja 2026. — Anđela Merici

Svetica, djevica

Osnivateljica uršulinki, sv. Anđela koju Crkva danas slavi, rođena je 1. ožujka 1474. u Desenzanu, a umrla je 27. siječnja 1540. Odlikovala se izvanrednom pobožnošću prema Srcu Isusovu, Kristovoj muci i presvetoj Euharistiji. Anđelu Merici, rođenu u skromnoj seoskoj obitelji, već kao djevojku njezini su suvremenici zapazili po mudrosti, dobroti i spremnosti da svakom pomogne. Velika očekivanja opravdala je ustanovljenjem Družbe svete Uršule, a osobito i institucije za odgoj i vjersko poučavanje mladih svjetovnih djevojčica, napuštenih od svojih roditelja. Po njezinu odgojiteljskom djelovanju sv. Anđelu Merici s pravom se moglo nazvati prethodnicom suvremenih pedagoga, a po mnogim stavovima i razmišljanjima utemeljiteljica uršulinki i u današnje doba koračala bi "daleko ispred svog vremena".

2 Sam 6,12-15.17-19
Kad su kralju javili da je Gospodin blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovčega Božjeg, ode David i ponese Kovčeg Božji iz Obed-Edomove kuće gore u Davidov grad s velikim veseljem. Tek što su nosioci Kovčega Božjeg pokročili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna. David je igrao iz sve snage pred Gospodinom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom. Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovčeg Gospodnji kličući i trubeći u rog.
Tada unesoše Kovčeg Gospodnji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Gospodinom paljenice i pričesnice. Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod imenom Gospodina Sebaota. Potom razdijeli među sav narod, među sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. Zatim se raziđe sav narod, svaki svojoj kući.

Ps 24,7-10
»Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?«
»Gospodin silan i junačan,
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?«
»Gospodin nad Vojskama – on je Kralj slave!«

Mk 3,31-35
(Mt 12, 46–50; Lk 8, 19–21)
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Ant. 1. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

    Zavolje opet, Gospodine, zemlju svoju, *
        na dobro okrenu udes Jakovljev.
    Otpusti krivnju narodu svome, *
        pokri sve grijehe njegove.
    Suspregnu svu ljutinu svoju, *
        odusta od žestine gnjeva svoga.

    Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, *
        i odbaci zlovolju prema nama!
    Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, *
        prenositi srdžbu svoju
        od koljena na koljeno?
    Zar nas nećeš opet oživiti, *
        da se narod tvoj raduje u tebi?
    Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje *
        i daj nam svoje spasenje.

    Da poslušam što mi to Gospodin govori: *
        Gospodin obećava mir
    narodu svomu, vjernima svojim, *
        onima koji mu se svim srcem vrate.
    Zaista, blizu je njegovo spasenje †
        onima koji ga se boje, *
        i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
    Ljubav će se i Vjernost sastati, *
        Pravda i Mir zagrliti.
    Vjernost će nicat iz zemlje, *
        Pravda će gledat s nebesa.

    Gospodin će dati blagoslov i sreću, *
        i zemlja naša urod svoj.
    Pravda će stupati pred njim, *
        a Mir tragom stopa njegovih.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

Hvalospjev (Iz 26, 1-4. 7-9. 12). Pobjednička pjesan

Gradske su zidine imale dvanaest temelja (usp. Otk 21, 14).

Povratak na kalendar…