Augustin
Tin, Gustav
Sveti Augustin
Augustin (Aurelije Augustin) se rodio 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto u Alžiru, a zove se Souk Ahras. Njegov otac bijaše mali posjednik, ali imanje je zbog velikih poreza donosilo sve manje prihoda. Zato će Augustin moći na škole samo uz obilnu pomoć jednog svog zaštitnika. Dok je njegov otac, Patricije, bio poganin, majka mu je Monika bila gorljiva kršćanka, prava vjernica.
Prve razrede škole završio je u rodnoj Tagasti. Nakon toga je pošao u Madauru gdje se pripremio za zvanje govornika. Nastavio je školovanje u Kartagi, gdje je iz nezakonite veze imao je sina Adeodata.
U dobi od 19 godina započeo je istraživati perzijski nauk - maniheizam. Manihejci su sve događaje u svijetu tumačili kao borbu između dviju vječitih sila: svjetla i tame, duha i materije. Augustin je ispočetka bio oduševljen manihejac, no bio je i odviše inteligentan da ne bi uočio što je u maniheizmu slabo i jadno.
Godine 383. preselio se iz Kartage u Rim, a godinu potom u Milano, gdje se ponovo susreo s kršćanstvom. U svojoj autobiografiji opisuje kako je jednog dana, dok je sjedio u vrtu, začuo dječji glas: "Uzmi čitaj!", te je odsutan duhom uzeo "Poslanicu sv. Pavla apostola Rimljanima" i pročitao sljedeće:
"...zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i u brizi za tijelo ne pogodujte požudama." (Rimljanima 13,13-14)
Pročitavši to, sav potresen odlazi do biskupa Ambrozija te posjećuje njegove propovijedi. Godine 387. odlučio se krstiti. Naredne godine vraća se u Sjevernu Afriku i 391. godine zaredi se za svećenika, gdje je 395. godine izabran za hiponskog biskupa. Tamo ostaje do smrti 430. godine.
Kroz cijelo svoje učenje, Augustin je naglašavao potrebu preobraćenja kao temeljnu poruku evanđelja. Postao je glasovit po svojoj jasnoći i nauku. Pisari su bilježili njegove govore, koji su kasnije prepisivani i dijeljeni drugim biskupima. U Augustinovoj filozofiji Bog ima središnje mjesto, i On je uzrok i svrha svega, svemoguć je, premudar i predobar. Sve dobro potječe od Boga, a zlo je samo nedostatak dobra.
Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi
Grešan je naum u srcu zlotvora, *
straha Božjega nema on pred očima.
Sam sebi on laska suviše, *
grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
Riječi usta njegovih zlodjelo su i prijevara, *
za razumnost i dobro on više ne mari.
Bezakonje smišlja na postelji svojoj, †
na opaku ostaje putu, *
od zla ne odustaje.
Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja, *
do oblaka vjernost tvoja.
Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, †
a sudovi tvoji ko duboko more: *
ljude i stoku ti, Gospodine, spasavaš.
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, *
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju:
site se pretilinom Doma tvojega, *
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni, *
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
Zakrili dobrotom sve koji te štuju, *
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
Neka me ne zgazi noga ohola, *
i ruka grešnika neka me ne goni.
Gle, padoše koji čine bezakonje: *
oboreni su, ne mogu ustati.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Bože, tvojom ćemo svjetlošću svjetlost vidjeti.
Hvalospjev (Jdt 16, 2-3. 15-19). Bog, stvoritelj svijeta i zaštitnik svog naroda.
Pjevali su pjesmu novu (Otk 5, 9).
Grešan je naum u srcu zlotvora, *
straha Božjega nema on pred očima.
Sam sebi on laska suviše, *
grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
Riječi usta njegovih zlodjelo su i prijevara, *
za razumnost i dobro on više ne mari.
Bezakonje smišlja na postelji svojoj, †
na opaku ostaje putu, *
od zla ne odustaje.
Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja, *
do oblaka vjernost tvoja.
Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, †
a sudovi tvoji ko duboko more: *
ljude i stoku ti, Gospodine, spasavaš.
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, *
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju:
site se pretilinom Doma tvojega, *
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni, *
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
Zakrili dobrotom sve koji te štuju, *
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
Neka me ne zgazi noga ohola, *
i ruka grešnika neka me ne goni.
Gle, padoše koji čine bezakonje: *
oboreni su, ne mogu ustati.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Bože, tvojom ćemo svjetlošću svjetlost vidjeti.
Hvalospjev (Jdt 16, 2-3. 15-19). Bog, stvoritelj svijeta i zaštitnik svog naroda.
Pjevali su pjesmu novu (Otk 5, 9).
Grešan je naum u srcu zlotvora, *
straha Božjega nema on pred očima.
Sam sebi on laska suviše, *
grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
Riječi usta njegovih zlodjelo su i prijevara, *
za razumnost i dobro on više ne mari.
Bezakonje smišlja na postelji svojoj, †
na opaku ostaje putu, *
od zla ne odustaje.
Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja, *
do oblaka vjernost tvoja.
Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, †
a sudovi tvoji ko duboko more: *
ljude i stoku ti, Gospodine, spasavaš.
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, *
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju:
site se pretilinom Doma tvojega, *
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni, *
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
Zakrili dobrotom sve koji te štuju, *
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
Neka me ne zgazi noga ohola, *
i ruka grešnika neka me ne goni.
Gle, padoše koji čine bezakonje: *
oboreni su, ne mogu ustati.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Bože, tvojom ćemo svjetlošću svjetlost vidjeti.
Hvalospjev (Jdt 16, 2-3. 15-19). Bog, stvoritelj svijeta i zaštitnik svog naroda.
Pjevali su pjesmu novu (Otk 5, 9).
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
