19. srpnja 2026. — Hermann iz Reichenaua

Blaženik

Čovjek od svojih suvremenika nazivan "čudom svoga stoljeća" bio je od svoga djetinjstva - vjerojatno od dječje paralize - hrom, cijeli život vezan uz stolicu na kojoj je bio nošen. Tjelesno sakat, duševno je bio izvanredno obdaren pa se bavio raznim znanostima i umijećima, proučavanjem povijesti, matematike, zvjezdoznanstva, glazbe, a bio je i pjesnik te ispjevao vrijednih pjesama, koje su se u obliku himana sačuvale u upotrebi sve do danas.

Rođen je 18. srpnja 1013. u Saulgau kao sin grofa Wolfrada II. od Altshausena i Hiltrede, koja potjecaše iz Burgundije. Već od svoje sedme godine boravio je u samostanu Reichenauu. Hermann je u njemu u vrijeme opata Berna (1008-1048) primio temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. I sam je postao redovnik, položio redovničke zavjete te je g. 1043. zaređen za svećenika. Opatija je Reichenau tada bila na vrhuncu svoga cvjetanja. Posjetio ju je car Henrik III. i papa sveti Leon IX.

U tome duhovnome i kulturnome središtu Hermann je razvio sve svoje sposobnosti te napisao brojna djela, pjesme i studije. Njemu se pripisuje molitva "Zdravo Kraljice" te himan "Spasitelja Majko slavna", časoslov nekih svetaca: sv. Grgura, sv. Afre, sv. Wolfganga, zatim neke korizmene i uskrsne sekvencije. Proučavajući glazbu, uveo je novu diobu u sustav nota te pronašao novo pismo za same note. Napisao je djelo De musica i De monochordo, po kojima je postao najbolji poznavalac i učitelj glazbe svoga vremena. "S njime je i s opatom Bernom gajenje glazbe u Reichenauu postiglo svoj vrhunac" (B. Senger).

Hermannu se pripisuje i šest-sedam djela iz matematike i zvjedoznanstva. On je osim svojim himnima i sekvencama kršćansku pobožnost i duhovnost obogatio i drugim pjesničko-poučnim spisima, od kojih je naročito poznat i cijenjen O osam glavnih mana. Istaknuo se i kao vrstan povjesničar napisavši Kroniku Žvapske te Opću kroniku. To, uistinu, monumentalno djelo seže od smrti Kristove pa sve do godine 1054. Resi ga ozbiljna znanstvena metoda jer se pisac obilno služio pisanim izvorima: raznim ljetopisima, životopisima svetih, popisima biskupa itd. Pišući o svome vremenu, Hermann je bio veoma opširan te zalazio u mnoge pojedinosti. Njegov učenik Bertold, koji je nastavio i pisanjem njegove Opće kronike, hvali ga kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, čistog, mudrog, radu odanog redovnika, koji sam sebe ipak uvijek smatra grješnim čovjekom te koji sa svom ozbiljnošću misli na smrt i za nju se pripravlja.

Hermann je umro 24. rujna 1054. u dobi od 41 godine, ostavivši nakon tako kratkog razdoblja života iza sebe tako bogatu književnu ostavštinu da je zbog nje s pravom nazvan "miraculum saeculi" - čudom svoga stoljeća. Bio je pokopan u Altshausenu, no tijekom vremena grob mu se posve zameo. Sačuvano je ipak nešto od njegovih relikvija, što se nalaze i časte u Altshausenu, Zurichu i drugdje. Zbog njegovih marijanskih himana nazivaju ga "marijanskim naučiteljem".

Mudr 12,13-13.16-19
Jer, osim tebe, nema boga koji se brine za sve
da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.
Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje
i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.
Jakost svoju pokazuješ samo onda
kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći
i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
Ti, silni gospodaru, sudiš blago
i upravljaš nama s velikom pažnjom,
jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci.
A takvim si djelima narod svoj poučio
da pravednik ima biti čovječan;
podario si sinovima svojim dobru nadu,
jer daješ pokajanje za grijehe.

Ps 86,5-6.9-10.15-16a
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat’ se tebi, o Gospodine,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje
i spasi sina sluškinje svoje!

Rim 8,26-27
Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.

Mt 13,24-43
Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«
(Mk 4, 30–32; Lk 13, 18–19)
I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«
(Lk 13, 20–21)
I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
(Mk 4, 33–34)
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.
Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«

    Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Neka rekne dom Izraelov: *
        »Vječna je ljubav njegova!«
    Neka rekne dom Aronov: *
        »Vječna je ljubav njegova!«
    Svi koji se Gospodina boje neka reknu: *
        »Vječna je ljubav njegova!«

    Iz tjeskobe Gospodina ja zazvah: *
        on me usliša i oslobodi.
    Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem: *
        što mi tko može
    Gospodin je sa mnom, pomoć moja, *
        i zbunjene gledam dušmane.

    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u čovjeka.
    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u mogućnike.

    Pogani me okružiše: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me odasvud: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me poput pčela, †
        ubod im žeže kao trnje zapaljeno: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.

    Gurahu me, gurahu, da me obore, *
        ali mi Gospodin pomože.
    Gospodin je moja snaga i pjesma, *
        on mi je spasitelj.
    Čuj! Radost i spasenje *
        odzvanja šatorima pravednika:

    Gospodnja se proslavi desnica, †
        Gospodnja me uzdignu desnica, *
        Gospodnja se proslavi desnica!
    Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
        i kazivat ću djela Gospodnja.
    Kaznom teškom kaznio me Gospodin, *
        ali me smrti ne preda.

    Otvorite mi širom vrata pravde; *
        ući ću, Gospodinu zahvaliti!
    »Ovo su vrata Gospodnja, *
        na njih ulaze pravedni!«

    Zahvalit ću ti što si me uslišio *
        i moj postao spasitelj.
    Kamen koji odbaciše graditelji, *
        postade kamen zaglavni.
    Gospodnje je to djelo: *
        kakvo čudo u očima našim!
    Ovo je dan što ga učini Gospodin: *
        kličimo i radujmo se njemu!

    Gospodine, spasenje nam daj! *
        Gospodine, sreću nam daj!
    Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! †
        Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjega. *
        Bog je Gospodin, on nas obasjava!
    Složite povorku s grančicama u ruci *
        sve do rogova žrtvenika.

    Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: *
        Bože moj, tebe ja uzvisujem.
    Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je Vječna ljubav njegova!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je Vječna ljubav njegova, aleluja.

Hvalospjev (Dn 3, 52-57). Hvalospjev stvorenja Stvoritelju

Stvoritelj... blagoslovljen u vijeke (Rim 1, 25).

Povratak na kalendar…