Benedikt, zaštitnik Europe
Benko, Olga
Sveti Benedikt je umro 21. ožujka 547. i njegov se blagdan stoljećima slavio na taj dan. No kako je u Korizmi slavljenje svetaca suzdržano, blagdan je sv. Benedikta premješten na današnji dan, da mu se može nesmetano posvetiti dolična i zaslužena pažnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino.
Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće.
Benedikt je rođen oko g. 480. u Norci, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rim je tada još uvijek blistao od sjaja i stare slave, i dičio se grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla. Ipak nije bio ono što je bio negda. Prijestolnica je carstva bila u Bizantu, na Istoku. Istina, rimski je biskup bio glava cijele Crkve, ali baš za vrijeme papina izbora g. 498. Benedikt je morao vidjeti i doživjeti mnogo neugodnosti. Rimski kler nije bio na visini. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti.
Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. U njoj je Benedikt ostao kao ponizni učenik tri godine i stekao mnogo vrijednih duhovnih spoznaja i iskustava. Zatim ga je Bog iz tamne špilje izveo van na svjetlo da bi kao veliki svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice treba da postanu crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba da je slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tijela, to jest Crkve.
Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, "škola služenja Gospodinu", u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života - po uzoru apostola - naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: "Moli i radi!"
Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti.
Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!" Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. "Sveti Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu Bogu stvarno pjevale, a s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima" (Pius Parsch)..
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali:
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Gospodinov tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!
Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše - †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš.
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Boga našega veličajte.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi (Ef 1, 22).
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše - †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš.
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Boga našega veličajte.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi (Ef 1, 22).
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše - †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš.
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Boga našega veličajte.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi (Ef 1, 22).
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti