Sveti Albert Chmielowski

Inocent, Adolf

17. lipnja 2026. — Sveti Albert Chmielowski

Albert Chmielowski rodio se u poljskom selu Igolomiji blizu Krakova u aristokratskoj obitelji. Od roditelja je naslijedio duboku vjeru, domoljublje i ljubav prema siromasima. S 14 godina postao je siroče pa se o njemu i njegovim braćama brinula rodbina.

Sudjelujući u pobuni protiv ruskih okupatora 1863. godine, biva ranjen i zarobljen. Tad mu je, bez anestezije, amputirana noga. U Parizu i Munchenu studirao je slikarstvo, a 1874. godine vratio se u domovinu s ciljem da se Bog proslavi po njegovom životu. Živio je i djelovao u Krakovu gdje je otkrio materijalnu i duhovnu bijedu mnogih ljudi kojima je odlučio pomagati.

Sivi franjevački habit obukao je 1887. godine i uzeo redovničko ime Albert, a godinu dana kasnije položio je zavjete kao franjevac trećeredac. Tada je utemeljio kongregaciju Braće trećeg reda svetog Franje, poznatih kao sluge siromaha ili albertinci. S blaženom Marijom Jablonskom tri godine kasnije osnovao je i ženski ogranak te službe.

Osnivao je pučke kuhinje za siromahe, vrtiće i sirotišta za nezbrinutu djecu, a beskućnicima je pružao krov nad glavom. Do kraja života otvorio je 21 samostan. 

Preminuo je na sam Božić 1916. godine u Krakovu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim u Rimu 1989. godine. Papa je napisao dramu 'Brat našega Boga' posvećenu životu i djelu Alberta. Njegovi albertinci i danas djeluju u mnogim europskim i američkim zemljama.

2 Kr 2,1-1.6-14

VI. ELIZEJEVO DOBA

Evo što se dogodilo kad je Gospodin uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. Ilija mu reče: »Ostani ipak ovdje jer me Gospodin šalje do Jordana.« Ali on odgovori: »Života mi Gospodnjeg i tvoga: ja te neću ostaviti!« I tako pođoše obojica.
I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!« Ilija odgovori: »Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.« I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: »Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?« I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.

Ps 31,20-21.24-24
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.


Zakloni me štitom lica svoga
od zavjera ljudskih.

 

u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi:
čuva Gospodin svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima
koji postupaju oholo.


Mt 6,1-6.16-18
»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!«
»Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
»I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«


    Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, *
        jer sam bijedan i ubog.
    Čuvaj dušu moju, jer sam pobožnik tvoj; *
        spasi slugu svoga koji se uzda u te!

    Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se, *
        jer povazdan vapijem k tebi.
    Razveseli dušu sluge svoga, *
        jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
    Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, *
        pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

    Slušaj, Gospodine, molitvu moju, *
        i pazi na glas vapaja mog.
    U dan tjeskobe vapijem k tebi, *
        jer ćeš me uslišati.

    Nema ti ravna među bozima, Gospodine, *
        nema djela kakvo je tvoje.
    Svi narodi što ih stvori doći će †
        i klanjat se tebi, Gospodine, *
        i slavit će ime tvoje.
    Jer ti si velik i činiš čudesa: *
        ti si jedini Bog.

    Uči me, Gospodine, svojemu putu
        da hodim u istini tvojoj, *
        usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
    Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj,
        svim srcem svojim, *
        slavit ću ime tvoje dovijeka,
    jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, *
        istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.

    O Bože, oholice se digoše na me, †
        mnoštvo silnika život mi vreba, *
        i nemaju tebe pred očima.
    No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag, *
        spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
    Pogledaj na me i smiluj se meni; †
        daj svome sluzi snage svoje *
        i spasi sina sluškinje svoje!

    Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, †
        da vide moji mrzitelji i da se postide, *
        jer si mi ti, Gospodine, pomogao, ti me utješio.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Razveseli dušu sluge svoga; Gospodine, k tebi dušu uzdižem.


    Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, *
        jer sam bijedan i ubog.
    Čuvaj dušu moju, jer sam pobožnik tvoj; *
        spasi slugu svoga koji se uzda u te!

    Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se, *
        jer povazdan vapijem k tebi.
    Razveseli dušu sluge svoga, *
        jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
    Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, *
        pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

    Slušaj, Gospodine, molitvu moju, *
        i pazi na glas vapaja mog.
    U dan tjeskobe vapijem k tebi, *
        jer ćeš me uslišati.

    Nema ti ravna među bozima, Gospodine, *
        nema djela kakvo je tvoje.
    Svi narodi što ih stvori doći će †
        i klanjat se tebi, Gospodine, *
        i slavit će ime tvoje.
    Jer ti si velik i činiš čudesa: *
        ti si jedini Bog.

    Uči me, Gospodine, svojemu putu
        da hodim u istini tvojoj, *
        usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
    Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj,
        svim srcem svojim, *
        slavit ću ime tvoje dovijeka,
    jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, *
        istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.

    O Bože, oholice se digoše na me, †
        mnoštvo silnika život mi vreba, *
        i nemaju tebe pred očima.
    No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag, *
        spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
    Pogledaj na me i smiluj se meni; †
        daj svome sluzi snage svoje *
        i spasi sina sluškinje svoje!

    Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, †
        da vide moji mrzitelji i da se postide, *
        jer si mi ti, Gospodine, pomogao, ti me utješio.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Razveseli dušu sluge svoga; Gospodine, k tebi dušu uzdižem.


    Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, *
        jer sam bijedan i ubog.
    Čuvaj dušu moju, jer sam pobožnik tvoj; *
        spasi slugu svoga koji se uzda u te!

    Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se, *
        jer povazdan vapijem k tebi.
    Razveseli dušu sluge svoga, *
        jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
    Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, *
        pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

    Slušaj, Gospodine, molitvu moju, *
        i pazi na glas vapaja mog.
    U dan tjeskobe vapijem k tebi, *
        jer ćeš me uslišati.

    Nema ti ravna među bozima, Gospodine, *
        nema djela kakvo je tvoje.
    Svi narodi što ih stvori doći će †
        i klanjat se tebi, Gospodine, *
        i slavit će ime tvoje.
    Jer ti si velik i činiš čudesa: *
        ti si jedini Bog.

    Uči me, Gospodine, svojemu putu
        da hodim u istini tvojoj, *
        usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
    Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj,
        svim srcem svojim, *
        slavit ću ime tvoje dovijeka,
    jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, *
        istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.

    O Bože, oholice se digoše na me, †
        mnoštvo silnika život mi vreba, *
        i nemaju tebe pred očima.
    No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag, *
        spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
    Pogledaj na me i smiluj se meni; †
        daj svome sluzi snage svoje *
        i spasi sina sluškinje svoje!

    Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, †
        da vide moji mrzitelji i da se postide, *
        jer si mi ti, Gospodine, pomogao, ti me utješio.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Razveseli dušu sluge svoga; Gospodine, k tebi dušu uzdižem.

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0