Arkadije

Tatiana

12. siječnja 2026. — Arkadije

Svetac

Današnji svetac, sv. Arkadije je živio u III. st. kao jedan od najuglednijih građana Cezareje za vladavine cara Valerijana, velikog progonitelja kršćana. Arkadije je bio revan kršćanin, a kada je car 253. god. izdao protiv kršćana svoje prve progoniteljske dekreta, Arkadije se povukao u samoću da se razmišljanjem, molitvom i pokorom pripravi za eventualno mučeništvo. Kad su mjesne vlasti primijetile da ga nema kod propisanih žrtava bogovima, poslaše vojnike da ga dovedu. Nisu ga našli pa dovedu njegovog slugu, a Arkadije čim ču za to dragovoljno se preda vlastima. Sudac mu je ponudio da se odrekne svoje vjere što sv. Arkadije odbije. Na to sudac zapovijedi da mu se odsjecaju udovi, jedan za drugim dok ne izdahne. Sv. Arkadije se posljednjim silama obratio okupljenom mnoštvu: "Vi, gledatelji ovoga krvavog prizora, znajte da su sve muke malene za onoga čiji je pogled upravljen na vječnu krunu!" Nakon tih riječi sveti je i neustrašivi mučenik preminuo. Njegova smrt bila je i njegova pobjeda.

1 Sam 1,1-8

I. SAMUEL

Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodinu Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Gospodinovi.
Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova, a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Gospodin joj ne bijaše dao od srca poroda. Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Gospodin ne bijaše dao od srca poroda. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u dom Gospodnji: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. Tada joj reče Elkana, njezin muž: »Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?«

Ps 116,12-19
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Gospodnje.


Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Dragocjena je u očima Gospodinovim
smrt pobožnika njegovih.


Gospodine, tvoj sam sluga,

Tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:

 

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.


Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,

u predvorjima doma Gospodnjeg,
posred tebe, Jeruzaleme!


Mk 1,14-20

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:

»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
(Mt 4, 12–22; Lk 4, 14–15; 5, 1–11; Iv 1, 35–51)
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.


I.
    Iz srca mi naviru riječi divne: †
        pjesmu svoju ja kralju pjevam, *
        jezik mi je ko pisaljka hitra pisara.

    Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, †
        po usnama ti se milina prosula, *
        stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

    Pripaši mač uz bedra, junače, *
        ogrni se sjajem i veličanstvom!
    Zajaši i kreni za istinu, za blagost i pravdu, *
        desnica ti tvoja gađa čudesno.
    Strelice tvoje prodiru †
        u srce kraljevih dušmana, *
        narodi padaju pred tobom.

    Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, *
        i pravedno žezlo -
        žezlo je tvoga kraljevstva!
    Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, †
        stoga Gospodin, Bog tvoj, tebe pomaza *
        uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

    Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, *
        iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
    Kraljevske ti kćeri idu u susret, *
        zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula.

 

II.


I.
    Iz srca mi naviru riječi divne: †
        pjesmu svoju ja kralju pjevam, *
        jezik mi je ko pisaljka hitra pisara.

    Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, †
        po usnama ti se milina prosula, *
        stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

    Pripaši mač uz bedra, junače, *
        ogrni se sjajem i veličanstvom!
    Zajaši i kreni za istinu, za blagost i pravdu, *
        desnica ti tvoja gađa čudesno.
    Strelice tvoje prodiru †
        u srce kraljevih dušmana, *
        narodi padaju pred tobom.

    Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, *
        i pravedno žezlo -
        žezlo je tvoga kraljevstva!
    Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, †
        stoga Gospodin, Bog tvoj, tebe pomaza *
        uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

    Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, *
        iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
    Kraljevske ti kćeri idu u susret, *
        zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula.

 

II.


I.
    Iz srca mi naviru riječi divne: †
        pjesmu svoju ja kralju pjevam, *
        jezik mi je ko pisaljka hitra pisara.

    Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, †
        po usnama ti se milina prosula, *
        stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

    Pripaši mač uz bedra, junače, *
        ogrni se sjajem i veličanstvom!
    Zajaši i kreni za istinu, za blagost i pravdu, *
        desnica ti tvoja gađa čudesno.
    Strelice tvoje prodiru †
        u srce kraljevih dušmana, *
        narodi padaju pred tobom.

    Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, *
        i pravedno žezlo -
        žezlo je tvoga kraljevstva!
    Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, †
        stoga Gospodin, Bog tvoj, tebe pomaza *
        uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

    Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, *
        iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
    Kraljevske ti kćeri idu u susret, *
        zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula.

 

II.

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0