18. travnja 2026. — Marija od Utjelovljenja

Blažena

Blažena Marija je rođena 1. veljače 1566. u Parizu te djetinjstvo proživljava u jeku sukoba između kalvinističkih hugenota i katoličke stranke. Djetinjstvo provodi kod sestara klarisa te se u njoj rađa želja za redovničkim životom. Međutim, roditelji su imali duge planove, morala je postati madame Acarie. Iako se udala preko volje, u 30 godina bračnog života bila je uzorna žena i majka, mila Bogu i ljudima. Kroz te je godine učila kako se svetost može postizavati i izvan samostana. U tom joj je mnogo pomogao sv. Franjo Saleški, koji ju je duhovno vodio. U jesen 1601. čitala je duhovne spise sv. Terezije Avilske, koji su je tako snažno zahvatili da je odlučila njezinu redovničku obnovu Karmela uvesti u Francusku. Počela je skupljati zvanja za takav način života pa je uz pismeno odobrenje Klementa VIII. sagradila u Parizu prvi samostan bosonogih karmelićanki. Među bosonoge karmelićanke stupile su i njezine tri kćeri. Kad je ostala bez muža nije više bilo zapreke te Marija oblači odjeću karmelićanki i odlazi u najstroži samostan. Kao redovnica bila je na pobudu svim sestrama, jer je uvijek bila spremna obavljati najniže poslove. Iako je od Boga bila obdarena velikim duhovnim darovima, ostade ponizna, jednostavna, smatrajući da je vršenje svakidašnjih dužnosti najbolji put prema Bogu. Nakon duge bolesti koju je strpljivo podnosila umire 18. travnja 1618. Blaženom ju je proglasio 5. lipnja 1791. papa Pio VI. Njezina je najveća zasluga je ta da se reformirane karmelićanke sv. Terezije Avilske raširiše po Francuskoj.

Dj 6,1-7

U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.

Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.«
Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.

Ps 33,1-2.4-5.18-19

Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Slavite Gospodina na harfi
na liri od deset žica veličajte njega!
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodinove.

Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Iv 6,16-21
(Mt 14, 22–23; Mk 6, 45–52)
Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.



Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište.

    Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
        svijet i svi koji na njemu žive.
    On ga na morima utemelji *
        i na rijekama učvrsti.

    Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
        tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
    Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
        duša mu se ne predaje ispraznosti, *
        i ne kune se varavo.
    On blagoslov prima od Gospodina *
        i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
    Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
        koji traže lice Boga Jakovljeva.

    »Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
        dižite se, dveri vječne, *
        da uniđe Kralj slave!«
    »Tko je taj Kralj slave?« †
        »Gospodin silan i junačan, *
        Gospodin silan u boju!«

    »Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
        dižite se, dveri vječne, *
        da uniđe Kralj slave!«
    »Tko je taj Kralj slave?« †
        »Gospodin nad Vojskama - *
        on je Kralj slave!«

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

HIMAN

    Već zora rumen prosipa,
    U visu pjesme ore se,
    Pun slavlja svijet odjekuje,
    Od groze urla pakao.

    Oslobođene očeve
    Iz tamnog smrtnog podzemlja
    U svijetli život izvodi
    Nebeski Kralj svemogući.

    Stražari grob mu čuvali
    I pečatio kamen ga,
    A u grob svoj ko pobjednik
    On sada smrt sahranjuje.

    I viče sjajan anđeo:
    Nek pjesme grobne svrše se,
    Tugovat, plakat prestajte:
    Zatirač smrti uskrsnu!

    Da budeš vazda, Isuse,
    Veselje naše uskrsno,
    Preporođene izbavi
    Od grijeha smrti užasne.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I uskrslomu Sinu mu,
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vječne vijeke vjekova. Amen.

Povratak na kalendar…