5. ožujka 2026. — Ivan Josip od Križa

Svetac

Ivan Josip od Križa u svijetu zvan Karlo Gaetano rođen je na otoku Ischiju u Italiji. Mali je Karlo primio prvu humanističku izobrazbu kod redovnika augustinaca, a među svojim vršnjacima isticao se iskrenom i dubokom pobožnošću. Naročito je bio pobožan prema Kristovoj muci pa se, iz želje da se što više suobliči s Kristom patnikom, znao bičevati sve do krvi. Karlo se već kao petnaestogodišnjak odlučio za redovnički život bosonogog franjevca i uzima ime Ivan Josip od Križa. Postavši svećenik kroz više od 15 godina vršio je naizmjence službu učitelja novaka i gvardijana. Na kapitulu godine 1703. izabran je za provincijala i otvara nekoliko redovničkih kuća u Napulju. Sv. Ivan Josip od Križa, obasut karizmatičkim darovima, postao je duhovni vođa i savjetnik mnogih duša. Životopisci nabrajaju njegove darove proricanja budućnosti, ispitivanja srdaca, ukazanja kojima su ga odlikovali Isus i Marija te mnoga čudesa. Najslavnije čudo bilo je uskrišenje mladog markiza Januarija Spada. Umro je 5. ožujka1734. u samostanu Santa Lucia al Monte. Grob mu ubrzo postade mjesto velike pobožnosti. Godine 1789. proglašen je blaženim. Papa Grgur XVI. proglasio ga je svecem 26. svibnja 1839., skupa s druga dva napuljska sveca Franjom de Geronimom i Alfonzom Liguorijem.

Ps 1,1-4.6-6

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u zakonu Gospodinovu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Lk 16,19-31
»Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’«
»Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

    Kliknite Bogu, jakosti našoj, *
        † kličite Bogu Jakovljevu!
    Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj, *
        svirajte u milozvučnu citru s harfom!
    Zatrubite u rog za mlađaka, *
        za uštapa, na svetkovinu našu!

    Jer to je propis Izraelu, *
        zapovijed Boga Jakovljeva.
    Takvo je svjedočanstvo dao Josipu *
        kad je izlazio iz zemlje Egipta.

    Jezik meni nepoznat začuh: †
        »Oslobodih od tereta rame njegovo, *
        ruke su mu slobodne od košare.
    U tjeskobi si zavapio, i ja te izbavih; †
        iz gromovna oblaka odgovorih tebi, *
        iskušah te kod vodâ meripskih.

    Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: *
        o da me poslušaš, Izraele!
    Nek ne bude u tebe drugog boga, *
        i ne klanjaj se bogu tuđemu!
    ja sam Gospodin, Bog tvoj †
        koji te izvedoh iz Egipta: *
        otvori svoja usta da ih napunim!

    Ali moj narod ne slušaše glasa moga. *
        Izrael me ne posluša.
    Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: *
        neka hodi kako mu se hoće!

    O, kad bi me narod moj slušao, *
        kad bi Izrael putovima mojim hodio,
    brzo bih pokorio dušmane njegove, *
        ruku bih svoju okrenuo
        na protivnike njegove.

    Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se, *
        i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
    A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom *
        i sitio ga medom iz peaine.«

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Kliknite Bogu, jakosti našoj.

KRATKO ČITANJE    Usp. 1 Kr 8, 51-53a

Tvoj smo, Gospodine, narod i baština tvoja. Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela, da čuješ sve njihove molbe što će ih tebi uputiti. Jer ti si nas odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu.

KRATKI OTPJEV

R. On će me osloboditi* od zamke ptičarske. On će me.
O. I od pogubna govora. * Od zamke ptičarske. Slava Ocu. On će me.

Povratak na kalendar…