Sveti Franjo Regis

16. lipnja 2026. — Sveti Franjo Regis

Kao mlad svećenik Družbe Isusove bavio se pučkim misijama u Languedocu i susjednim pokrajinama. Ljeti bi radio apostolski po gradovima, a zimi po selima jer tada su seljaci kod kuće, dok su ljeti na poljima. Dakako da je zima u zabačenim, cesto gorovitim selima bez pravih putova, veoma otežavala svečev rad pa je bilo obilno prilike za žrtve svake vrste.

Upravo nadljudski napor i revnost Sv. Franje Regisa za spas duša, njegov jednostavan pučki način govora i postupanja djelovao je snažno pa je u onim od vjerskih, hugenotskih ratova opustošenim i podivljalim krajevima dolazilo do brojnih i velikih obraćenja. Svetac je poput magneta djelovao na duše privlačeći ih Kristu i njegovoj Crkvi. Pogled je njegovih očiju, djelovao prodorno i neodoljivo. Iz njega je prosijevao žar, uvjerenje, moralna snaga, apostolski žar, upravo nešto proročko. Svetac je naročitu brigu posvećivao siromasima, baš u duhu one evanđeoske: siromasima će se donositi Radosna vijest (Lk 4,18).

Druga njegova velika briga bijahu pale djevojke i žene za koje će ustanoviti i kuću u koju ce se smjestiti i zakloniti te bijednice. Najveća žrtva u životu sv. Franje Regisa bijaše kad su mu poglavari zabranili podizati kuće za pale ženske osobe. Njih je vodio strah od raznih govorkanja, a možemo reći da baš i nije bio neutemeljen jer je svećeva žilava borba protiv nedopuštenih veza urodila klevetama na njega pa čak i prijetnjama da će ga ubiti. Iza njih su uz druge stajali i oni kojima su izmicale žrtve njihovih najnižih i najneobuzdanijih strasti. Te nezadovoljene požude urodile su paklenskom mržnjom na Božjeg čovjeka koji im je neustrašivo, poput Ilije proroka, stajao na putu. Pretjerano breme rada, ispunjeno i molitvenim žarom, što je značilo vremenom za molitvu, oslabilo je njegovo već i onako iscrpljeno tijelo kojemu bijaše priušteno samo tri sata sna pa je svetac u dobi od 43 godine došao na rub groba. Na povratku od posjeta zatvorenicima  obolio je od gripe i u roku od nekoliko dana je umro.

Uvečer je prije svoje smrti rekao: ’Vidim Gospodina i njegovu Majku kako mi otvaraju Nebo.’ Na to je izdahnuo. Sv. Franjo Regis nije bio samo svijeća koja polako dogorijeva već oganj koji se rasplamsao i onda brže dogorio.

Veliki je Bog po svečevoj smrti mnogim dokazima i znakovima pokazao da ga je rado imao. Proslavio ga je čudesima. Njegov grob u La Louvescu postao je mjesto hodočašća. Onamo je hodočastio kao student, kome je škola išla teško, i Ivan Vianney, kasniji slavni Arški župnik. On će kao duhovni pastir u Arsu, po zagovoru Sv. Franje Regisa, zadobiti upravo čudesna uslišanja. G. 1726. došlo je do beatifikacije, a samo 11 godina kasnije i do proglašenja svetim  Sv. Franje Regisa.

Međutim su kasnije u Crkvi nastala tri djela pod zaštitom tog velikog sveca:

1) Sestre sv. Franje Regisa g. 1838. za poučavanje siročadi i njegu bolesnika s kućom maticom u Aubenasu. Ta Družba ima u Francuskoj pet kuća.

2) Ratarsko društvo sv. Franje Regisa, osnovano g. 1850. od isusovca Maksima du Bussyja u Roche-Arnaudu kod Le Puyja za poljoprivrednu izobrazbu siromašnih dječaka. To je djelo g. 1907. bilo preneseno i u Vauvert u Kanadu.

3) Udruženje sv. Franje Regisa za pomaganje bračnim parovima i pozakonjenje vanbračne djece te za materijalnu pomoć siromašnima kod sklapanja braka. Osnovao ga je g. 1826. u Parizu sudac Jules Gossin. To je udruženje papa Grgur XVI. obdario raznim oprostima. Društvo su službeno potvrdile i francuske državne vlasti. Ono se proširilo i u Belgiju, Nizozemsku, Italiju, Austriju, Mađarsku i Njemačku.

1 Kr 21,17-29
Tada bi upućena riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Ustani i siđi u Samariju, ususret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: ‘Ovako veli Gospodin: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Gospodin: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.’« Ahab reče Iliji: »Nađe li me, neprijatelju moj?« Ilija odgovori: »Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Gospodnjim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. I nad Izebelom reče Gospodin: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.«
Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Gospodnjim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca.
Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.«

Ps 51,3-6.11-16
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!


Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.

Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!


Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!


Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.


Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!


Mt 5,43-48
(Lk 6, 27–28. 32–36)
»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?«
»Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Ant. 1. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

    Zavolje opet, Gospodine, zemlju svoju, *
        na dobro okrenu udes Jakovljev.
    Otpusti krivnju narodu svome, *
        pokri sve grijehe njegove.
    Suspregnu svu ljutinu svoju, *
        odusta od žestine gnjeva svoga.

    Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, *
        i odbaci zlovolju prema nama!
    Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, *
        prenositi srdžbu svoju
        od koljena na koljeno?
    Zar nas nećeš opet oživiti, *
        da se narod tvoj raduje u tebi?
    Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje *
        i daj nam svoje spasenje.

    Da poslušam što mi to Gospodin govori: *
        Gospodin obećava mir
    narodu svomu, vjernima svojim, *
        onima koji mu se svim srcem vrate.
    Zaista, blizu je njegovo spasenje †
        onima koji ga se boje, *
        i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
    Ljubav će se i Vjernost sastati, *
        Pravda i Mir zagrliti.
    Vjernost će nicat iz zemlje, *
        Pravda će gledat s nebesa.

    Gospodin će dati blagoslov i sreću, *
        i zemlja naša urod svoj.
    Pravda će stupati pred njim, *
        a Mir tragom stopa njegovih.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

Hvalospjev (Iz 26, 1-4. 7-9. 12). Pobjednička pjesan

Gradske su zidine imale dvanaest temelja (usp. Otk 21, 14).

Ant. 1. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

    Zavolje opet, Gospodine, zemlju svoju, *
        na dobro okrenu udes Jakovljev.
    Otpusti krivnju narodu svome, *
        pokri sve grijehe njegove.
    Suspregnu svu ljutinu svoju, *
        odusta od žestine gnjeva svoga.

    Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, *
        i odbaci zlovolju prema nama!
    Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, *
        prenositi srdžbu svoju
        od koljena na koljeno?
    Zar nas nećeš opet oživiti, *
        da se narod tvoj raduje u tebi?
    Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje *
        i daj nam svoje spasenje.

    Da poslušam što mi to Gospodin govori: *
        Gospodin obećava mir
    narodu svomu, vjernima svojim, *
        onima koji mu se svim srcem vrate.
    Zaista, blizu je njegovo spasenje †
        onima koji ga se boje, *
        i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
    Ljubav će se i Vjernost sastati, *
        Pravda i Mir zagrliti.
    Vjernost će nicat iz zemlje, *
        Pravda će gledat s nebesa.

    Gospodin će dati blagoslov i sreću, *
        i zemlja naša urod svoj.
    Pravda će stupati pred njim, *
        a Mir tragom stopa njegovih.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

Hvalospjev (Iz 26, 1-4. 7-9. 12). Pobjednička pjesan

Gradske su zidine imale dvanaest temelja (usp. Otk 21, 14).

Ant. 1. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

    Zavolje opet, Gospodine, zemlju svoju, *
        na dobro okrenu udes Jakovljev.
    Otpusti krivnju narodu svome, *
        pokri sve grijehe njegove.
    Suspregnu svu ljutinu svoju, *
        odusta od žestine gnjeva svoga.

    Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, *
        i odbaci zlovolju prema nama!
    Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, *
        prenositi srdžbu svoju
        od koljena na koljeno?
    Zar nas nećeš opet oživiti, *
        da se narod tvoj raduje u tebi?
    Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje *
        i daj nam svoje spasenje.

    Da poslušam što mi to Gospodin govori: *
        Gospodin obećava mir
    narodu svomu, vjernima svojim, *
        onima koji mu se svim srcem vrate.
    Zaista, blizu je njegovo spasenje †
        onima koji ga se boje, *
        i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
    Ljubav će se i Vjernost sastati, *
        Pravda i Mir zagrliti.
    Vjernost će nicat iz zemlje, *
        Pravda će gledat s nebesa.

    Gospodin će dati blagoslov i sreću, *
        i zemlja naša urod svoj.
    Pravda će stupati pred njim, *
        a Mir tragom stopa njegovih.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Zavolio si, Gospodine, zemlju svoju, otpustio si krivnju narodu.

Hvalospjev (Iz 26, 1-4. 7-9. 12). Pobjednička pjesan

Gradske su zidine imale dvanaest temelja (usp. Otk 21, 14).

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0