Franjo Saleški
Bogoslav
Svetac, naučitelj, biskup
Sv. Franjo Saleški rođen je 1567. godine u plemičkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Roditelji su mu omogućili kvalitetno školovanje. Franjo se u to vrijeme bavio razmišljanjima o kalvinskom nauku prema kojemu je određen broj onih koji će biti spašeni. Franjo se bojao da nije u onom broju koji će biti osuđeni na vječnu propast. Otac mu se silno usprotivio kada je izjavio da želi postati svećenik. Nakon što je završio teološki studij i postao svećenik, Franjo odlazi u pokrajinu pored Ženevskog jezera koja je bila središte kalvinizma i tu je ispravno naučavajući uspio vratiti 70.000 duša nazad u katoličku vjeru. Izašavši na glas kao izvanredan dušobrižnik i veliki borac za pravovjerje papa ga imenuje ženevskim biskupom. Kao biskup osniva dvije Družbe i razvija veliku spisateljsku djelatnost. Umire u 55. godini 1622. godine.
Njegovo najpoznatije pisano djelo 'Filotea' namijenjena je onima koji žive u obiteljima, jurnjavama života i stoga smatraju da svetost nije za njih. Ovo veliko djelo doživjelo je više od tisuću izdanja, a već 1656. godine biva prevedeno na 17 jezika. Bio je naučitelj koji pobožnost unosi u svijet i svijet u nju. Proglašen je zaštitnikom katoličkih novinara i pisaca.
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k’o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše - †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš.
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Boga našega veličajte.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi (Ef 1, 22).
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše - †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš.
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Boga našega veličajte.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi (Ef 1, 22).
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše - †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš.
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Boga našega veličajte.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi (Ef 1, 22).
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
