Posvećenje bazilike sv. Marije Velike
Nives, Snježana
Danas slavimo Posvećenje bazilike svete Marije Velike. To je slavna rimska bazilika, jedna od njih četiri, zvana - Santa Maria Maggiore.
Prema legendi iz 13. stoljeća, u noći 3. kolovoza, Gospa se ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskom patriciju Ivanu. U tom ukazanju, naredila im je da Njoj u čast izgrade crkvu, na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je pao: i to već 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka.
Papa Liberije osobno je obilježio granice buduće bazilike, te po njemu nosi i naziv Liberijanska bazilika. Naknadno ju je preuredio papa Siksto III., koji ju je, u spomen Efeškog Sabora, na kojem je donesena dogma o Mariji kao Bogorodici, njoj i posvetio.
Ova je bazilika sve do današnjeg dana najznačajnija i najčasnija Gospina crkva na zapadu. U njoj su, između ostalih, grobovi svetog Jeronima i svetog pape Pija V., te najstariji prikaz Gospe Snježne - mozaik iz 1308. godine.
Bazilika se zove i Sancta Maria ad praesepe - Gospa od jaslica, jer je u njoj krajem IV. stoljeća načinjena špilja nalik onoj betlehemskoj gdje se rodio Isus.
U toj je kapelici sveti Ignacije Loyolski na sam Božić s velikom pobožnošću i u suzama služio svoju prvu svetu misu.
Današnji spomendan vezan je uz Efeški sabor koji je dao silan zamah teološkom naučavanju o Blaženoj Djevici Mariji i pobožnosti prema njoj. Nakon tog sabora počele su se graditi i posvećivati crkve Gospi u čast, na istoku pisati ikone, a sveti oci su svojim perom počeli slaviti Mariju Bogorodicu.
U zaključnoj propovijedi, na završetku Efeškog sabora, aleksandrijski patrijarh sveti Ćiril, Bogorodicu je nazvao 'neugasivom svjetiljkom' iz koje nam je zasvijetlio Krist kao 'nerazorivi hram', kao 'posuda neobuhvatljivoga' i kao 'žezlo pravovjernosti'.
U istoj propovijedi sveti Ćiril je rekao: 'Po Mariji nastaju sve crkve na svijetu, po njoj se narodi privode k pokori'.
Ovim se riječima naglašava važno mjesto Marije Pomoćnice u povijesti spasenja.
I oni će, radosno kličući, na vis sionski
da se naužiju dobara Gospodinovih
žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.
Glasom svojim Bogu vapijem, *
glasom svojim Bogu, i on me čuje.
U dan nevolje tražim Gospodina, †
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
utjehu otklanja duša moja.
Spominjem se Boga i uzdišem; *
kad razmišljam, daha mi nestane.
Vjeđe moje budne držiš, *
potresen sam, ne mogu govoriti.
Mislim na drevne dane *
i sjećam se davnih godina;
razmišljam noću u srcu, *
mislim, i duh moj ispituje:
»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
i Hoće li ikad još biti milostiv?
Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«
I govorim: »Ovo je bol moja: *
promijenila se desnica Višnjega.«
Spominjem se djela Gospodnjih, *
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Promatram sva djela tvoja, *
razmatram ono što si učinio.
Svet je tvoj put, o Bože: *
koji je bog tako velik kao Bog naš?
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
na pucima si pokazao silu svoju.
Mišicom si izbavio narod svoj, *
sinove Jakovljeve i Josipove.
Vode te ugledaše, Bože, †
ugledaše te vode i ustuknuše, *
bezdani se uzburkaše.
Oblaci prosuše vode, †
oblaci zatutnjiše gromom, *
i tvoje strijele poletješe.
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
munje rasvijetliše krug zemaljski, *
zemlja se zatrese i zadrhta.
Kroz more put se otvori tebi †
i tvoja staza kroz vode goleme, *
a tragova tvojih nitko ne vidje.
Ti si svoj narod vodio kao stado *
rukama Mojsija i Arona.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš.
Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).
Glasom svojim Bogu vapijem, *
glasom svojim Bogu, i on me čuje.
U dan nevolje tražim Gospodina, †
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
utjehu otklanja duša moja.
Spominjem se Boga i uzdišem; *
kad razmišljam, daha mi nestane.
Vjeđe moje budne držiš, *
potresen sam, ne mogu govoriti.
Mislim na drevne dane *
i sjećam se davnih godina;
razmišljam noću u srcu, *
mislim, i duh moj ispituje:
»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
i Hoće li ikad još biti milostiv?
Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«
I govorim: »Ovo je bol moja: *
promijenila se desnica Višnjega.«
Spominjem se djela Gospodnjih, *
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Promatram sva djela tvoja, *
razmatram ono što si učinio.
Svet je tvoj put, o Bože: *
koji je bog tako velik kao Bog naš?
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
na pucima si pokazao silu svoju.
Mišicom si izbavio narod svoj, *
sinove Jakovljeve i Josipove.
Vode te ugledaše, Bože, †
ugledaše te vode i ustuknuše, *
bezdani se uzburkaše.
Oblaci prosuše vode, †
oblaci zatutnjiše gromom, *
i tvoje strijele poletješe.
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
munje rasvijetliše krug zemaljski, *
zemlja se zatrese i zadrhta.
Kroz more put se otvori tebi †
i tvoja staza kroz vode goleme, *
a tragova tvojih nitko ne vidje.
Ti si svoj narod vodio kao stado *
rukama Mojsija i Arona.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš.
Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).
Glasom svojim Bogu vapijem, *
glasom svojim Bogu, i on me čuje.
U dan nevolje tražim Gospodina, †
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
utjehu otklanja duša moja.
Spominjem se Boga i uzdišem; *
kad razmišljam, daha mi nestane.
Vjeđe moje budne držiš, *
potresen sam, ne mogu govoriti.
Mislim na drevne dane *
i sjećam se davnih godina;
razmišljam noću u srcu, *
mislim, i duh moj ispituje:
»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
i Hoće li ikad još biti milostiv?
Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«
I govorim: »Ovo je bol moja: *
promijenila se desnica Višnjega.«
Spominjem se djela Gospodnjih, *
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Promatram sva djela tvoja, *
razmatram ono što si učinio.
Svet je tvoj put, o Bože: *
koji je bog tako velik kao Bog naš?
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
na pucima si pokazao silu svoju.
Mišicom si izbavio narod svoj, *
sinove Jakovljeve i Josipove.
Vode te ugledaše, Bože, †
ugledaše te vode i ustuknuše, *
bezdani se uzburkaše.
Oblaci prosuše vode, †
oblaci zatutnjiše gromom, *
i tvoje strijele poletješe.
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
munje rasvijetliše krug zemaljski, *
zemlja se zatrese i zadrhta.
Kroz more put se otvori tebi †
i tvoja staza kroz vode goleme, *
a tragova tvojih nitko ne vidje.
Ti si svoj narod vodio kao stado *
rukama Mojsija i Arona.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš.
Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
