Sveti Heribert
Smiljan
Školovao se u katedralnoj školi u Wormsu i u benediktinskoj opatiji Gorze (departman Moselle, Lorraine). Vratio se u Worms kao rektor katedrale, a za svećenika je zaređen 994. Iste godine postao je kancelar mladog cara Otona III. za Italiju, a 998. za Njemačku.
Bio je najpouzdaniji i najutjecajniji carev savjetnik i pratio je cara na svim putovanjima. Odmah nakon svećeničkog ređenja Heribertu je ponuđena biskupska stolica u Würzburgu, ali on se odrekao tog položaja u korist svojeg brata Heinricha. Kad se Heribert nalazio na vrhuncu političke moći, ponuđena mu je 999. nadbiskupija u Kölnu.
Za nadbiskupa ga je izabrao prvostolni kaptol u Kölnu. On se tada nalazio s carem u Rimu i prihvatio je izbor. Nadbiskupski palij uručio mu je 9. srpnja 999. u Rimu papa Silvestar II. Usred zime otputovao je u Köln, a biskupsko posvećenje primio je na sam Božić 999. I kao nadbiskup bio je godine 1000. u carevoj pratnji u Aachenu, a našao se uz cara Otona III. i na njegovom smrtnom času, 23. siječnja 1002. u Castel Paternu (provincija Viterbo, Lazio). Pao je u nemilost novog cara Heinricha II. Bavarskog jer je podržavao izbor vojvode Hermanna II. Švapskog. Heribert se odrekao kancelarske službe, a kasnije se izmirio s carem. Pratio je cara 1004. na njegovom putu u Rim, a 1007. podupirao je osnivanje nove biskupije u Bambergu.
U svojoj nadbiskupiji Heribert je promicao pobožnost, a isticao se duhom molitve, pokore i ljubavi prema siromasima. Pripisuju mu se mnoga ozdravljenja i čudesa, među kojima se ističe ono kad je grad Köln i okolicu spasio od gladi, izmolivši toliko potrebnu kišu. Podigao je 1003. i svesrdno potpomagao benediktinsku opatiju u Deutzu na Rajni, nedaleko Kölna.
Za vrijeme apostolskog pohoda u gradu Neussu, teško se razbolio od groznice. Prevezen je lađom u Köln, gdje je na današnji dan, 16. ožujka 1021, preminuo. Prema svojoj želji pokopan je u samostanskoj crkvi u Deutzu. Bio je na glasu svetosti još za života, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čuda i ozdravljenja. Svetim ga je proglasio oko 1074. papa Grgur IX. Njegove relikvije čuvaju se od kraja XIX. stoljeća u župnoj crkvi Neu St. Heribert u Deutzu (danas dijelu grada Kölna). Zazivaju ga kod suše, a naročito ga štuju u njegovoj kölnskoj nadbiskupiji.
Slušaj, o Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.
Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Gospodine, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!
Gospodine, ti nam bijaše okrilje, *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim, †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavnost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Naući nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Jutrom nas nasiti, Gospodine, smilovanjem svojim.
Hvalospjev (Iz 42, 10-16). Pjesan Bogu pobjedniku i Spasitelju
Pjevahu pjesmu novu pred prijestoljem Božjim (Otk 14, 3).
Gospodine, ti nam bijaše okrilje, *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim, †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavnost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Naući nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Jutrom nas nasiti, Gospodine, smilovanjem svojim.
Hvalospjev (Iz 42, 10-16). Pjesan Bogu pobjedniku i Spasitelju
Pjevahu pjesmu novu pred prijestoljem Božjim (Otk 14, 3).
Gospodine, ti nam bijaše okrilje, *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim, †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavnost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Naući nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Jutrom nas nasiti, Gospodine, smilovanjem svojim.
Hvalospjev (Iz 42, 10-16). Pjesan Bogu pobjedniku i Spasitelju
Pjevahu pjesmu novu pred prijestoljem Božjim (Otk 14, 3).
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
