13. siječnja 2026. — Hilarije

Svetac

Sv. Hilarije živio je u burno doba IV. st. kada su kršćanstvo razdirale žestoke arijanske prepirke. Iako je I. opći sabor u Niceji 325.g. osudio arijansku nauku i jasno definirao da je Krist Bog, sukob je trajao i oni koji su valjano vjerovali bili su često metom progona. Žrtva tih progona bio je i sv. Hilarije, biskup Poitiersa (Poatjea) u današnjoj Francuskoj. Sv. Hilarije je rođen oko 315. g. u bogatoj poganskoj obitelji. Završio je najveće studije svoga vremena, oženio se i imao kćerku. Upoznavši kršćanstvo sav se dao na studij Sveto pisma, a nakon nekog vremena se krsti sa svojom obitelji i postane vatrenim kršćaninom. U kršćanskoj općini Poitiersa stekao je veliki ugled te ga nakon smrti biskupa vjernici izaberu za njegova nasljednika nakon što mu je supruga dragovoljno otišla u samostan. Kao biskup Hilarije se još žešće protivio krivom naučavanju arijanaca te ga car 359. g. progoni u Malu Aziju. Hilarije se i dalje borio protiv zabluda. Postao je glasovit pa je na povratku iz progonstva bio posvuda slavljen i svečano dočekan. Arleski metropolit Saturnin, režimski čovjek, zaražen krivovjerjem, želio je cijelu Galiju privesti arijanstvu, ali je na sinodi u Parizu najviše Hilarijevom zaslugom bio osuđen i svrgnut. Sv. Hilarije je bio dubok mislilac, vrstan teolog i dobar poznavalac Svetog Pisma pa je iza sebe ostavio veliki broj pisanih djela. Papa Pio IX. proglasio je sv. Hilarija godine 1851. crkvenim naučiteljem.

1 Sam 1,9-20
Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Gospodina – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Gospodnja. I ojađena u duši pomoli se Ana Gospodinu, plačući gorko. I zavjetova se ovako: »Gospodin Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i spomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Gospodinu za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.«
Tako se ona dugo molila pred Gospodinom, a Eli je motrio usta njezina. Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. I reče joj Eli: »Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!«
Ali Ana odgovori i reče: »Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Gospodinom. Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.«
Tada joj Eli odgovori ovako: »Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.«
A ona reče: »Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!« I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije.
Sutradan uraniše i pokloniše se Gospodinu, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Gospodin je se spomenu. Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Gospodina «.

1 Sam 2,1-1.4-8
Nato se Ana pomoli ovako: »Kliče srce moje u Gospodinu,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.
Lomi se lûk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.
Gospodin daje smrt i život,
ruši u Šeol i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slabića iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga,
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.

Jer Gospodinovi su stupovi zemlje,
na njih je stavio ovaj svijet.

Mk 1,21-28
(Lk 4, 31–37)
I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

    Pravednici, Gospodinu kličite! *
        Hvaliti ga pristoji se čestitima.
    Slavite Gospodina na harfi, *
        na liri od deset žica veličajte njega!
    Pjesmu novu zapjevajte njemu *
        i glazbala skladna popratite poklicima.

    Jer prava je riječ Gospodnja, *
        i vjernost su sva djela njegova.
    On ljubi pravdu i pravo: *
        puna je zemlja dobrote Gospodnje.
    Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *
        i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
    Vodu morsku on sabire kao u mješinu *
        i bezdane stavlja u spremišta.

    Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *
        neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
    Jer on reče - i sve postade, *
        naredi - i sve se stvori.
    Gospodin razbija nakane pucima, *
        mrsi namjere narodima.
    Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *
        i misli srca njegova od koljena do koljena.

    Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *
        narodu koji on odabra sebi za baštinu!
    Gospodin motri s nebesa *
        i gleda sve sinove čovječje.
    Iz svoga prebivališta motri *
        sve stanovnike zemaljske:
    on je svima srca stvorio *
        i pazi na sva djela njihova.

    Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *
        ne spasava velika sila junaka.
    Isprazno se od konja nadati spasenju, *
        silna jačina njegova ne izbavlja.
    Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *
        nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
    da im od smrti život spasi, *
        da ih hrani u danima gladi.

    Naša se duša Gospodinu nada, *
        on je pomoć i zaštita naša.
    Srce nam se u njemu raduje, *
        u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
    Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *
        kao što se u tebe uzdamo!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Čestitima se pristoji hvaliti Gospodina.

    Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
        primiti slavu i čast i moć!
    Jer ti si sve stvorio, *
        i tvojom voljom sve postade
        i bî stvoreno!

    Dostojan si uzeti knjigu *
        i otvoriti pečate njezine.
        jer si bio zaklan †
        i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
        ljude iz svakog plemena i jezika,
        puka i naroda.
    Učinio si ih Bogu našemu
        kraljevstvom i svećenicima, *
        i kraljevat će na zemlji.

    Dostojan je zaklani Jaganjac *
        primiti moć i bogatstvo
    i mudrost i snagu *
        i čast i slavu i blagoslov!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Učinio si nas, Gospodine, kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu.

KRATKO ČITANJE   1 Iv 3, 1a.2

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.

KRATKI OTPJEV

R. Dovijeka, Gospodine, * riječ tvoja ostaje. Dovijeka.
O. Od koljena do koljena tvoja je vjernost. * Riječ tvoja ostaje. Slava Ocu. Dovijeka.



EVANĐEOSKI HVALOSPJEV

Ant. I klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.

Izgovarajući početni redak znamenujemo se križem.

    Veliča * duša moja Gospodina
    i klikće duh moj *
        u Bogu mome Spasitelju,
    što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
        odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
    Jer velika mi djela učini Svesilni, *
        sveto je ime njegovo.
    Od koljena do koljena dobrota je njegova *
        nad onima što se njega boje.

    Iskaza snagu mišice svoje, *
        rasprši oholice umišljene.
    Silne zbaci s prijestolja, *
        a uzvisi neznatne.
    Gladne napuni dobrima, *
        a bogate otpusti prazne.

    Prihvati Izraela, slugu svoga, *
        kako obeća ocima našim:
    spomenuti se dobrote svoje *
        prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

    Amen.

Ant. I klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.

PROŠNJE

Kristu Gospodinu, koji među nama živi, mi narod, njegova svojina, iskažimo hvalu i zavapijmo:

     Usliši nas, Gospodine, na slavu svoga imena.

Povratak na kalendar…