Ivan I.

Venancije

18. svibnja 2026. — Ivan I.

Svetac Mučenik Papa

Ovaj papa, koji se od davnine štuje kao mučenik, bio je rodom iz Toskane, sin nekoga Konstansa. Na papinskom prijestolju naslijedio je 13. kolovoza 523. papu Hormisdu. Velikim dijelom Italije, s prijestolnicom u Raveni tada je vladao istočnogotski kralj Teodorik. On je prijekim okom gledao dobre odnose između pape i bizantskoga cara. Prva žrtva napete situacije bio je filozof Ivan Boecije, koji je na kraljevskom dvoru dugo vremena bio obasut najvišim častima i odlikovanjima. Optužen je zbog tobožnje veleizdaje i pogubljen god. 524. Pod isti mlinski kamen političkih sukoba bio je uvučen i papa Ivan I.

Na Istoku je, naime, bizantski car Justin htio u svome carstvu silom iskorijeniti arijanstvo. Zato je izdao ukaz kojim se tražilo da se arijancima oduzmu sve crkve, a oni da prijeđu na katolicizam. Smatrajući se zaštitnikom arijanaca, kralj Teodorik je pozvao k sebi u Ravenu papu Ivana I. i prisilio ga da s poslanstvom otputuje u Carigrad. Poslanstvo su, uz papu, sačinjavali senatori i biskupi, među njima i ravenski biskup Ecclesio. Zadaća je poslanstva bila posredovati kod cara Justina da povuče svoje dekrete protiv arijanaca. Papa je u Carigradu baš na sam Božić primljen s najvećim počastima. Bizantski kler i puk postupao je s njime kao s "Petrom" te u sav glas davao oduška svojoj radosti što se u njihovoj sredini nalazi rimski biskup.

Papa je ostao u Carigradu sve do Uskrsa pa je u crkvi Svete Sofije latinskim jezikom odslužio svečano blagdansko bogoslužje. Car Justin je čak htio da po drugi put bude okrunjen carskom krunom, i to ovaj put od samoga Pape. Za uzvrat je obećao vratiti arijancima njihove crkve. Vrativši se u Ravenu, Papa je naišao na neprijateljski stav prema sebi. Kralj Teodorik nije nikako bio zadovoljan njegovim poslanstvom pa ga je bacio u tamnicu. Ljetopisac knjige Liber pontificalis piše da je Papa u zatvoru brzo umro, a on ga smatra mučenikom. Smrt se zbila 18. svibnja 526. Prema onome što pripovijeda ravenski biskup Maksim, Papa je bio uz prisutnost brojnog klera i puka svečano sahranjen, a za vrijeme sprovoda jedan je opsjednuti, dotaknuvši se Papina tijela, bio oslobođen od đavla. Četiri godine kasnije Papino je tijelo 27. svibnja preneseno u Rim i sahranjeno u predvorju bazilike Svetog Petra. Na grob su mu postavili mramorni natpis na kojem piše: "Gospodnji vrhovni svećenik koji pade kao Kristova žrtva."

Za vrijeme svoga kratkog pontifikata (523-526) papa je Ivan I. obnovio velike rimske bazilike, groblja mučenika Nereja i Ahila na Ardeatinskoj cesti te groblje Sv. Feliksa i Adaukta na Ostijskoj cesti. On je uveo i novu brojidbu godina po Kristu, koju je sastavio monah Dionizije Mali. Blagdan mu se prije reforme kalendara slavio 27. svibnja, na dan prijenosa njegova tijela iz Ravene u Rim, a danas se slavi na smrtni dan, to jest 18. svibnja.

Dj 19,1-8
Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike pa ih upita: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?« Oni će mu: »Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.« Nato će on: »Kako ste onda kršteni?« »Krštenjem Ivanovim«, odvrate oni. Nato će Pavao: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.« Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. Bijaše u svemu dvanaestak muževa.
Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.
Ps 68,2-7
Bog nek’ ustane! Razbježali se dušmani njegovi!
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!
Kako se vosak topi na ognju,
nek’ nestane grešnika pred licem Božjim!


Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.

Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
 

Poravnajte put onome koji ide pustinjom –

kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!

Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom šatoru.

Napuštene okućit će Gospodin,
 

sužnjima pružit’ sretnu slobodu.

buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.


Iv 16,29-33
Kažu mu učenici: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«
Odgovori im Isus:
»Sada vjerujete?
Evo dolazi čas i već je došao:
raspršit ćete se svaki na svoju stranu
i mene ostaviti sáma.
No ja nisam sâm
jer Otac je sa mnom.
To vam rekoh da u meni mir imate.
U svijetu imate muku,
ali hrabri budite –
ja sam pobijedio svijet!«



    Kako su mili stanovi tvoji, *
        Gospodine nad Vojskama!
    Duša mi gine i čezne *
        za dvorima Gospodnjim.
    Srce moje i moje tijelo *
        kliču Bogu živomu.
    I vrabac sebi log nalazi, †
        i lastavica gnjezdašce *
        gdje će položiti mlade svoje:
    a ja žrtvenike tvoje,
        Gospodine nad Vojskama, *
        Kralju moj i Bože moj!

    Blaženi koji prebivaju u Domu tvome *
        slaveć te bez prestanka!
    Blažen komu je pomoć u tebi, *
        dok se sprema na svete putove!

    Prolaze li suhom dolinom, †
        u izvor je vode promeću, *
        i prva je kiša u blagoslov odijeva.
    Snaga im raste od časa do časa: *
        dok ne ugledaju Boga na Sionu.

    Gospodine, Bože nad Vojskama, †
        čuj molitvu moju, *
        poslušaj, Bože Jakovljev!
    Pogledaj, štite naš, Bože, *
        pogledaj lice pomazanika svoga!

    Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim *
        bolji od tisuću drugih.
    Volim biti na pragu Doma Boga svoga *
        nego boraviti u šatorima grešnika.

    Gospodin, Bog, sunce je i štit: *
        on daje milost i slavu.
    Ne uskraćuje Gospodin dobara onima *
        koji idu u nedužnosti.
    Gospodine nad Vojskama, *
        blago onom što se u te uzda.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu, aleluja.

 

Hvalospjev (Iz 2, 2-5). Jeruzalem, grad mira

Svi će narodi doći i klanjati se pred tobom (Otk 15, 4).



    Kako su mili stanovi tvoji, *
        Gospodine nad Vojskama!
    Duša mi gine i čezne *
        za dvorima Gospodnjim.
    Srce moje i moje tijelo *
        kliču Bogu živomu.
    I vrabac sebi log nalazi, †
        i lastavica gnjezdašce *
        gdje će položiti mlade svoje:
    a ja žrtvenike tvoje,
        Gospodine nad Vojskama, *
        Kralju moj i Bože moj!

    Blaženi koji prebivaju u Domu tvome *
        slaveć te bez prestanka!
    Blažen komu je pomoć u tebi, *
        dok se sprema na svete putove!

    Prolaze li suhom dolinom, †
        u izvor je vode promeću, *
        i prva je kiša u blagoslov odijeva.
    Snaga im raste od časa do časa: *
        dok ne ugledaju Boga na Sionu.

    Gospodine, Bože nad Vojskama, †
        čuj molitvu moju, *
        poslušaj, Bože Jakovljev!
    Pogledaj, štite naš, Bože, *
        pogledaj lice pomazanika svoga!

    Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim *
        bolji od tisuću drugih.
    Volim biti na pragu Doma Boga svoga *
        nego boraviti u šatorima grešnika.

    Gospodin, Bog, sunce je i štit: *
        on daje milost i slavu.
    Ne uskraćuje Gospodin dobara onima *
        koji idu u nedužnosti.
    Gospodine nad Vojskama, *
        blago onom što se u te uzda.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu, aleluja.

 

Hvalospjev (Iz 2, 2-5). Jeruzalem, grad mira

Svi će narodi doći i klanjati se pred tobom (Otk 15, 4).



    Kako su mili stanovi tvoji, *
        Gospodine nad Vojskama!
    Duša mi gine i čezne *
        za dvorima Gospodnjim.
    Srce moje i moje tijelo *
        kliču Bogu živomu.
    I vrabac sebi log nalazi, †
        i lastavica gnjezdašce *
        gdje će položiti mlade svoje:
    a ja žrtvenike tvoje,
        Gospodine nad Vojskama, *
        Kralju moj i Bože moj!

    Blaženi koji prebivaju u Domu tvome *
        slaveć te bez prestanka!
    Blažen komu je pomoć u tebi, *
        dok se sprema na svete putove!

    Prolaze li suhom dolinom, †
        u izvor je vode promeću, *
        i prva je kiša u blagoslov odijeva.
    Snaga im raste od časa do časa: *
        dok ne ugledaju Boga na Sionu.

    Gospodine, Bože nad Vojskama, †
        čuj molitvu moju, *
        poslušaj, Bože Jakovljev!
    Pogledaj, štite naš, Bože, *
        pogledaj lice pomazanika svoga!

    Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim *
        bolji od tisuću drugih.
    Volim biti na pragu Doma Boga svoga *
        nego boraviti u šatorima grešnika.

    Gospodin, Bog, sunce je i štit: *
        on daje milost i slavu.
    Ne uskraćuje Gospodin dobara onima *
        koji idu u nedužnosti.
    Gospodine nad Vojskama, *
        blago onom što se u te uzda.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu, aleluja.

 

Hvalospjev (Iz 2, 2-5). Jeruzalem, grad mira

Svi će narodi doći i klanjati se pred tobom (Otk 15, 4).

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0