Ivan i Pavao

Vigilije, Zoran

26. lipnja 2026. — Ivan i Pavao

Sveci Mučenici

Sačuvani opis mučeništva svetog Ivana i Pavla opisuje ih kao braću po krvi i vjeri. Oni su potajno bili mučeni u svojoj kući na Monte Celiju u Rimu.

Ondje su za vladavine cara Juliana Odmetnika 26. lipnja 362. bili i pokopani. Opis se toga mučeništva sačuvao u više od 100 rukopisa. Ivan i Pavao bili su u velikoj milosti kćerke cara Konstantina, ali kad je došao na vlast Julijan Odmetnik, koji je opet htio uspostaviti poganstvo, postadoše sumnjivi. Najprije se pokušavalo nagovoriti ih na otpad od kršćanske vjere, ali kad to nije uspjelo, udariše ih na muke.

Sveti mučenici Ivan i Pavao ušli su u Rimski misni kanon, Jeronimov martirologij, Leonov, Gelazijeu i Grgurov sakramentar. Sve to govori da su bili slavni i veoma štovani mučenici. Molitve, predslovlja, slave njihovo bratstvo u vjeri, njihovo mučeništvo i pogreb u Rimu. Sveti Leon Veliki sagradio je u njihovu čast na sjeverozapadu vatikanske bazilike jedan samostan koji je postojao sve do XV. stoljeća. U Rimu na Monte Celiju nalazi se bazilika svetih mučenika Ivana i Pavla, koju je papa Grgur Veliki odredio kao jednu od korizmenih bogoslužnih postaja. Ti sveti mučenici ušli su i u Litanije sviju svetih.

Učenjak Gioacchino de Sanctis izdao je nakon pomnog proučavanja g. 1962. knjigu Sveti Ivan i Pavao, celimontanski mučenici. Njegov je zaključak o njima ovaj: "Iz liturgijskih, arheoloških i povijesnih podataka, iz kritike teksta o mučeništvu te iz uvida u suprotne pretpostavke, po mojem je mišljenju izvan sumnje jezgra tradicije o svetom Ivanu i Pavlu, makar o nekim pojedinostima i dalje ostaje nesigurnost."

2 Kr 25,1-2
Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.
Ps 137,1-6

 

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;

o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.


I tada naši tamničari
zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«


Kako da pjesmu Gospodinovu pjevamo
u zemlji tuđinskoj!

Nek’ se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!


Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!


Mt 8,1-4

 

(Mk 1, 40–45; Lk 5, 12–16)
Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.

I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

 Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, *
   što pohodi i otkupi narod svoj!
 Podiže nam snagu spasenja *
   u domu Davida, sluge svojega,
 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: +
   spasiti nas od neprijatelja naših *
   i od ruke sviju koji nas mrze;
 iskazati dobrotu ocima našim *
   i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
   da će nam dati
 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
   služimo bez straha
 u svetosti i pravednosti pred njim *
   u sve dane svoje.
 
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
   jer ćeš ići pred Gospodinom da mu
 pripraviš putove,
 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
   po otpuštenju grijeha njihovih,
 darom premilosrdnog srca Boga našega *
   po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine
 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj *
   da upravi noge naše na put mira.

 Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, *
   što pohodi i otkupi narod svoj!
 Podiže nam snagu spasenja *
   u domu Davida, sluge svojega,
 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: +
   spasiti nas od neprijatelja naših *
   i od ruke sviju koji nas mrze;
 iskazati dobrotu ocima našim *
   i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
   da će nam dati
 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
   služimo bez straha
 u svetosti i pravednosti pred njim *
   u sve dane svoje.
 
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
   jer ćeš ići pred Gospodinom da mu
 pripraviš putove,
 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
   po otpuštenju grijeha njihovih,
 darom premilosrdnog srca Boga našega *
   po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine
 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj *
   da upravi noge naše na put mira.

 Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, *
   što pohodi i otkupi narod svoj!
 Podiže nam snagu spasenja *
   u domu Davida, sluge svojega,
 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: +
   spasiti nas od neprijatelja naših *
   i od ruke sviju koji nas mrze;
 iskazati dobrotu ocima našim *
   i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
   da će nam dati
 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
   služimo bez straha
 u svetosti i pravednosti pred njim *
   u sve dane svoje.
 
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
   jer ćeš ići pred Gospodinom da mu
 pripraviš putove,
 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
   po otpuštenju grijeha njihovih,
 darom premilosrdnog srca Boga našega *
   po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine
 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj *
   da upravi noge naše na put mira.

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0