10. svibnja 2026. — Ivan Merz

Blaženik

Blaženi Ivan Merz rođen je u Banja Luci 16.XII.1896. a umro u Zagrebu na glasu svetosti 10. svibnja 1928. Otac mu je bio austrijski časnik i šef željezničke postaje. U rodnome gradu Ivan pohađa realnu gimnaziju te maturira s odličnim uspjehom 1914. Kroz srednjoškolsko je razdoblje na njega je izvršio izvanredan kulturni i duhovni utjecaj profesor književnosti dr. Ljubomir Maraković. Nakon mature Ivan za volju roditelja polazi u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto gdje ostaje samo tri mjeseca jer nije imao zvanje za vojništvo. Nastavlja na Bečkom sveučilištu upisuje studij prava. No, već u ljetu iste godine, u punom jeku Prvog svjetskog rata pozvan je u vojsku. Kasnije polazi na talijansku frontu te ostaje ondje sve do svršetka rata. Boravak na ratištu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči i bio izložen stradanjima svake vrste, produbio je njegovu vjeru i učvrstio mu kršćanski pogled na svijet.

God. 1919., po završetku rata nastavlja studij književnosti u Beču. Godinu dana kasnije dobiva stipendiju iz Francuske, odlazi u Pariz, gdje nastavlja isti studij na Sorboni i Institut Catholique. Završivši studij dolazi u Zagreb i postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koja se tada nalazila na Kaptolu (danas Bogoslovsko sjemenište). God. 1923. doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu radnjom «Utjecaj liturgije na francuske pisce» pisanom na francuskom jeziku. Nakon doktorata kroz dvije godine pod vodstvom isusovaca u Zagrebu privatno studira kršćansku filozofiju i teologiju te sve važnije papinske i crkvene dokumente zadnjih desetljeća.

Kroz posljednjih šest godina svoga života i boravka u Zagrebu razvija veliku apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama za mladež unoseći u njih Kristov duh Evanđelja. Već po dolasku u Zagreb 1922. biva izabran za predsjednika Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza. Prvi unosi u katoličku javnost ideje Papinske Katoličke akcije koju posebno provodi unutar Hrvatskog orlovskog saveza kojemu je jedan od suosnivača 1923.g. i u kojem vrši dužnost tajnika sve do konca života. Toj novoj organizaciji dao je geslo «Žrtva-Euharistija-Apostolat» po kojem su živjeli mnogi mladi. Posebno širi ljubav i odanost prema papi i Crkvi. Ubraja se među najveće promicatelje liturgijske obnove i euharistijskoga života u hrvatskom narodu. Sam živi uzornim kršćanskim životom, ispunjenim ljubavlju prema bližnjemu. Posljednjih šest godina svakodnevno ide na sv. Misu i prima sv. Pričest u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Svima svijetli nenadmašivim primjerom revnosti za proširenje Kristova kraljevstva i nadnaravno dobro bližnjih, napose mladih. Umro je na glasu svetosti 10. svibnja 1928. od meningitisa, nakon neuspjele operacije sinusa. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj, odakle su njegovi zemni ostaci 16. XII. 1977. preneseni i pohranjeni u Bazilici Srca Isusova. U svome testamentu zapisao je i ovu rečenicu koja mu je danas uklesana na njegovom grobu: «Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno, potpuno nepodijeljeno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.»

Mnogi koji su se molitvom preporučili Ivanu Merzu u zagovor ili su uslišani o čemu svjedoče brojne zahvalnice na njegovu grobu.

Postupak za Ivanovo proglašenje blaženim i svetim pokrenut još 1958.g. odvija se od 1986.g. u Vatikanu. "Katolička vjera je moje životno zvanje" pisao je majci iz Pariza i to svoje zvanje ostvario je do savršenosti u svome životu. Nakon njegove smrti mladi su mu na grob stavili vijenac s ovim natpisom: "Hvala ti orle Kristov što si nam pokazao put k Suncu!" Ovim riječima najbolje je izraženo što je Merz značio za mladež svoga vremena. Bio je "istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja" kako ga je nazvao Papa Ivan Pavao II. prigodom svoga prvog pohoda Hrvatskoj 1994. A prigodom drugog pohoda 1998. Papa je naveo u svojoj propovjedi na sv. misi u Splitu Ivanove riječi «Katolička vjera je moje životno zvanje».

Blaženim ga je proglasio sv. otac Ivan Pavao II. u Banja Luci, 22. lipnja 2003.

Prigodom 80. obljetnice njegova rođenja vatikanski dnevnik L'osservatore romano od 19. XII. 1976. donio o njemu opsežan članak iz pera Tommasa Federica, profesora na Papinskom liturgijskom institutu u Rimu. On smatra našega Ivana Merza jednim od najvećih likova europskog katoličkog laikata u prva tri desetljeća našega stoljeća. Veoma ističe njegov veliki apostolski rad, duboki duhovni život, a nadasve njegovo osjećanje s Crkvom, što se očitovalo u vjernosti i odanosti prema učiteljstvu Svetog Oca i biskupa. Merz, iako svjetovnjak, bio je više čovjek Crkve nego mnogi klerici. "Između tolikih mladih koji su svojim energijama radili za Katoličku akciju, Ivan Merz je primjer i simbol, i zato je potrebno da danas bude predstavljen tolikim mladima." Profesor Federici završava svoj članak tvrdnjom da katolički svijet, napose katolička mladež, ima dužnost upoznati "taj primjer moderne svetosti, dobrote i požrtvovnog darivanja za dobro svijeta".

O Ivanu Merzu napisane su mnoge knjige, studije, članci i dvije doktorske disertacije. Objavljene su dvije knjige njegovih odabranih tekstova pod naslovom: «Put k Suncu» i «Plamen za visinama». Sve ove knjige i ostale informacije mogu se dobiti na adresi: POSTULATURA IVANA MERZA, Ul. Kard. A. Stepinca 27, 31000 OSIJEK, tel.i fax 031.211.509.

Dj 8,5-8.14-17
Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.
Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

Ps 66,1-3.4-7a.16-16.20-20

Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.

Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!

Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

Sva zemlja nek’ ti se klanja i nek’ ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«

Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog’ se njemu radujmo!

Dovijeka vlada jakošću svojom.

Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripòvjedit ću što učini duši mojoj!

Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

1 Pt 3,15-18
Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo.
Doista,
i Krist jednom za grijehe umrije,
pravedan za nepravedne,
da vas privede k Bogu –
ubijen doduše u tijelu,
ali oživljen u duhu.

Iv 14,15-21
»Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
Duha Istine,
kojega svijet ne može primiti
jer ga ne vidi i ne poznaje.
Vi ga poznajete
jer kod vas ostaje i u vama je.
Neću vas ostaviti kao siročad;
doći ću k vama.
Još malo i svijet me više neće vidjeti,
no vi ćete me vidjeti
jer ja živim i vi ćete živjeti.
U onaj ćete dan spoznati
da sam ja u Ocu svom
i vi u meni i ja u vama.
Tko ima moje zapovijedi i čuva ih,
taj me ljubi;
a tko mene ljubi,
njega će ljubiti Otac moj
i ja ću ljubiti njega
i njemu se očitovati.«

    Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Neka rekne dom Izraelov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Neka rekne dom Aronov: *
        »vječna je ljubav njegova!«
    Svi koji se Gospodina boje neka reknu: *
        »vječna je ljubav njegova!«

    Iz tjeskobe Gospodina ja zazvah: *
        on me usliša i oslobodi.
    Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem: *
        što mi tko može?
    Gospodin je sa mnom, pomoć moja, *
        i zbunjene gledam dušmane.

    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u čovjeka.
    Bolje se Gospodinu uteći *
        nego se uzdat u mogućnike.

    Pogani me okružiše: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me odasvud: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.
    Opkoliše me poput pčela, †
        ubod im žeže kao trnje zapaljeno: *
        imenom ih Gospodnjim uništih.

    Gurahu me, gurahu, da me obore, *
        ali mi Gospodin pomože.
    Gospodin je moja snaga i pjesma, *
        on mi je spasitelj.
    Čuj! Radost i spasenje *
        odzvanja šatorima pravednika:

    Gospodnja se proslavi desnica, †
        Gospodnja me uzdignu desnica, *
        Gospodnja se proslavi desnica!
    Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
        i kazivat ću djela Gospodnja.
    Kaznom teškom kaznio me Gospodin, *
        ali me smrti ne preda.

    Otvorite mi širom vrata pravde; *
        uči ću, Gospodinu zahvaliti!
    »Ovo su vrata Gospodnja, *
        na njih ulaze pravedni!«

    Zahvalit ću ti što si me uslišio *
        i moj postao spasitelj.
    Kamen koji odbaciše graditelji, *
        postade kamen zaglavni.
    Gospodnje je to djelo: *
        kakvo čudo u očima našim!
    Ovo je dan što ga učini Gospodin: *
        kličimo i radujmo se njemu!

    Gospodine, spasenje nam daj! *
        Gospodine, sreću nam daj!
    Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! †
        Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjega. *
        Bog je Gospodin, on nas obasjava!
    Složite povorku s grančicama u ruci *
        sve do rogova žrtvenika.

    Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: *
        Bože moj, tebe ja uzvisujem.
    Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar, *
        jer je vječna ljubav njegova!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Ovo je dan što ga učini Gospodin, aleluja.

Hvalospjev (Dn 3, 52-57). Hvalospjev stvorenja Stvoritelju

Povratak na kalendar…