19. rujna 2026. — Januarije

Najstariji izvor, iz kojega saznajemo nešto pouzdano o velikom napuljskom zaštitniku sv. Januariju, jest izvadak iz pisma što ga je g. 432. napisao svećenik Uranius. Iz tog pisanog dokumenta, koji je čak ušao u latinsku patrologiju, doznajemo da je sv. Januarije bio biskup i mučenik te da je proslavio crkvu u Napulju.

Prema najstarijim liturgijskim dokumentima mučeništvo se sv. Januarija i njegovih drugova zbilo 19. rujna 305. za vrijeme Dioklecijanova progonstva. Godine 432. napuljski je biskup Ivan I. otkrio kosti svetog Januarija te ih pohranio u katakombama Capodimonte. Relikvije su sv. Januarija god. 831. odnesene u Benevent.

Odande su pak god. 1154. dospjele u samostan Montevergine. I tek su god. 1497. opet vraćene u Napulj, gdje se i danas nalaze i štuju. Ime je sv. Januarija usko vezano uz povijest grada Napulja, kome je već stoljećima glavni zaštitnik. Radosni i tužni događaji u tisućljetnoj povijesti toga grada isprepliću se s imenom, štovanjem i čudom krvi sv. Januarija. To se čudo spominje tamo od god.

A ono se događa na blagdan prijenosa svečevih relikvija, tj. u subotu uoči prve nedjelje u svibnju, zatim 19. rujna i 16. prosinca ili u devetnici i osmini tih dana. Svečeva tvrdo zgrušana krv, koja se čuva u relikvijaru, najedanput provrije i poprimi tekuće stanje. O toj se pojavi mnogo pisalo i raspravljalo.

U svakom slučaju ona je veoma zanimljiva. Izreći konačan sud o njoj ne spada na nas. Jedno je u svemu tome ipak sigurno, a to je da Bog može čudesnim znacima proslaviti svoje svece. Ti nam znaci onda mogu pomoći da porastemo u vjeri u Božju svemogućnost i dobrotu.

Štuje se kao zaštitnik od kužnih i sličnih epidemija, a u južnoj Italiji, oko Napulja, smatraju ga općim zaštitnikom svih bolesti.

Fil 3,8-14
Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Ps 40,2-2.4-4.7-10.12-12
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

U usta mi stavi pjesmu novu,

slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:

uzdanje će svoje staviti u Gospodina.

Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.

Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Tvoju ću pravdu naviještat’ u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću,
o Gospodine, sve ti je znano.

A ti, o Gospodine, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

Lk 5,1-11
(Mt 4, 18–22; Mk 1, 16–20)
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

KRATKO ČITANJE 2 Pt 3. 13-14

Po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte.

KRATKI OTPJEV

R. Moje će usne klicati * pjevajući tebi. Moje će.
O. I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju. * Pjevajući tebi. Slava Ocu. Moje će.



EVANĐEOSKI HVALOSPJEV

Ant. Upravi, Gospodine, noge naše na put mira.

Izgovarajući početni stih znamenujemo se znakom križa.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
        što pohodi i otkupi narod svoj;
    podiže nam snagu spasenja *
        u domu Davida, sluge svojega,
    kao što obeća na usta
        svetih proroka svojih odvijeka: †
        spasiti nas od neprijatelja naših - *
        i od ruke sviju koji nas mrze;
    iskazati dobrotu ocima našim, *
        i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
    zakletve kojom se zakle Abrahamu,
        ocu našemu: *
        da će nam dati
    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
        služimo bez straha
    u svetosti i pravednosti pred njim *
        u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
        jer ćeš ići pred Gospodinom
        da mu pripraviš putove,
    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
        po otpuštenju grijeha njihovih,
    darom premilosrdnog srca Boga našega *
        po kojem će nas pohoditi
        Mlado Sunce s visine,
    da obasja one što sjede u tmini
        i sjeni smrtnoj, *
        da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Upravi, Gospodine, noge naše na put mira.

MOLBENICA

Poklonimo se Bogu, koji je po svom Sinu svijetu dao nadu i život, i poniznom se molbom njemu utecimo:

     Gospodine, pomozi nam.

Gospodine, Oče svega stvorenja, dao si nam da ovaj dan započnemo:
-daj da ga s Kristom proživimo na hvalu slave tvoje.

Vjeru, nadu i ljubav svoju, što si nam u srca ulio:
-trajno čuvaj u nama.

Gospodine, nek oči naše trajno budu u tebe uprte,
-da spremno odgovorimo tvome pozivu.

Odvrati nas od zasjede i navale neprijateljske
-i korake nam čuvaj da ne idu putem zlim.

    Oče naš...

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, ti si sjaj pravoga svjetla, ti si dan koji nema zalaza. U ove jutarnje sate tebi svoju molbu upravljamo: nek i naše savjesti prosvijetli i od mana očisti sjaj tvoga dolaska. Po Gospodinu. Amen.

Povratak na kalendar…