9. siječnja 2026. — Sveti Adrijan

Podrijetlom Berber, odgojem Grk, rodio se oko 635. u Sjevernoj Africi (Cirenaika, istočna Libija). Pred invazijom Arapa njegova je obitelj pobjegla u Napulj.

Benediktinac od rane mladosti, bio je opat jednog samostana na otoku Nisidi nedaleko od Napulja. Upoznao je cara Konstantina II. i bio savjetnik pape Vitalijana. Papa mu je dva puta ponudio položaj nadbiskupa Canterburyja u Engleskoj, ali on je to iz skromnosti odbio. Kad je na to mjesto postavljen sveti Teodor iz Tarza, Adrian je prihvatio mjesto njegovog pomoćnika. Povjeren mu je zadatak širenja redovničkih zajednica u engleskim krajevima. U Englesku je stigao 669. i postao opatom samostana svetog Petra i Pavla (kasnije svetog Augustina) u Canterburyju (Kent, jugoistočna Engleska).

Adrian i Teodor bili su izuzetno uspješni misionari i širili radosnu vijest na svojim brojnim putovanjima diljem Engleske. Pored toga Adrian se proslavio kao uspješni učitelj grčkog i latinskog jezika, matematike, poezije, astronomije, rimskog prava i vjeronauka. Pod njegovim vodstvom Canterbury je postao znanstveno i kulturno središte Engleske. Vješto je spojio engleske i rimske običaje s naukom Isusa Krista i majke Crkve. Osnivao je škole u mnogim engleskim krajevima. Preminuo je na današnji dan, 9. siječnja 710. u Canterburyju. Prema predaji na njegovom su se grobu dogodila mnoga čudesa. Naročito ga štuju učenici koji imaju problema sa svojim učiteljima.

1 Iv 4,11-18
Ljubljeni,
ako je Bog tako ljubio nas,
i mi smo dužni ljubiti jedni druge.
Boga nitko nikada ne vidje.
Ako ljubimo jedni druge,
Bog ostaje u nama,
i ljubav je njegova u nama savršena.
Po ovom znamo da ostajemo u njemu
i on u nama:
od Duha nam je svoga dao.
I mi smo vidjeli i svjedočimo
da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.
Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji,
Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
U ovom je savršenstvo
naše uzajamne ljubavi:
imamo pouzdanje na Sudnji dan
jer kakav je on,
takvi smo i mi u ovom svijetu.
Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi.

Ps 72,1-2.12-13

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:

Mk 6,45-52
(Mt 14, 22–33; Iv 6, 16–21)
On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.



Ant. Krist nam se očitovao: dođite poklonimo se!

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište.

    Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
        svijet i svi koji na njemu žive.
    On ga na morima utemelji *
        i na rijekama učvrsti.

    Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
        tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
    Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
        duša mu se ne predaje ispraznosti, *
        i ne kune se varavo.
    On blagoslov prima od Gospodina *
        i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
    Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
        koji traže lice Boga Jakovljeva.

    »Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
        dižite se, dveri vječne, *
        da uniđe Kralj slave!«
    »Tko je taj Kralj slave?« †
        »Gospodin silan i junačan, *
        Gospodin silan u boju!«

    »Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
        dižite se, dveri vječne, *
        da uniđe Kralj slave!«
    »Tko je taj Kralj slave?« †
        »Gospodin nad Vojskama - *
        on je Kralj slave!«

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Krist nam se očitovao: dođite poklonimo se!

HIMAN

Svi koji Krista tražite.
Sad oči u vis dižite,
Tu moći ćete vidjeti
Znak očit slave vječite.

Navijestila nam zvijezda je,
Od samog sunca sjajnija,
Da dobri Bog je došao
U smrtnom tijelu na zemlju.

Sa žala, evo, perzijskih
Mudraci zvijezdu motreći
Stijeg Kraljev u njoj gledaju,
U čudu stojeć veliku.

I vele: Tko li Kralj je taj
Što zvijezdama zapovijeda,
Od koga dršće svemir sav
I svi mu služe stvorovi?

O prezira čudovitog!
To svjetlost je neprolazna,
Sjaj uzvišen, bez granica,
Od neba, zemlje stariji.

To kralj je sviju naroda,
To kralj je puka židovskog,
Što Abrahamu zauvijek
I djeci bi mu obećan.

Sva slava tebi, Isuse,
Što narodima javi se,
I Ocu s Duhom Presvetim
u vječne vijeke vjekova! Amen.

Povratak na kalendar…