Konrad iz Piacenze
Rajko, Ratko, Blago
Današnji sveti zaštitnik je Konrad iz Piacenze (Corrado Confalonieri), franjevac trećoredac, pokajnik, hodočasnik i pustinjak. Rodio se 1290. u talijanskom gradiću Calendascu nedaleko Piacenze (Emilia-Romagna). Plemić, od rane mladosti bavio se lovom i viteškim igrama. Jednom je u lovu naredio da se naloži velika vatra, kako bi potjerao divljač iz brloga i gnijezda. Zbog jakog vjetra buknuo je silni plamen koji je opustošio okolna polja i šume te uništio cijelo jedno selo. Corrado je pobjegao u panici. Vlasnici polja i kuća tražili su da se pronađe krivac i da im se nadoknadi šeteta. Vladar Piacenze Galeazzo Visconti dao je uhititi jednog siromašnog seljaka koji se zatekao na mjestu požara i osudio ga ni krivog ni dužnog na smrt zbog podmetanja požara. U Corradu je je proradila savjest, javio se vlastima, spasio nedužnog čovjeka od smrti i obvezao se da će nadoknaditi štetu. Prodao je imanje kako bi isplatio dug, izvršio je svoje obećanje, ali je potpuno osiromašio. Lišen zemaljskih dobara, odlučio je promijeniti svoj život. Nakon te nesreće, 1315, Corradova supruga Eufrosina ušla je u samostan klarisa u Piacenzi, a on se pridružio franjevcima trećorecima u njihovoj pustinjačkoj nastambi u Calendascu. Hodočastio je u Rim i u druga sveta mjesta, a zatim se uputio na Siciliju.
Stalno boravište pronašao je 1343. u dolini grada Nota (provincija Siracusa). Smjestio se u spilji Pizzoni, koju je narod kasnije prozvao njegovim imenom. O njegovom pustinjačkom životu u vjerničkom puku kruže mnoge legende i pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljivanja. Posebno blizak bio je s pticama. U Notu je i preminuo na današnji dan, 19. veljače 1351, klečeći pred križem. Njegovo štovanje u biskupiji Siracusa odobrio je 1515. papa Leon X, to je 1544. prošireno na čitavu Siciliju, a papa Urban VIII. dopustio je 1625. svim franjevačkim zajednicama štovanje svetog Corrada
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
Gospodine, usliši moju molitvu, †
u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, *
u pravednosti me svojoj usliši!
Ne idi na sud sa slugom svojim, *
jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
Jer, dušmanin mi dušu progoni, *
o zemlju pritisnu život moj;
u tmine me baci da stanujem *
kao oni koji su davno umrli.
Duh moj već zamire u meni, *
srce mi trne u grudima.
Spominjem se dana minulih, †
mislim o svim djelima tvojim, *
o djelima ruku tvojih razmišljam.
Ruke svoje za tobom pružam, *
duša moja ko suha zemlja za tobom žeđa.
Usliši me brzo, Gospodine, *
dah moj već je na izmaku!
Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, *
da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
Objavi mi jutrom dobrotu svoju, *
jer se uzdam u tebe.
Put mi kaži kojim ću krenuti, *
jer k tebi dušu uzdižem.
Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, *
tebi ja se utječem.
Nauči me da vršim volju tvoju, *
jer ti si Bog moj.
Duh tvoj dobri *
nek me po ravnu putu vodi!
Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, *
zbog svoje pravednosti
dušu mi izvedi iz tjeskobe!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Objavi mi, Gospodine, jutrom dobrotu svoju.
Hvalospjev (Iz 66, 10-14a). Utjeha i radost u svetome gradu
Gospodine, usliši moju molitvu, †
u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, *
u pravednosti me svojoj usliši!
Ne idi na sud sa slugom svojim, *
jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
Jer, dušmanin mi dušu progoni, *
o zemlju pritisnu život moj;
u tmine me baci da stanujem *
kao oni koji su davno umrli.
Duh moj već zamire u meni, *
srce mi trne u grudima.
Spominjem se dana minulih, †
mislim o svim djelima tvojim, *
o djelima ruku tvojih razmišljam.
Ruke svoje za tobom pružam, *
duša moja ko suha zemlja za tobom žeđa.
Usliši me brzo, Gospodine, *
dah moj već je na izmaku!
Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, *
da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
Objavi mi jutrom dobrotu svoju, *
jer se uzdam u tebe.
Put mi kaži kojim ću krenuti, *
jer k tebi dušu uzdižem.
Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, *
tebi ja se utječem.
Nauči me da vršim volju tvoju, *
jer ti si Bog moj.
Duh tvoj dobri *
nek me po ravnu putu vodi!
Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, *
zbog svoje pravednosti
dušu mi izvedi iz tjeskobe!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Objavi mi, Gospodine, jutrom dobrotu svoju.
Hvalospjev (Iz 66, 10-14a). Utjeha i radost u svetome gradu
Gospodine, usliši moju molitvu, †
u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, *
u pravednosti me svojoj usliši!
Ne idi na sud sa slugom svojim, *
jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
Jer, dušmanin mi dušu progoni, *
o zemlju pritisnu život moj;
u tmine me baci da stanujem *
kao oni koji su davno umrli.
Duh moj već zamire u meni, *
srce mi trne u grudima.
Spominjem se dana minulih, †
mislim o svim djelima tvojim, *
o djelima ruku tvojih razmišljam.
Ruke svoje za tobom pružam, *
duša moja ko suha zemlja za tobom žeđa.
Usliši me brzo, Gospodine, *
dah moj već je na izmaku!
Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, *
da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
Objavi mi jutrom dobrotu svoju, *
jer se uzdam u tebe.
Put mi kaži kojim ću krenuti, *
jer k tebi dušu uzdižem.
Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, *
tebi ja se utječem.
Nauči me da vršim volju tvoju, *
jer ti si Bog moj.
Duh tvoj dobri *
nek me po ravnu putu vodi!
Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, *
zbog svoje pravednosti
dušu mi izvedi iz tjeskobe!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Objavi mi, Gospodine, jutrom dobrotu svoju.
Hvalospjev (Iz 66, 10-14a). Utjeha i radost u svetome gradu
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti
