Sveti Leonardo Murialdo

30. ožujka 2026. — Sveti Leonardo Murialdo

Današnji sveti zaštitnik je Leonardo Murialdo, talijanski svećenik, osnivač Družbe svetog Josipa. Rođen je 26. listopada 1828. u Torinu kao sin bogate, ugledne i pobožne obitelji. Od milja zvan „Nadino“, sa četiri godine ostao je bez oca pa se od 1836. školovao kod redovnika skolopa (piarista) u Savoni (Ligurija), a od 1845. na sveučilištu u Torinu. U Torinu je završio teologiju i zaređen je 1851. za svećenika. Neko vrijeme studirao je i u Parizu. Djelovao je najprije u torinskoj crkvi Santa Maria di Piazza. Posvetio se odgoju siromašne radničke mladeži u Oratoriju anđela čuvara. Surađivao je od 1857. i u radu Oratorija svetog Alojzija, što ga je u Torinu otvorio osnivač salezijanaca, veliki Don Giovanni Bosco. Postavljen je 1866. za rektora Kolegija mladih obrtnika u Torinu, ustanove koja je mladima pružala mogućnost naobrazbe i učenja nekog zanata, kako bi mogli pronaći posao i osigurati budućnost. Don Leonardo je u to djelo uložio sve svoje sile pa je čak skupljao i milostinju. Kod imućnih katolika nastojao je probuditi socijalnu svijest i odgovornost. Brinuo se i za kršćanski odgoj mladih radnika, upućivao ih na pravi put i poticao ih na često primanje sakramenata. Neki od njegovih učenika izabrali su u duhovni stalež, neki su postali redovnici, a njih osamdesetak zaređeni su za svećenike. Kao preteča socijalnog apostolata osnovao je 1871. Uniju katoličkih radnika, a uz nju i niz ustanova, među njima zavod za zapošljavanje, banku i osiguravajuća društva. Utemeljio je 1873. Družbu svetog Josipa, uzora i zaštitnika radnika, ustanovu za pomoć mladim radnicima („Giuseppini del Murialdo“). Postao je njezin prvi poglavar, a njegova kongregacija otvarala je kuće u Italiji i u mnogim drugim zemljama. Nicali su oratoriji, kolegiji, sirotišta, učilišta, poljoprivedne škole i obiteljske kuće.
Prvak socijalnog rada i crkvenog socijalnog nauka, obilazio je bolesnike, zatvorenike, nevoljnike i otvarao dobrotvorne ustanove. U svojim zavodima poticao je obiteljski duh i nastojao da njegovi štićenici zavole kulturu, umjetnost i tjelovježbu. Među prvima je organizirao ljetne kolonije, posebno za mlade koji su bili na rubu društva i izloženi utjecaju kriminala. Promicao je Katoličku akciju, širio pučke, marijanske pobožnosti, otvarao knjižnice, pokretao listove i osnovao nakladnički zavod „La buona stampa“ („Dobar tisak“). Živio je za svoga bližnjega, za onoga koji je u društvu najviše ugrožen. Već godine 1885. tražio je osmosatni radni dan. Nije dizao revolucije, nije propovijedao klasnu borbu, ali je bio iskreni i djelotvorni prijatelj i dobrotvor radnika. Vjerovao je da je najbolja metoda socijalnog rada i socijalnog nauka onakva ljubav kakvu nas uči Krist Gospodin. Veliki papa Ivan Pavao II. pohvalio je Leonarda kao „jednog od preteča na području socijalnog rada i pastorala“. Preminuo je na današnji dan, 30. ožujka 1900, u Torinu. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1963. blaženim, a 1970. svetim. Njegova Družba svetog Josipa i danas uspješno djeluje u Europi, Africi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u više od 100 kuća, s oko 440 svećenika. Zaštitnik je šegrta, naučnika i radničke mladeži te mnogih župa i crkava diljem Italije i svijeta.

Iz 42,1-7
Evo Sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio
da donosi pravo narodima.
On ne viče, on ne diže glasa,
niti se čuti može po ulicama.
On ne lomi napuknutu trsku
niti gasi stijenj što tinja.
Vjerno on donosi pravdu,
ne sustaje i ne malakše
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za njegovim naukom.
Ovako govori Gospodin, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodima na njoj,
i dah bićima što njome hode.
»Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,
čvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te
za savez narodu i svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnje iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.

Ps 27,1-3.13-14

 

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.


Nek’ se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek’ i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.


Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.

U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!


Iv 12,1-11
(Mt 26, 6–13; Mk 14, 3–9)
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Današnji sveti zaštitnik je Leonardo Murialdo, talijanski svećenik, osnivač Družbe svetog Josipa. Rođen je 26. listopada 1828. u Torinu kao sin bogate, ugledne i pobožne obitelji. Od milja zvan „Nadino“, sa četiri godine ostao je bez oca pa se od 1836. školovao kod redovnika skolopa (piarista) u Savoni (Ligurija), a od 1845. na sveučilištu u Torinu. U Torinu je završio teologiju i zaređen je 1851. za svećenika. Neko vrijeme studirao je i u Parizu. Djelovao je najprije u torinskoj crkvi Santa Maria di Piazza. Posvetio se odgoju siromašne radničke mladeži u Oratoriju anđela čuvara. Surađivao je od 1857. i u radu Oratorija svetog Alojzija, što ga je u Torinu otvorio osnivač salezijanaca, veliki Don Giovanni Bosco. Postavljen je 1866. za rektora Kolegija mladih obrtnika u Torinu, ustanove koja je mladima pružala mogućnost naobrazbe i učenja nekog zanata, kako bi mogli pronaći posao i osigurati budućnost. Don Leonardo je u to djelo uložio sve svoje sile pa je čak skupljao i milostinju. Kod imućnih katolika nastojao je probuditi socijalnu svijest i odgovornost. Brinuo se i za kršćanski odgoj mladih radnika, upućivao ih na pravi put i poticao ih na često primanje sakramenata. Neki od njegovih učenika izabrali su u duhovni stalež, neki su postali redovnici, a njih osamdesetak zaređeni su za svećenike. Kao preteča socijalnog apostolata osnovao je 1871. Uniju katoličkih radnika, a uz nju i niz ustanova, među njima zavod za zapošljavanje, banku i osiguravajuća društva. Utemeljio je 1873. Družbu svetog Josipa, uzora i zaštitnika radnika, ustanovu za pomoć mladim radnicima („Giuseppini del Murialdo“). Postao je njezin prvi poglavar, a njegova kongregacija otvarala je kuće u Italiji i u mnogim drugim zemljama. Nicali su oratoriji, kolegiji, sirotišta, učilišta, poljoprivedne škole i obiteljske kuće.
Prvak socijalnog rada i crkvenog socijalnog nauka, obilazio je bolesnike, zatvorenike, nevoljnike i otvarao dobrotvorne ustanove. U svojim zavodima poticao je obiteljski duh i nastojao da njegovi štićenici zavole kulturu, umjetnost i tjelovježbu. Među prvima je organizirao ljetne kolonije, posebno za mlade koji su bili na rubu društva i izloženi utjecaju kriminala. Promicao je Katoličku akciju, širio pučke, marijanske pobožnosti, otvarao knjižnice, pokretao listove i osnovao nakladnički zavod „La buona stampa“ („Dobar tisak“). Živio je za svoga bližnjega, za onoga koji je u društvu najviše ugrožen. Već godine 1885. tražio je osmosatni radni dan. Nije dizao revolucije, nije propovijedao klasnu borbu, ali je bio iskreni i djelotvorni prijatelj i dobrotvor radnika. Vjerovao je da je najbolja metoda socijalnog rada i socijalnog nauka onakva ljubav kakvu nas uči Krist Gospodin. Veliki papa Ivan Pavao II. pohvalio je Leonarda kao „jednog od preteča na području socijalnog rada i pastorala“. Preminuo je na današnji dan, 30. ožujka 1900, u Torinu. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1963. blaženim, a 1970. svetim. Njegova Družba svetog Josipa i danas uspješno djeluje u Europi, Africi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u više od 100 kuća, s oko 440 svećenika. Zaštitnik je šegrta, naučnika i radničke mladeži te mnogih župa i crkava diljem Italije i svijeta.

Današnji sveti zaštitnik je Leonardo Murialdo, talijanski svećenik, osnivač Družbe svetog Josipa. Rođen je 26. listopada 1828. u Torinu kao sin bogate, ugledne i pobožne obitelji. Od milja zvan „Nadino“, sa četiri godine ostao je bez oca pa se od 1836. školovao kod redovnika skolopa (piarista) u Savoni (Ligurija), a od 1845. na sveučilištu u Torinu. U Torinu je završio teologiju i zaređen je 1851. za svećenika. Neko vrijeme studirao je i u Parizu. Djelovao je najprije u torinskoj crkvi Santa Maria di Piazza. Posvetio se odgoju siromašne radničke mladeži u Oratoriju anđela čuvara. Surađivao je od 1857. i u radu Oratorija svetog Alojzija, što ga je u Torinu otvorio osnivač salezijanaca, veliki Don Giovanni Bosco. Postavljen je 1866. za rektora Kolegija mladih obrtnika u Torinu, ustanove koja je mladima pružala mogućnost naobrazbe i učenja nekog zanata, kako bi mogli pronaći posao i osigurati budućnost. Don Leonardo je u to djelo uložio sve svoje sile pa je čak skupljao i milostinju. Kod imućnih katolika nastojao je probuditi socijalnu svijest i odgovornost. Brinuo se i za kršćanski odgoj mladih radnika, upućivao ih na pravi put i poticao ih na često primanje sakramenata. Neki od njegovih učenika izabrali su u duhovni stalež, neki su postali redovnici, a njih osamdesetak zaređeni su za svećenike. Kao preteča socijalnog apostolata osnovao je 1871. Uniju katoličkih radnika, a uz nju i niz ustanova, među njima zavod za zapošljavanje, banku i osiguravajuća društva. Utemeljio je 1873. Družbu svetog Josipa, uzora i zaštitnika radnika, ustanovu za pomoć mladim radnicima („Giuseppini del Murialdo“). Postao je njezin prvi poglavar, a njegova kongregacija otvarala je kuće u Italiji i u mnogim drugim zemljama. Nicali su oratoriji, kolegiji, sirotišta, učilišta, poljoprivedne škole i obiteljske kuće.
Prvak socijalnog rada i crkvenog socijalnog nauka, obilazio je bolesnike, zatvorenike, nevoljnike i otvarao dobrotvorne ustanove. U svojim zavodima poticao je obiteljski duh i nastojao da njegovi štićenici zavole kulturu, umjetnost i tjelovježbu. Među prvima je organizirao ljetne kolonije, posebno za mlade koji su bili na rubu društva i izloženi utjecaju kriminala. Promicao je Katoličku akciju, širio pučke, marijanske pobožnosti, otvarao knjižnice, pokretao listove i osnovao nakladnički zavod „La buona stampa“ („Dobar tisak“). Živio je za svoga bližnjega, za onoga koji je u društvu najviše ugrožen. Već godine 1885. tražio je osmosatni radni dan. Nije dizao revolucije, nije propovijedao klasnu borbu, ali je bio iskreni i djelotvorni prijatelj i dobrotvor radnika. Vjerovao je da je najbolja metoda socijalnog rada i socijalnog nauka onakva ljubav kakvu nas uči Krist Gospodin. Veliki papa Ivan Pavao II. pohvalio je Leonarda kao „jednog od preteča na području socijalnog rada i pastorala“. Preminuo je na današnji dan, 30. ožujka 1900, u Torinu. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1963. blaženim, a 1970. svetim. Njegova Družba svetog Josipa i danas uspješno djeluje u Europi, Africi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u više od 100 kuća, s oko 440 svećenika. Zaštitnik je šegrta, naučnika i radničke mladeži te mnogih župa i crkava diljem Italije i svijeta.

Današnji sveti zaštitnik je Leonardo Murialdo, talijanski svećenik, osnivač Družbe svetog Josipa. Rođen je 26. listopada 1828. u Torinu kao sin bogate, ugledne i pobožne obitelji. Od milja zvan „Nadino“, sa četiri godine ostao je bez oca pa se od 1836. školovao kod redovnika skolopa (piarista) u Savoni (Ligurija), a od 1845. na sveučilištu u Torinu. U Torinu je završio teologiju i zaređen je 1851. za svećenika. Neko vrijeme studirao je i u Parizu. Djelovao je najprije u torinskoj crkvi Santa Maria di Piazza. Posvetio se odgoju siromašne radničke mladeži u Oratoriju anđela čuvara. Surađivao je od 1857. i u radu Oratorija svetog Alojzija, što ga je u Torinu otvorio osnivač salezijanaca, veliki Don Giovanni Bosco. Postavljen je 1866. za rektora Kolegija mladih obrtnika u Torinu, ustanove koja je mladima pružala mogućnost naobrazbe i učenja nekog zanata, kako bi mogli pronaći posao i osigurati budućnost. Don Leonardo je u to djelo uložio sve svoje sile pa je čak skupljao i milostinju. Kod imućnih katolika nastojao je probuditi socijalnu svijest i odgovornost. Brinuo se i za kršćanski odgoj mladih radnika, upućivao ih na pravi put i poticao ih na često primanje sakramenata. Neki od njegovih učenika izabrali su u duhovni stalež, neki su postali redovnici, a njih osamdesetak zaređeni su za svećenike. Kao preteča socijalnog apostolata osnovao je 1871. Uniju katoličkih radnika, a uz nju i niz ustanova, među njima zavod za zapošljavanje, banku i osiguravajuća društva. Utemeljio je 1873. Družbu svetog Josipa, uzora i zaštitnika radnika, ustanovu za pomoć mladim radnicima („Giuseppini del Murialdo“). Postao je njezin prvi poglavar, a njegova kongregacija otvarala je kuće u Italiji i u mnogim drugim zemljama. Nicali su oratoriji, kolegiji, sirotišta, učilišta, poljoprivedne škole i obiteljske kuće.
Prvak socijalnog rada i crkvenog socijalnog nauka, obilazio je bolesnike, zatvorenike, nevoljnike i otvarao dobrotvorne ustanove. U svojim zavodima poticao je obiteljski duh i nastojao da njegovi štićenici zavole kulturu, umjetnost i tjelovježbu. Među prvima je organizirao ljetne kolonije, posebno za mlade koji su bili na rubu društva i izloženi utjecaju kriminala. Promicao je Katoličku akciju, širio pučke, marijanske pobožnosti, otvarao knjižnice, pokretao listove i osnovao nakladnički zavod „La buona stampa“ („Dobar tisak“). Živio je za svoga bližnjega, za onoga koji je u društvu najviše ugrožen. Već godine 1885. tražio je osmosatni radni dan. Nije dizao revolucije, nije propovijedao klasnu borbu, ali je bio iskreni i djelotvorni prijatelj i dobrotvor radnika. Vjerovao je da je najbolja metoda socijalnog rada i socijalnog nauka onakva ljubav kakvu nas uči Krist Gospodin. Veliki papa Ivan Pavao II. pohvalio je Leonarda kao „jednog od preteča na području socijalnog rada i pastorala“. Preminuo je na današnji dan, 30. ožujka 1900, u Torinu. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1963. blaženim, a 1970. svetim. Njegova Družba svetog Josipa i danas uspješno djeluje u Europi, Africi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u više od 100 kuća, s oko 440 svećenika. Zaštitnik je šegrta, naučnika i radničke mladeži te mnogih župa i crkava diljem Italije i svijeta.

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0