24. ožujka 2026. — Katarina Švedska

Svetica Djevica

Katarina Žvedska, kćerka svete Brigite, nije nikad službeno proglašena svetom, ali se ipak već stoljećima štuje kao svetica. Rođena je negdje oko 1331. kao četvrto od osmero djece u obitelji. Vrlo rano je bila zaručena ali je u braku živjela u potpunoj uzdržljivosti što u srednjem vijeku nije bilo ništa neobično. Godine 1350., za velikog jubileja, nalazila se s majkom u Rimu. Ondje ju je zatekla vijest o muževoj smrti. Otada Katarina prati svoju majku na njezinim velikim hodočašćima, često i uz životnu opasnost. Sudjeluje u svim majčinim pothvatima za dobro Crkve koje je tada, zbog stolovanja papa u Avignonu bila u bijednom stanju, osobito u Rimu. Nakon smrti svoje majke Katarina prati njezino mrtvo tijelo u Žvedsku. Ulazi u samostan, ali se ubrzo vraća u Rim i boravi kući svoje majke čekajući njezinu kanonizaciju. Godine 1380. biskup ju je imenovao opaticom u samostanu Vadsteni, a ona je već slijedeće godine ovaj život zamijenila boljim.

Br 21,4-9

Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku.

Narod putem postane nestrpljiv

I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.« Onda Gospodin pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one te tako pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv Gospodin i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu da ukloni zmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod, i Gospodin reče Mojsiju: »Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.«
Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

Ps 102,2-3.16-21
Gospodine, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,

Iv 8,21-30
Reče im ponovno Isus:
»Ja odlazim,
a vi ćete me tražiti
i u svojem ćete grijehu umrijeti.
Kamo ja odlazim,
vi ne možete doći.«

Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« A Isus nastavi:
»Vi ste odozdol,
ja sam odozgor.
Vi ste od ovoga svijeta,
a ja nisam od ovoga svijeta.
Stoga vam i rekoh:
‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,
umrijet ćete u grijesima svojim.«

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus:

»Ta što da vam s početka opet zborim?
Mnogo toga imam o vama zboriti
i suditi;
no onaj koji me posla istinit je,
i što sam čuo od njega,
to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im nato reče:
»Kad uzdignete Sina Čovječjega,
tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sâm od sebe ne činim ništa,
nego da onako zborim
kako me naučio Otac.
Onaj koji me posla sa mnom je
i ne ostavi me sáma
jer ja uvijek činim što je njemu milo.«
Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

    Pravednici, Gospodinu kličite! *
        Hvaliti ga pristoji se čestitima.
    Slavite Gospodina na harfi, *
        na liri od deset žica veličajte njega!
    Pjesmu novu zapjevajte njemu *
        i glazbala skladna popratite poklicima.

    Jer prava je riječ Gospodnja, *
        i vjernost su sva djela njegova.
    On ljubi pravdu i pravo: *
        puna je zemlja dobrote Gospodnje.
    Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *
        i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
    Vodu morsku on sabire kao u mješinu *
        i bezdane stavlja u spremišta.

    Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *
        neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
    Jer on reče - i sve postade, *
        naredi - i sve se stvori.
    Gospodin razbija nakane pucima, *
        mrsi namjere narodima.
    Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *
        i misli srca njegova od koljena do koljena.

    Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *
        narodu koji on odabra sebi za baštinu!
    Gospodin motri s nebesa *
        i gleda sve sinove čeovječije.
    Iz svoga prebivališta motri *
        sve stanovnike zemaljske:
    on je svima srca stvorio *
        i pazi na sva djela njihova.

    Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *
        ne spasava velika sila junaka.
    Isprazno se od konja nadati spasenju, *
        silna jačina njegova ne izbavlja.
    Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *
        nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
    da im od smrti život spasi, *
        da ih hrani u danima gladi.

    Naša se duša Gospodinu nada, *
        on je pomoć i zaštita naša.
    Srce nam se u njemu raduje, *
        u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
    Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *
        kao što se u tebe uzdamo!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Čestitima se pristoji hvaliti Gospodina.

    Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
        primiti slavu i čast i moć!
    Jer ti si sve stvorio, *
        i tvojom voljom sve postade
        i bî stvoreno!

    Dostojan si uzeti knjigu *
        i otvoriti pečate njezine.
        jer si bio zaklan †
        i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
        ljude iz svakog plemena i jezika,
        puka i naroda.
    Učinio si ih Bogu našemu
        kraljevstvom i svećenicima, *
        i kraljevat će na zemlji.

    Dostojan je zaklani Jaganjac *
        primiti moć i bogatstvo
    i mudrost i snagu *
        i čast i slavu i blagoslov!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Učinio si nas, Gospodine, kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu.

KRATKO ČITANJE 1 Kor 1, 27b-30

Slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje.

KRATKI OTPJEV

R. Zavapih: Gospodine, * smiluj mi se. Zavapih.
O. Iscijeli mi dušu, jer tebi sagriješih. * Smiluj mi se. Slava Ocu. Zavapih.





EVANĐEOSKI HVALOSPJEV

Ant. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama, jer ja uvijek činim što je njemu milo.

Izgovarajući početni redak znamenujemo se križem.

    Veliča * duša moja Gospodina
    i klikće duh moj *
        u Bogu mome Spasitelju,
    što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
        odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
    Jer velika mi djela učini Svesilni, *
        sveto je ime njegovo.
    Od koljena do koljena dobrota je njegova *
        nad onima što se njega boje.

    Iskaza snagu mišice svoje, *
        rasprši oholice umišljene.
    Silne zbaci s prijestolja, *
        a uzvisi neznatne.
    Gladne napuni dobrima, *
        a bogate otpusti prazne.

    Prihvati Izraela, slugu svoga, *
        kako obeća ocima našim:
    spomenuti se dobrote svoje *
        prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

    Amen.

Ant. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama, jer ja uvijek činim što je njemu milo.

Povratak na kalendar…