20. veljače 2026. — Sveti Franjo i sveta Jacinta iz Fatime

U portugalskom gradu Fatimi, 13. svibnja 1917. godine, troje pastira: desetogodišnjoj Luciji te njezinim malim rođacima Franji i Jacinti ukazala se Blažena Djevica Marija i pozvala ih da dolaze šest mjeseci zaredom, svakog 13. u mjesecu. Djevica im je kazala da će 13. listopada učiniti veliko čudo kako bi svi povjerovali. U viđenjima ih je poticala na molitvu krunice i za grješnike koji su, ako se ne obrate, osuđeni na pakao.

Civilne su vlasti branile okupljanja oko djece i toga mjesta te su ih i zatvorili kako bi ih se pokušalo navesti na priznanje da su sve izmislili.

Dana 13. listopada, u podne, dogodilo se čudo sunca koje je vidjelo od 50 000 do 70 000 ljudi. Poput velike vatrene kugle sunce se kretalo strjelovitom brzinom, okretalo se oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Trajalo je oko deset minuta, vidjelo se i s udaljenosti od 40 km. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sijalo.

Vidjevši to, zapanjeni su ljudi, njih oko 70 000 okupljenih, stali moliti i udarati se u prsa moleći oproštenje za svoje grijehe.

Franjo i Jacinta su se nekoliko godina nakon toga razboljeli i umrli dok je Lucija nadživjela svoje dvoje malenih rođaka preminuvši 2005. godine.

Papa Ivan Pavao II., koji je bio osobito povezan s Fatimom, 13. svibnja 2000. godine, proglasio je blaženim Franju i Jacintu. Svetima ih je, 13. svibnja 2017. godine, proglasio papa Franjo.

Iz 58,1-9
Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni.
Objavi mom narodu njegove zločine,
domu Jakovljevu grijehe njegove.

Dan za danom oni mene traže
i žele znati moje putove,
kao narod koji vrši pravdu
i ne zaboravlja pravo Boga svoga.
Od mene ištu pravedne sudove
i žude da im se Bog približi:
»Zašto postimo ako ti ne vidiš,
zašto se trapimo ako ti ne znaš?«
Gle, u dan kad postite poslove nalazite
i na posao gonite radnike svoje.
Gle, vi postite da se prepirete i svađate
i da pesnicom bijete siromahe.
Ne pòstite više kao danas,
i čut će vam se glas u visini!
Zar je meni takav post po volji
u dan kad se čovjek trapi?
Spuštati kao rogoz glavu k zemlji,
sterati poda se kostrijet i pepeo,
hoćeš li to zvati postom
i danom ugodnim Gospodinu?

Ovo je post koji mi je po volji,
riječ je Gospodina Boga:
Kidati okove nepravedne,
razvezivat’ spone jarmene,
puštati na slobodu potlačene,
slomiti sve jarmove;
podijeliti kruh svoj s gladnima,
uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onog koga vidiš gola
i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost,
i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
Pred tobom će ići tvoja pravda,
a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom.

Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit’,
kad zavapiš, reći će: »Evo me!«

Ukloniš li iz svoje sredine jaram,
ispružen prst i besjedu bezbožnu,

Ps 51,3-6.18-19
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Mt 9,14-15
(Mk 2, 18–22; Lk 5, 33–39)
Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit’,
kad zavapiš, reći će: »Evo me!«

Povratak na kalendar…