NOVA GOD.

1. siječnja 2026. — Marija Bogorodica

Osam dana nakon rođenja Sina Božjega Isusa Krista, sveta Crkva katolička slavi blagdan presvete Djevice Marije Majke Božje – Bogorodice. Uistinu je pravedno i dostojno da veselje i slava Božića ne zaboravi onu iz koje je i samo preko koje je došao k nama Spasitelj svijeta.

Dogma o Mariji kao Bogorodici proglašena je na III. općem saboru u Efezu 431. g. Naslov “Bogorodica” izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Isus Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi.

Majčinstvo Blažene Djevice Marije nadilazi svako obično ljudsko majčinstvo i ulazi u velike božanske tajne Presvetoga Trojstva.

Posebno je značajno da blagdan Presvete Djevice Marije, Majke Božje pada baš na prvi dan Nove godine, te je kao neka čestitka koju Crkva upućuje svim svojim sinovima i kćerima širom svijeta; čestitka sreće, ljubavi, mira i svakog blagoslova u ime Marije koja nam je s Isusom dala svako dobro.

Na taj način sv. Crkva želi na početku Nove godine, sve dane života našega staviti pod majčinsko okrilje i zaštitu Majke Isusove i majke naše Marije, da nas ona čuva, štiti i brani svojim posredovanjem kod Boga od svakoga grijeha i zla, od svih nesigurnosti i nereda, od gorčine, razočaranja i propasti života. U Mariji ćemo uvijek naći pravo srce majke u koje ćemo moći staviti sve naše suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života, sa svim životnim poteškoćama koje nam više puta izgledaju veće od nas samih i kojima ne vidimo izlaza, te je blagdan Marijina Božanskog majčinstva »Bogorodice« u isto vrijeme blagdan i njenog općenitog i sveukupnog (univerzalnog) materinstva svih ljudi, svih naraštaja, svih vremena. Zato je papa Pavao VI. pri završetku Drugog Vatikanskog Sabora, 21. studenog 1964. proglasio Mariju Majkom svete Crkve.

Marija je, dakle, Majka Božja, Majka sv. Crkve i Majka svih ljudi. Zato u ime Marije Majke Božje i Majke svih ljudi na ovaj dan slavi se širom svijeta “dan mira” koji je uspostavio baš papa Pavao VI. 1968. godine jer je Marija donijela pravi mir Božji na ovaj svijet porođenjem Isusa Krista začetnika i kralja mira.

Na svetkovinu Marije Bogorodice slavimo također i imendan njezina Sina Isusa. Osmi dan od njegova rođenja, dan je kada su ovom božanskom i ljudskom djetetu nadjenuli ime Isus, Ješua – Spasitelj. To ime mu je dao sam Otac nebeski jer ga je anđeo tako pretkazao.

 
Br 6,22-27
Gospodin reče Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:
Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!’



Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.«


Ps 67,2-3.5-8
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,

da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek’ se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.


Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!


Zemlja plodom urodila!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!

Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!


Gal 4,4-7
A kada dođe punina vremena,
odasla Bog Sina svoga:
od žene bî rođen,
Zakonu podložan
da podložnike Zakona otkupi
te primimo posinstvo.
A budući da ste sinovi,
odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga
koji kliče: »Abba! Oče!«
Tako više nisi rob nego sin;
ako pak sin,
onda i baštinik po Bogu.

Lk 2,16-21
I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Na taj način sv. Crkva želi na početku Nove godine, sve dane života našega staviti pod majčinsko okrilje i zaštitu Majke Isusove i majke naše Marije, da nas ona čuva, štiti i brani svojim posredovanjem kod Boga od svakoga grijeha i zla, od svih nesigurnosti i nereda, od gorčine, razočaranja i propasti života. U Mariji ćemo uvijek naći pravo srce majke u koje ćemo moći staviti sve naše suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života, sa svim životnim poteškoćama koje nam više puta izgledaju veće od nas samih i kojima ne vidimo izlaza, te je blagdan Marijina Božanskog majčinstva »Bogorodice« u isto vrijeme blagdan i njenog općenitog i sveukupnog (univerzalnog) materinstva svih ljudi, svih naraštaja, svih vremena. Zato je papa Pavao VI. pri završetku Drugog Vatikanskog Sabora, 21. studenog 1964. proglasio Mariju Majkom svete Crkve.



PSALMODIJA

Ps 113 (112). Bogu slave i milosrđa

Ant. 1. O čudesne zamjene! Stvoritelj roda ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od Djevice, bez sjemena posta čovjekom i obdari nas svojim božanstvom.

    Hvalite, sluge Gospodnje, *
        hvalite ime Gospodnje!
    Blagoslovljeno ime Gospodnje *
        sada i dovijeka!

    Od istoka sunca do zalaska *
        hvaljeno bilo ime Gospodnje!
    Uzvišen je Gospodin nad sve narode, *
        slava njegova nebesa nadvisuje.
    Tko je kao Gospodin, Bog naš, †
        koji u visinama stoluje *
        i gleda odozgo nebo i zemlju?

    Podiže iz prašine uboga, *
        iz gliba vadi siromaha
    da ga posadi s prvacima, *
        s prvacima svoga naroda.
    Nerotkinji daje da u domu stanuje *
        kao radosna majka djece brojne.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. O čudesne zamjene! Stvoritelj roda ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od Djevice, bez sjemena posta čovjekom i obdari nas svojim božanstvom.
 

Ps 147

Ant. 2. Kad si neizrecivo rođen od Djevice, ispunjena su Pisma. Sišao si kao kiša na runo da spasiš rod ljudski. Hvalimo te Bože, naš!

    Slavi Gospodina, Jeruzaleme, *
        hvali Boga svoga, Sione!

    On učvrsti zasune vrata tvojih, *
        blagoslovi u tebi tvoje sinove.
    On dade mir granicama tvojim, *
        pšenicom te hrani najboljom.
    Besjedu svoju šalje na zemlju, *
        brzo trči riječ njegova.

    Kao vunu snijeg razbacuje, *
        prosipa mraz poput pepela.
    On sipa grad kao zalogaje, *
        voda mrzne od njegove studeni.
    Riječ svoju pošalje, i vode se tope; *
        dunu vjetrom, i vode otječu.

    Riječ svoju on objavi Jakovu, *
        odluke svoje i zakone Izraelu.
    Ne učini tako nijednom narodu: *
        nijednom naredbe svoje ne objavi!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Kad si neizrecivo rođen od Djevice, ispunjena su Pisma. Sišao si kao kiša na runo da spasiš rod ljudski. Hvalimo te Bože, naš!



PSALMODIJA

Ps 113 (112). Bogu slave i milosrđa

Ant. 1. O čudesne zamjene! Stvoritelj roda ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od Djevice, bez sjemena posta čovjekom i obdari nas svojim božanstvom.

    Hvalite, sluge Gospodnje, *
        hvalite ime Gospodnje!
    Blagoslovljeno ime Gospodnje *
        sada i dovijeka!

    Od istoka sunca do zalaska *
        hvaljeno bilo ime Gospodnje!
    Uzvišen je Gospodin nad sve narode, *
        slava njegova nebesa nadvisuje.
    Tko je kao Gospodin, Bog naš, †
        koji u visinama stoluje *
        i gleda odozgo nebo i zemlju?

    Podiže iz prašine uboga, *
        iz gliba vadi siromaha
    da ga posadi s prvacima, *
        s prvacima svoga naroda.
    Nerotkinji daje da u domu stanuje *
        kao radosna majka djece brojne.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. O čudesne zamjene! Stvoritelj roda ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od Djevice, bez sjemena posta čovjekom i obdari nas svojim božanstvom.
 

Ps 147

Ant. 2. Kad si neizrecivo rođen od Djevice, ispunjena su Pisma. Sišao si kao kiša na runo da spasiš rod ljudski. Hvalimo te Bože, naš!

    Slavi Gospodina, Jeruzaleme, *
        hvali Boga svoga, Sione!

    On učvrsti zasune vrata tvojih, *
        blagoslovi u tebi tvoje sinove.
    On dade mir granicama tvojim, *
        pšenicom te hrani najboljom.
    Besjedu svoju šalje na zemlju, *
        brzo trči riječ njegova.

    Kao vunu snijeg razbacuje, *
        prosipa mraz poput pepela.
    On sipa grad kao zalogaje, *
        voda mrzne od njegove studeni.
    Riječ svoju pošalje, i vode se tope; *
        dunu vjetrom, i vode otječu.

    Riječ svoju on objavi Jakovu, *
        odluke svoje i zakone Izraelu.
    Ne učini tako nijednom narodu: *
        nijednom naredbe svoje ne objavi!

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.                       

     Amen.

Ant. Kad si neizrecivo rođen od Djevice, ispunjena su Pisma. Sišao si kao kiša na runo da spasiš rod ljudski. Hvalimo te Bože, naš!

Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte novosti iz Kršćanske sadašnjosti

0