12. srpnja 2026. — Louis i Zelie Martin

U katoličkom kalendaru danas se spominjemo Louisa i Zelie Martina, roditelja svete Terezije od Djeteta Isusa. Louis Martin bio je urar i draguljar, sin satnika Napoleonove vojske.

Rođen je 1823. godine u Bordeauxu u jugozapadnoj Francuskoj. Njegova supruga Zelie rođena je u Gandelainu u Normandiji, a bavila se izradom čipke.

U mladosti su oboje željeli ostvariti redovnički poziv, ali ih je u tome spriječila bolest. Upoznali su se 1858. godine, a vjenčali su se nakon tri mjeseca u Alenconu u kojem su osnovali dom.

Zelie je bila i nježna i snažna žena, a Louis veliki putnik i hodočasnik, romantični sanjar, zaljubljen u poeziju, cvijeće i prirodu. U braku su imali devetoro djece, a svih pet kćeri koje su doživjele zrelu dob, postale su redovnice. Najpoznatija među njima je sveta Terezija iz Lisieuxa, poznatija kao sveta Mala Terezija ili sveta Terezija od Isusa. Bila je suvremenica blaženog Ivana Merza.

Obitelj Martin živjela je strogo i pobožno. Radni dan započinjali su svetom misom. Nedjeljom je cijela obitelj odlazila na misu, a svako jutro i večer, molili su obiteljsku molitvu. Martinovi su privukli i velik broj svojih prijatelja na službu vječnog klanjanja, obavljanje župnih blagdanskih običaja i posjećivanje bolesnika.

Zelie je preminula 1877. u Alenconu u Normandiji, a Louis sedam godina poslije u dvorcu la Musse. Njihovi posmrtni ostaci danas počivaju u kripti bazilike u Lisieuxu.

Blaženima ih je proglasio legat pape Benedikta XVI., portugalski kardinal JosE SaraIVA Martins, a svetima papa Franjo 18. listopada 2015. na Trgu Svetog Petra u Vatikanu.

Louis i Zelie Martin prvi su bračni par u povijesti crkve i prvi roditelji jedne svetice koji su proglašeni svetima.

Iz 55,10-11
»Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«

Ps 65,10-14
Ti pohodî i zemlju i ti je natopî,
obogatî nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi, grude joj poravna;
kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.

Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.

Rim 8,18-23
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
Mt 13,1-23

(Mk 4, 1–3; Lk 8, 4)
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more.

I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:
(Mk 4, 4–9; Lk 8, 5–8)
»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
»Tko ima uši, neka čuje!«
(Mk 4, 10–12; Lk 8, 9–10)
I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«
»Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.

A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«
(Mk 4, 13–20; Lk 8, 11–15)
»Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

    Hvalite Gospodina s nebesa, *
        hvalite ga u visinama!
    Hvalite ga, svi anđeli njegovi, *
        hvalite ga, sve vojske njegove!

    Hvalite ga, sunce i mjeseče, *
        hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!
    Hvalite ga, nebesa nebeska, *
        i vode nad nebesima!

    Neka hvale ime Gospodnje, *
        jer on zapovijedi i postadoše.
    Postavi ih zauvijek i dovijeka, *
        zakon dade koji neće proći.

    Hvalite Gospodina sa zemlje, *
        nemani morske i svi bezdani!
    Ognju i grade, sniježe i maglo, *
        olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!
    Gore i svi brežuljci, *
        plodonosna stabla i svi cedrovi!
    Zvijeri i sve životinje, *
        gmizavci i ptice krilate!

    Zemaljski kraljevi i svi narodi, *
        knezovi i suci zemaljski.
    Mladići i djevojke, *
        starci s djecom zajedno:
    nek svi hvale ime Gospodnje, *
        jer jedino je njegovo ime uzvišeno!

    Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje, *
        on podiže snagu svom narodu,
    on proslavlja pobožnike svoje, *
        sinove Izraelove - narod njemu blizak.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
        tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova.

     Amen.

Ant. Hvalite Gospodina s nebesa, aleluja.

KRATKO ČITANJE Ez 37,12b-14.

Ovako govori Gospodin Bog: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu. I znat ćete da sam ja Bog, kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas, da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim - veli Gospodin Bog.

KRATKI OTPJEV

R. Kriste, Sine Boga živoga, * smiluj nam se. Kriste.
O. Koji sjediš zdesna Ocu. * Smiluj nam se. Slava Ocu. Kriste...

EVANĐEOSKI HVALOSPJEV

Ant. Otišavši učenici, propovijedahu obraćenje i mazahu uljem te ozdravljahu mnoge nemoćnike.

Izgovarajući početni stih znamenujemo se znakom križa.

    Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
        što pohodi i otkupi narod svoj;
    podiže nam snagu spasenja *
        u domu Davida, sluge svojega,
    kao što obeća na usta
        svetih proroka svojih odvijeka: †
        spasiti nas od neprijatelja naših - *
        i od ruke sviju koji nas mrze;
    iskazati dobrotu ocima našim, *
        i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
    zakletve kojom se zakle Abrahamu,
        ocu našemu: *
        da će nam dati
    te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
        služimo bez straha
    u svetosti i pravednosti pred njim *
        u sve dane svoje.

    A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
        jer ćeš ići pred Gospodinom
        da mu pripraviš putove,
    da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
        po otpuštenju grijeha njihovih,
    darom premilosrdnog srca Boga našega *
        po kojem će nas pohoditi
        Mlado Sunce s visine,
    da obasja one što sjede u tmini
        i sjeni smrtnoj, *
        da upravi noge naše na put mira.

    Slava Ocu i Sinu *
        i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
        i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Otišavši učenici, propovijedahu obraćenje i mazahu uljem te ozdravljahu mnoge nemoćnike.

Povratak na kalendar…